Mlada nizozemska konzervativna medijska zvijezda Eva Vlaardingerbroek gostovala je u Zagrebu, gdje je sudjelovala na konferenciji “Današnji izazov konzervativizma” u organizaciji Centra za obnovu kulture.
Tim je povodom Narod.hr razgovarao s njom o stanju u nizozemskom društvu, o konzervativizmu i kršćanskim vrijednostima te o njezinu osobnom pristupu vjeri nakon što je nedavno prešla s protestantizma na katoličanstvo.
Eva Vlaardingerbroek rođena je 1996., otac joj je protestant a majka katolkinja, djed joj je bio protestantski teolog. Studirala je filozofiju prava. 2016. godine pridružila se konzervativnoj stranci Forum za demokraciju (Forum voor Democratie – FVD), a 2020. napustila je stranku i posvetila se publicizmu i javnim nastupima.
Eva Vlaardingerbroek kaže kako treba “odbaciti globalizam i prigrliti Boga”
Postala je poznata kao protivnica feminizma, globalizma i masovnog useljavanja, a istakla se i kao zagovornica prava nizozemskih poljoprivrednika tvrdeći kako im vlada želi uzeti zemlju. Poručuje kako je potrebno “odbaciti globalizam i prigrliti Boga”.
U travnju ove godine Eva Vlaardingerbroek je zajedno sa svojim ocem prešla na katoličanstvo.
🇭🇷 Spent 2 days in Zagreb & it’s been amazing to be in society that’s still functioning. No mass migration, it’s clean, safe, beautiful & 82% of the population is Catholic.
It‘s infuriating to know Western Europe was like this, before it got purposefully destroyed by our elites.
— Eva Vlaardingerbroek (@EvaVlaar) July 15, 2023
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U razgovoru za Narod.hr, Vlaardingerbroek tvrdi kako suvremene političke elite, uključujući i onu u Nizozemskoj, ne brane interese građana nego slijede politiku središta moći. Na pitanje o razlozima nedavnog pada nizozemske vlade i ostavke njezina predsjednika Marka Ruttea, Vlaardingerbroek kaže: “Svi govore da je razlog useljavanje, ali ja osobno u to ne vjerujem. Sve koalicijske stranke podupiru useljavanje, a sad tvrde da je to problem”.
Uvjerena je da stranke koalicije koja je još na vlasti do izvanrednih izbora nemaju namjeru mijenjati useljeničku politiku.
Što Nizozemci očekuju od politike a što političari od građana?
“U studenome bi trebali biti izbori i sad je pitanje koga će birati nizozemski narod. Želi li nešto promijeniti ili će i dalje slijediti globalističku i eurocentričnu politiku”, rekla je.
Smatra da je Rutte mislio da može još jednom pokušati osvojiti vlast uz pomoć nametanja teme useljavanja, tvrdeći da želi nešto promijeniti, ali mu birači nisu povjerovali.
>Nizozemska ponovno udara na vlastite poljoprivrednike: Zatvorit će čak 3.000 farmi
Rutte je potom zaključio, nastavlja Vlaardingerbroek, da je vrijeme da odustane od nizozemske politike. “Mislim da ga je nazvao netko iz Europe, ili iz Svjetskog gospodarskog foruma ili NATO-a i rekao mu da ima posao za njega, našto je on zaključio da mu je došlo vrijeme i da treba nastaviti na međunarodnoj razini. Jer u Nizozemskoj više nema ništa što bi mu koristilo. Mislim da se precijenio očekujući da će još jednom biti izabran”.
Na pitanje što je novo u useljeničkoj politici, rekla je: “Ništa se ne mijenja, ni u Europi se ništa ne mijenja”. Kaže kako su u Nizozemskoj možda dvije ili tri stranke protiv useljavanja, iako pritom nije riječ o malim strankama. Kao primjer navela je Geerta Wildersa i njegovu Stranku za slobodu (Partij voor de Vrijheid – PVV): “Uvijek je bio protiv useljavanja, ali uvijek biva isključen iz koalicijskih pregovora”.
“Sad je pitanje što će poduzeti nova seljačka stranka, imamo veliku novu stranku Seljačko-građanski pokret (Boer Burger Beweging – BBB), što će ta stranka učiniti kad postane velika, a postoje izgledi da će postati najveća stranka u Nizozemskoj”.
Vlada želi “osloboditi” dio poljoprivrednog zemljišta za stanove
Eva Vlaardingerbroek prošle je godine poduprla prosvjede poljoprivrednika u Nizozemskoj, a odnos prema poljoprivrednicima i nadalje je goruća tema u toj zemlji. O čemu je riječ?
