Geopolitička analiza Tončija Mirića govori o aktualnom velikosrpskom projektu
Parafrazirajući navod iz knjige Amerikanca židovskog podrijetla Phillipa Cohena naveden u knjizi „Tajni rat Srbije“, a prema kojoj je njemački Abwehr (Hilerova strategijska vojno-obavještajna služba) znala za plan da će se „(veliko)srpski hrast – kako bi sačuvao svoju supstancu“, okupacijom i komadanjem Kraljevine Jugoslavije razgranati u dvije grane / strukture i to jednu, potpuno naklonjenu Hitleru i Nijemcima – Nedićevu (Ljotićevu), te na drugu – koja će „čekati i čekati“ pobjedu Saveznika – četničku Mihalovićevu, nacisti su se postavili sukladno tom saznanju!
Dakle, s obzirom na navedeno (veliko)srpsko pozicioniranje, nacisti su u skladu s „takvim raspoređivanjem srpskih snaga, odmah u početku rata počeli četnike, „gurati“ u sve veće i veće sukobe s „NOP“-om, kompromitirajući ih time – po načelu „nisi ono što namjeravaš biti – već si ono što jesi, što radiš“.
Opisano je četničko kolaboriranje s Hitlerovcima odgovaralo i talijanskim okupacijskim snagama ali i partizanskim snagama (naravno, iz suprotnog razloga), ali ne i Anglo-američkim Saveznicima…
U tom kontekstu ističemo (uglavnom prema nedavno na HTV-u emitiranoj Klasićevoj seriji -“NDH“) da su u „Bici na Kozari“ lipanj / srpanj 1942. koja je vođena pod zapovjedništvom njemačkog generala Friedricha Stahla, borbenu skupinu – oformljenu za borbu protiv partizana, odnosno za zaštitu strateškog željezničkog koridora Berlin – Zagreb – Beograd – Atena, sačinjavale – uz njemačke trupe, Pavelićeve trupe, određena mađarska postrojba i četnici!
Bosna i Hercegovina
Nakon uvoda vezanog uz Drugi svjetski rat, te preskakanjem Miloševićevih ratova za Veliku Srbiju, evo nas na neustavnoj proslavi 9. siječnja – Dana Republike Srpske, – „te preskupe, ali jedine političke i ratne pobjede srpskog naroda u drugoj polovini dvadesetog stoljeća“ – kako je to 2012. govorio jedan od autora Memoranduma SANU – akademik Dobrica Ćosić.
Dakle, tijekom obilježavanja Dana RS, mogli su se vidjeti pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a kako pjevaju ultranacionalističku ili po nekima, „klerofašitičku“ koračnicu u dvije strofe: “Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst, Nemanjića, za slavu, za slavu, Obilića”.
Naravno, spomenuta koračnica i najnaivnijima sugerira da su specijalci tu u Banja Luci kako bi štitili BiH Srbe – „od komunista i nekršćana“. Preciznije, njihovo „zazivanje“ smrti komunista i nekršćana, proističe izravno iz četničke ideologije i tradicije, s time da se čak prvi dio spomenute „četničke koračnice“ može interpretirati i kao svojevrsno „ulizivanje“ naivnom Zapadu, preko navoda o anti-komunizmu, dok je drugi dio nesporno posvećen anti-muslimanstvu, a moguće i anti-židovstvu, LGBT pokretu, budistima i drugim nekršćanima…
Ujedno, osim raznih policijskih formacija „modernog četništva“, na mimohodu je prodefilirala i paravojna ruska postrojba – Noćni vukovi, koji su sudjelovali u vojnim operacijama na strani Ruske Federacije (RF), na istoku Ukrajine (Donbasu) i u aneksiji Krima.
Sumarno – proslavi su nazočili brojni čelnici RS/BiH, gosti iz Republike Srbije, kao i veleposlanik Ruske Federacije.
