Bivši nogometaš Partizana i bivši igrač Reala, Predrag Mijatović, ovih je dana boravio u Splitu. Mijatović je, podsjetimo, Crnogorac, a Crna Gora je, barem onaj dio koji ne pripada koaliciji velikosrpskih stranaka, prošla svoju katarzu i ispričala se zbog agresije na Hrvatsku te posebno zbog napada na Dubrovnik.
Mijatović je u Split stigao na vjenčanje svog prijatelja Zdravka Marića te se u razgovoru s novinarom Slobodne Dalmacije vratio u vrijeme uoči raspada komunističke Jugoslavije, kada je trebao postati nogometaš Hajduka, iako se u jednom trenutku govorilo da bi mogao pojačati Dinamo. Naime, stariji navijači sjetit će se vremena kada su Modri najavili velika pojačanja, govorilo se o Alenu Bokšiću, Aljoši Asanoviću, pa čak i o Goranu Stevanoviću, Mitru Mrkeli… Radi o vremenu s kraja osamdesetih, a onda je 1989. na Maksimir stigao iz Osijeka Davor Šuker, došao je i Mladen Mladenović, bio je tu Kujtim Shala, a na klupi Josip Kuže.
Mijatović je priznao da je kao klinac navijao za Hajduk.
”Jesam, kao klinac sam bio navijač Hajduka. I nikad to nisam krio. Obožavao sam Ivicu Šurjaka i Marija Kempesa. A Jurica Jerković je imao sjajnu ideju, želja mu je bila okupiti “Čileance”. Hajduk je bio blizu i Davoru Šukeru. Prvo su htjeli Dejana Savićevića iz Budućnosti, pa kad su vidjeli da ne mogu, krenuli su po mene. Bilo je sve gotovo, financijski je sve bilo ispoštovano, Hajduk je dao kaparu koju je moja obitelj, nakon što smo se predomislili, pošteno vratila, sve do posljednje njemačke marke. Sve je vraćeno Jerkoviću osobno. Mi smo se i kasnije sreli i pričali iznova o svemu, pa koliko god je Jerković bio strašno ljut na mene i mog oca Miodraga što smo promijenili odluku, sav je novac pošteno vraćen i odao nam je priznanje zbog toga”, rekao je Mijatović te je otkrio zašto ipak nije obukao dres ponajvećeg hrvatskog kluba i zašto se odlučio na Partizan.
”Partizan je uvijek imao ljude iz redova vojske, dali su nam tu važnu informaciju. Kao sad se sjećam, poručili su kako će ‘uskoro biti promjena u strukturi zemlje, države’. Baš tako. I da znamo što nam je činiti ”, kazao je jedan od najboljih nogometaša Crne Gore svih vremena.
Prisjetio se Mijatović i vremena kada je u dresu Partizana pratio paljenje jugoslavenske zastave na Poljudu.
”U tom trenutku smo načas bili šokirani, ali događalo se štošta po stadionima u ta doba. Navijači Hajduka su poznati kao strastveni i fanatični. Mi smo pobjeđivali, a oni su iznervirani utakmicom ušli u teren.”
Mijatović se, kako kaže, nikad nije bavio politikom, iako je činjenica da boljševičko – nacistička agresija tadašnje Miloševićeve krnje Jugoslavije na Hrvatsku nije bila stvar politike već zdravog razuma, ne možete tvrditi da se niste bavili politikom i da zato niste osudili sve ono što je JNA i Miloševićeva Jugoslavija radila po Hrvatskoj. Zamislite da ste u vrijeme 1940. godine, u vrijeme savezništva Hitlera, Staljina, Tita…, rekli kako se ne želite baviti politikom, a onda otišli u Berlin…Takav bi se potez itekako smatrao političkim.
‘‘Ja se nikad nisam bavio politikom i svuda sam htio stvarati prijatelje. Gdje god sam se pojavio naišao sam na poštovanje svih ljudi, ne samo suigrača. I to mi jemnogo značilo. Pa 1994. sam došao u Valenciju u hotel gdje je Hrvatska igrala jednu od svojih prvih utakmica da pozdravim prijatelje. U Beogradu je to tada odjeknulo maltene kao da sam izdajnik”, poručio je Mijatović.