„Iz nekog čudnog razloga, koji zapravo i nije čudan, naša je vlada odlučila da se treba osloboditi oko 30 posto poljoprivrednog zemljišta i poljoprivrednike se pritišće cijenama.
Tvrdi se da poljoprivreda proizvodi previše dušika, da to ugrožava tlo i prirodu općenito, da se mora zaštititi prirodu i stoga pritišću poljoprivrednike”. Smatra kako takva politika ugrožava ne samo poljoprivrednike, nego ukupno gospodarstvo i samo društvo u Nizozemskoj.
“Nizozemski su poljoprivrednici najunosniji, najučinkovitiji i najvrjedniji na svijetu. Mi smo drugi po veličini izvoznici poljoprivrednih proizvoda, odmah iza Amerike. To su zapanjujući podatci za tako malu zemlju. Naša je vlada međutim sad odlučila da 30 posto farmera mora nestati, pritišću ih agresivnom politikom i regulativom, tjeraju ih u očaj, stavljaju ih pred izbor da dragovoljno odustanu od svoje zemlje ili će ih vlada natjerati na to”.
Poljoprivrednici nemaju izbora
Zapravo nemaju izbora, tvrdi. “Vlada im kaže da trebaju prodati zemlju i prepustiti ju njoj. Platit ćemo vam 120 posto tržišne vrijednosti za vašu farmu, ako ne prihvatite ponudu sada, doći ćemo kasnije”.
“Doista žele uništiti 30 posto zemlje, u tijeku je uništavanje naših poljoprivrednih dobara, naše opskrbe hranom, uništenje gospodarstva”.
Što su razlozi tome?
“Postoje dva razloga”, kaže. “Prvi je povezan s migracijom. Imamo vrlo malu zemlju, prenapučenu, 18 milijuna građana, a manja je od Hrvatske. Cijene stanovanja krajnje su visoke, pučanstvo ne raste prirodnim putem, što znači da izvorni Nizozemci ne rađaju mnogo djece, rast pučanstva temelji se na useljavanju”.
>Zbog migrantske krize Nizozemska uvodi granične kontole
Kaže kako migranti koji dolaze u Nizozemsku ondje imaju veća prava nego domaće pučanstvo: “Ako si izbjeglica možeš tražiti besplatan stan”. U tim okolnostima domaći ljudi imaju vrlo male izglede na vlastiti stan.
Mladi Nizozemci koji napuštaju roditeljski dom nemaju dovoljno novca za kupnju stana, teško je zasnovati obitelj, društveni život zamire. “Problem je što nemamo kuća, nemamo zemlje”, tvrdi.
“Vlada je svjesna toga, potrebna su nova zemljišta i uzimaju ih od poljoprivrednika, 80 posto zemlje u Nizozemskoj posjeduju poljoprivrednici. To je ogromna većina. Ako želite graditi kuće, morate uzeti zemlju od poljoprivrednika”.
Država želi kontrolirati građane
Kao drugi razlog problema sa zemljištem, Vlaardingerbroek navodi nastojanje države da što više kontrolira građane.
“Naše zapadne vlade tvrde da su liberalne demokracije, ali sve se kreće u smjeru sve neliberalnijeg društva. Svi nam govore slobodni ste, to je u vašem interesu, u vašu korist, sve će biti jednostavnije, mi iz vlade ćemo vam pomoći. Živimo u takvim okolnostima u kojima vlade nastoje preuzeti potpunu kontrolu nad životima građana”.
“Međutim, poljoprivrednici su skupina koju je vrlo teško kontrolirati, jer funkcioniraju neovisno o državi, još uvijek imaju svoju vlastitu imovinu, uzgajaju svoju hranu, život im je tradicionalan, većina nizozemskih farmera su vjernici, kršćani, boje se Boga više nego vlade”.
>Dr. sc. Polović: Nova regulacija interneta smanjit će prostor slobode, te povećati kontrolu i nadzor
Prosječni nizozemski poljoprivrednik, tvrdi, nije prvenstveno usredotočen na novac. “Rade vrlo mnogo i teško, za neveliku plaću, osjećaju da trebaju sačuvati svoju zemlju za budući naraštaj, a shvaćaju da svoj obiteljski posao, koji je naraštajima u obitelji, ne mogu predati svojoj djeci, a ako i mogu, ne znaju kako dugo. Mladi naraštaj nema motiva ostati u poljoprivredi, znaju da im je vlada stalno za leđima.”