Osim njih proslavi su prisustvovali i dva francuska europarlamentarca Herve Juvin i Thierry Mariani. Riječ je o članovima desničarske konzervativne stranke Nacionalni skup Marine Le Pen. Podsjećamo da RF dijelom financira spomenutu stranku, uz grčku Zlatnu zoru, belgijsku stranku Flamanski interes, talijansku Sjevernu ligu, mađarski Jobbik, bugarsku Ataku te austrijsku Stranku slobode, s time da sve te stranke podržavaju rusku aneksiju Krima. (Od nazočnosti imenovanih, na neustavnoj proslavi, putem priopćenja se ogradilo Veleposlanstvo Francuske u Sarajevu.)
Inače, opisanoj de-facto vojno-policijskoj „paradi“, prethodila je večer ranije – svečana akademija, koja je zapravo bila politički i dramaturški vrhunac proslave. Naime, na njoj je Milorad Dodik izjavio da je BiH “slična fašističkoj NDH iz prošlog vijeka“, iako svjestan da upravo on (konstantno negirajući nedavno počinjene ratne zločine i genocid) u toj predstavi glumi srpskog Antu Pavelića.
(Naime, da Dodik nije neozbiljan čovjek ističemo njegovu svojedobnu „lucidnu“ izjavu kako je najveći uspjeh srpske strane u ovom sukobu – to što su uspjeli posvađati Hrvate i Muslimane, te da je Srebrenica osveta katolicima i muslimanima za Jasenovac, a što su dvije ključne teze koje su omogućile održavanje predmetne svečanosti.)
Kao posebni dodatak tom Dodikovom dramaturškom vrhuncu, ističemo i navod premijerke Republike Srbije Ane Brnabić. Naime, ona je očito htijući obraniti magnum crimen / velik zločin Republike Srpske – kao genocidne tvorevine, izjavila kako je RS nastala upravo “da bi se izbjegao genocid“, istovremeno negirajući presuđeni genocid u Srebrenici!?
Svečanosti je nazočio i patrijarh SPC-a Porfirije Perić koji je poručio, moguće u predmetnom kontekstu promicanja „srpskog svijeta“, kako je “neophodno svesrpsko jedinstvo“?! Glede spomenutoga, crnogorski je pisac – Andrej Nikolaidis, na jednom drugom mjestu (u Podgorici), ali tim povodom, izjavio kako je „Crkva Srbije samo crno srce beogradskog velikodržavnog projekta!”
Osim spomenutih, neustavnoj proslavi je nazočio i Vinko Pandurević, kojega je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravomoćno osudio na 13 godina zatvora – zbog zločina protiv čovječnosti, uključujući tu i genocid u Srebrenici.
Uz navedene, kontroverzne osobe i spomenutog haaškog osuđenika, na svečanoj akademiji je nazočio, doduše iz drugog reda, i čelnik hrvatskih Srba Milorad Pupovac.
Navedeno se može smatrati dobrom viješću – pa da objasnimo. Dakle, riječ je o političaru s „gorkim iskustvom rata“, odnosno osobi čija je etnička zajednica – uslijed gubitka Miloševićevog rata za Veliku Srbiju – na području Hrvatske, izgubila više od 3/5 svoje etničke supstance, tako da on kako takav, može kompetentno (na temelju svoga znanja i iskustva), sagledati i procijeniti buduće poteze Milorada Dodika, odnosno Vučića i Putina… Naime, Pupovac je saborski zastupnik, predsjednik SNV-a i SDSS-a – stranke koja je koalicijski partner vladajućeg HDZ-a.
I da završimo s obrnutom kronologijom opisa neustavne svečanosti u Banja Luci, dakle, ističemo da je sve započelo 8. siječnja 2022. kada je tamošnji gradonačelnik – Draško Stanvuković (Vučićev i Dodikov „gojenac za budućnost“) otkrio spomen ploču majoru bivše JNA Milanu Tepiću, koji je 29.9.1991. eksplozivom raznio bjelovarsku vojarnu, pri čemu je poginulo 11 hrvatskih vojnika. Ujedno, Tepić je tim suludim činom žrtvovao i živote 10 ročnika bivše JNA.
*
Da bi se okolnosti glede proslave Dana RS sagledalo još ozbiljnije, ovih se dana moglo čuti i kako se od supervizora za grad Brčko Michaela Scanlana traži objašnjenje zašto je dozvolio da se u Distriktu Brčko, koji je pod njegovom izravnom ingerencijom, organiziralo neustavno obilježavanje Dana RS, poput onog u Banja Luci.
Naime, Daytonsko-pariškim sporazumom Distrikt Brčko je oformljen upravo kako bi se uspostavio teritorijalni diskontinuitet RS/BiH, odnosno kako bi se ona teritorijalno podijelila na zapadni i istočni dio, čime bi se (anticipiralo se još tada), „srpsku iredentu“ onemogućilo u njenom nastojanju ka ujedinjenju s Republikom Srbijom.
Sagledavajući moguću pozadinu propusta Amerikanca Michaela Scanlana, može se doći do podatka, i to posredstvom Ivice Puljića, Al Jazeerinog dopisnika iz Washingtona, da je imenovani dužnosnik svojedobno odrastao u diplomatskom i kućnom okruženju – bliskom beogradskim političarima, pa i Slobodanu Miloševiću. Naime, njegov je otac John Scanlan, bio nekadašnji američki veleposlanik u Beogradu.
U tom je kontekstu Puljić podsjetio i na američke diplomatske veličine, koje su početkom rata 90-tih podržavale Miloševića, dakle uz Scanlana i na Lawrenca Eaglebergera, Brenta Scowcrofta te na veleposlanika Warrena Zimmermana, koji su nazivani u State Departmentu ‘beogradskom mafijom’ – zbog simpatija prema Srbiji i bliskih veza s njezinim političarima!
*
Kao znakovitu reakciju glede opisane proslave u Banja Luci, prenijet ćemo neke navode Senada Pećanina (kao predstavnika drugog konstitutivnog naroda), poznatog sarajevskog novinara i odvjetnika, koje je iznio podgoričkoj Pobjedi.
Predstojeće navode je Pećanin izjavio – znajući za zastrašivanja nesrba u Janji, Bijeljini, Brčkom, Prijedoru, Gackom – u vrijeme opisane proslave i pravoslavnog Božića, te svjestan nedavnih zastrašivanja Bošnjaka na Sandžaku!
Dakle, po Pećaninu Vučić je cijelu regiju doveo do ruba novih ratova, podsjetivši da se radi o čovjeku koji je za govornicom Skupštine Republike Srbije, u srpnju 1995., svojedobno prijetio svijetu izjavom o ,,sto muslimana za jednog Srbina“, odnosno, kazao je – “pa vi bombardirajte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana”!
Naveo je i da se boji kako demonstracije srpskog klerofašizma, kojem svjedočimo još od početka anticrnogorskih procesija predvođenih svećenicima SPC-a (litije) po CG, a sada i povodom „proslave“ pravoslavnog Božića pokličima (,,Oj Pazaru, novi Vukovaru, Oj Sjenice, nova Srebrenice“), anti-vakserskog performansa Novaka Đokovića (imenovani se, iako sin Crnogorca i Hrvatice, na Božić – 25.12.2021., slikao i s poklon-bocom rakije na kojoj je bio lik Draže Mihalovića.), te obilježavanja neustavnog 9. siječnja u RS/BiH, upućuju na precizno odrađivan scenarij – vođen iz određenog centra!
Pojasnio je da se radi o velikosrpskom scenariju sličnom onome koji je bio priprema za ratove 90-tih.
Crna Gora
S obzirom na alarmantno stanje u vezi velikosrpskih posezanja, odnosno glede stanja na (asimetričnim) hibridnim frontovima u BiH i CG, izdvajamo da je Andrej Nikolaidis, dana 10.1.2022., predao u Podgorici – dopis šefici Delegacije EU Oani Popi. U dopisu se ističe da politika Zapada (EU i SAD) prema politikama koje ugrožavaju mir na Zapadnom Balkanu treba HITNU REVIZIJU.