Stopa samoubojstava među nizozemskim poljoprivrednicima vrlo je visoka, tvrdi Eva Vlaardingerbroek. “Ljudi se ubijaju jer ne mogu više izdržati. Vlada je svjesna toga, želi ograničiti utjecaj toga dijela društva jer ima preveliku snagu”.
Kako se građani mogu boriti za svoje interese
Govoreći o mogućnostima borbe građana za vlastite interese, Vlaardingerbroek postavlja usporedbu između Europe i SAD-a, navodeći kao primjer drugi amandman američkog ustava koji građanima dopušta nošenje oružja.
“U Americi imate drugi amandman. Mi nemamo drugi amandman, jedino što možete u borbi protiv vlade je prosvjedovati. A poljoprivrednici to znaju jako učinkovito, velika su skupina, povezana, još uvijek imaju zajedništvo. Prošlo ljeto smo doživjeli prosvjede, poljoprivrednici su blokirali prometnice i distribucijske centre, imaju snagu oboriti vladu na koljena”.
“Vlada neprestano pokušava uspostaviti kontrolu i moć nad našim privatnim životima, govorimo o velikom ‘ponovnom početku’, a to se ne može dogoditi s tradicionalnom poljoprivredom, s tim sektorom koji je još uvijek kršćanski, tradicionalan, još proizvodi svoju hranu. Žele da svo pučanstvo budu potrošači bez svoga mišljenja i da kupuju točno ono što oni hoće”, tvrdi.
>Pročitajte Orbanov esej: ‘Građani europskih nacija brzo su shvatili da današnje EU institucije ne služe njima, nego Sorosevim interesima i njemu sličnih’
Usporedba s Amerikom nameće i pitanje usporedbe društvenih odnosa na dva kontinenta općenito, a s tim u svezi i sadržaja i mjerila političkih procesa. U tom kontekstu nezaobilazno je pitanje političkih ideja, a s obzirom na njezino političko okružje, spominjemo ideje konzervativizma i kršćanske demokracije.
Konzervativizam i kršćanska demokracija
Vlaardingerbroek naglašuje kako za sebe kaže da je konzervativna, a ne kršćanski demokrat, jer je kršćanska demokracija mrtva.
“To je točno ono što ja tvrdim. Kršćansko demokratska stranka u Nizozemskoj niti je demokratska ni kršćanska. Najgore je što nisu kršćani”. Potvrđuje kako je u Nizozemskoj stanje slično kao u Njemačkoj: “CDU (Kršćansko demokratska unija) je rasprodao Njemačku, Merkel je uništila zemlju, posebice useljavanjem”.
Kako onda ona sebe, kao kršćanka, vidi u modernom društvu, u kontekstu građana i politike?
>Macron poziva katolike da se uključe u politički život, a ‘demokršćanin’ Plenković ih želi – isključiti?
Problem je, kaže, što je kršćanstvo “iskorijenjeno u zapadnoj Europi, možda ne potpuno, ali prilično uspješno, posebice u politici. A ako želimo ponovno omogućiti funkcioniranje društava, moramo se osloniti na kršćanstvo, ne samo na kršćanske vrijednosti, nego prakticirati kršćanstvo u politici, u svakodnevnom životu. Inače smo izgubljeni”.
Konzervatizam pak ima jedan nedostatak, a to je da postoji mnogo konzervativaca, ili naprosto liberala, koji “voze ograničenom brzinom”, tvrdi.
“Možemo provesti promjene, ali ne tako brzo, kažu. Ne želimo ići brzim putem u pakao, nego sporim i teškim. Ali to je i dalje put u pakao.”
“Trebamo uzeti mač”
Ona se osobno zalaže za dosljednu utemeljenost političkih vrijednosti u kršćanstvu: “Trebamo uzeti mač i boriti se za našu vjeru, suprotstaviti se vragu”. Ne može se, naglašava, reći da su homoseksualni brakovi u redu, da je “mijenjanje spola” kod djece u redu. “Sve se to događa posljednjih desetljeća, sad se to ubrzava, to je doista loše”.
“Temelji ne mogu biti sekularni argumenti. Ne može to biti humanizam, niti prosvjetljenje, otvorena rasprava sa svakim kako bi se našla neka sredina. Ne možete naći srednji put sa đavlom. A ja stvarno vjerujem da je moć vraga sada najveća u politici u zapadnom svijetu. Tome se može samo suprotstaviti Kristovim mačem. Povratak kršćanskim vrijednostima i kršćanskoj tradiciji je apsolutno neophodno kako bismo pobijedili.”
Kaže kako potpuno podupire bit kršćanske demokracije i bilo bi joj drago kad bismo imali funkcionalnu demokraciju koja je kršćanska. Međutim, istodobno upozorava na potrebu dosljedne primjene kršćanskih vrijednosti.
U tom kontekstu podsjeća na francuskog filozofa i državnika Alexisa de Tocquevillea i njegova razmatranja političkih prilika u Americi u 19. stoljeću. Demokracija, podsjeća na njegove riječi u začetcima američke demokracije, pruža vrlo slabašnu društvenu ravnotežu, to je dobra ideja ali ona može preživjeti samo ako je u njezinu središtu kršćanski moral. U protivnom će se pretvoriti u despociju.
“A despocija koju je opisao, od koje bismo trebali strahovati, tu demokraciju o kojoj je govorio 1835., to imamo sada. I još gore”, tvrdi.
Ne može se zanemariti Boga
Kaže kako svim konzervativcima koje je upoznala poručuje da je “duh kršćanske demokracije mrtav, čini se mrtav, ali svoju poruku pokušavam usmjeriti na to da se ne može zanemariti Boga. Svi znamo da smo ubili Boga, kao što je rekao Nietsche, to ne možemo zanemariti”, upozorava, naglašujući potrebu za “militantnim kršćanskim konzervativcima”.
No, što to znači? Što znači biti kršćanin, biti katolik? Čini se da su katolici prije svega oni koji si dosljedno postavljaju pitanja. Što za nju, koja istom tri mjeseca pripada Katoličkoj crkvi iako se čini kao da je već dugo katolkinja, znači biti katolik, osobno i kao građanin?
>Papa Franjo: ‘Čak i smrt zadrhti kad kršćanin moli’
“Osobno, ići na misu i primati Krista, to je središnje u mome životu, stvarno ulagati u moj odnos s Isusom i primati njegovo tijelo i krv, da živi u meni. To nije nigdje tako intimno kao u Katoličkoj crkvi. Povezani smo s njim tako duboko i snažno svaki put kad idemo na misu i primamo njegovo tijelo. Mnogo sam više involvirana u moju vjeru kao katolkinja nego kao protestantkinja”, svjedoči o svome iskustvu vjere.
Usput s nevjericom priča o iskustvima s brojnim protestantima, pretežito Amerikancima, koji ne vole Katoličku crkvu jer tvrde da je ondje Crkva u središtu pozornosti, a ne Isus.
“Što?!”, pita se iznenađeno kao da upravo razgovara s njima: “Sveta misa je usredotočena na Tijelo Kristovo. Nije bitno što kaže svećenik, bitno je Tijelo Kristovo. Ništa ne može biti više od toga usredotočeno na Isusa”.
Biti katolik znači biti blizu Isusu
Osvrćući se na dojam da je već dugo katolkinja, kaže kako je doista “imala tu svijest, ali nisam prakticirala. Ali sad sam rekla, da, to je to što želim biti. To je dobar osjećaj i osjećam da moj odnos prema Gospodinu raste svaki dan. Postavljati si pitanja, to je to. Osobno, duboka je radost osjećati se vrlo blizu Isusu i biti snažen od Njega”.
Kad je pak riječ o političkoj, građanskoj ulozi kršćanina, Eva Vlaardenbroek smatra kako je nevjerojatno važno kao građanin, kao netko tko sudjeluje u političkim raspravama, biti svjestan Boga i činjenice da je Njegovo dijete.
To je ono što Katolička crkva dosljedno naglašava, “bez obzira što kažu političari, ta neuništivost nam je jako potrebna kako bi zapadna civilizacija preživjela”.
Napominje kako je reformacija, podjela u zapadnoj Crkvi, problematična, kao što je problematična i Francuska revolucija. To je sve, napominje, otvorilo vrata pitanjima s kojima se danas suočavamo, koja zahtijevaju mnogo truda. “No naša pitanja ne počinju s 1968. godinom, niti možemo reći Krist je osnovao Crkvu a sad mi možemo postavljati pravila”.
Uspoređujući doktrine katoličanstva i protestantizma, upozorava na proizvoljnost s kojom protestanti pristupaju mnogim vjerskim istinama. “Kad kažu da je Bog žensko, to ne možete čuti u Katoličkoj crkvi, to je svetogrđe”.
Zastranjenja ima svagdje, podsjeća, ali doktrina ostaje uvijek ista. “Mi katolici trebamo se boriti za tu doktrinu. To je Kristova Crkva i za to se trebamo boriti”, naglašava Eva Vlaardingerbroek.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