U tom je kontekstu, prema CDM-u, Nikolaidis, pred tamo okupljenim (su)prosvjednicima održao govor u kojem je naveo da se dva i pol desetljeća po završetku rata u BiH, ta zemlja ponovo nalazi pred neposrednom ratnom opasnošću. Naglasio je i da je ratni cilj velikosrba ponovo isti: – „otcjepljenje dijela BiH i njegovo pripajanje Srbiji, da je ideologija koja tu zemlju vodi u sukob ponovo ista: velikosrpski nacionalizam, tek da su realizatori drugi – umjesto Karadžića i Mladića, tu je sada nastavljač njihovoga zločinačkog projekta, Milorad Dodik, dok je inspirator i mozak operacije opet isti – službeni Beograd”!
Upitao se i kako to da je „velikodržavni srpski projekt, koji je odgovoran ne za jedan, nego za više genocida na teritoriju BiH i dalje aktivan? Kako je moguće da ideologija Homogene Srbije/Velike Srbije/Otvorenog Balkana, zarad čijih ciljeva su počinjeni ti genocidi i dalje dozvoljena i djelatna?“
Potom je naglasio da je sve to jasan znak katastrofalno pogrešne politike Zapada prema Balkanu, prije svega prema BiH, a danas i CG. Upitavši – čime će naši ”Zapadni saveznici” ovoga puta gasiti ratni požar, kojem su oni dozvolili da se razbukti? „Sankcijama, kojima se Dodik ismijava, dok ničim ometan godinama postavlja eksploziv u temelje BiH? Podrškom Otvorenom Balkanu, najnovijoj verziji velikodržavnog projekta koji je 1992. zapalio Bosnu, a u koji će silom utjerati i Sarajevo i Podgoricu? Novom verzijom ingeniozno ciničnog embarga na uvoz oružja kojim je Zapad onomad Bošnjake pokušao spriječiti da se brane od istrjebljenja? Podrškom crkvi Srbije, koja je samo crno srce beogradskog velikodržavnog projekta?”, zaključio je Nikolaidis.
*
Mladi novosadski povjesničar Milivoj Bešlin (poprilici je istih godina kao i Stanivuković iz Banja Luke) je za Pobjedu iznio sljedeća razmišljanja glede budućnosti Crne Gore, a u kontekstu realizacije projekta Velike Srbije.
Dakle, naveo je da je Vlada koju čine tri ustavno neodgovorna faktora: Aleksandar Vučić, državna Crkva Srbije i medijski koncern Vijesti – dovela ciljano i sistematski CG na sam rub ponora.
Iznio je i da ovakva kriza – istovremeno i politička i društvena i ekonomska i institucionalna, ne može biti riješena drugačije nego novim izborima, na kojima bi građani kaznili avanturiste koji su svoju državu izručili interesima najpogubnije velikodržavne ideologije na Balkanu, a preko nje i najdestruktivnijoj istočnoj sili (RF) koja preko poteza u CG šalje snažnu poruku Zapadu – da je još sposobna tragično destabilizirati Europu i, makar simbolički, izaći na ,,toplo more“, na Jadran.
Dometnuo je i da bi daljnje postojanje prosrpske Krivokapićeve vlade još više ubrzalo agresivnu i neskrivenu politiku srpske asimilacije Crnogoraca, a dokazi za to mogu se svakodnevno vidjeti u beogradskim medijima.
Po Bešlinu, izlaz iz gubitničke situacije (po)mirenja s postojećim stanjem (tzv. taktika „kuhane žabe“), može biti samo u snažnom savezu svih suverenističkih i antifašističkih / antičetničkih snaga. Dodavši da crnogorska ključna podjela nije etnička, nego etička, vrijednosna, te da saveznike za promjene treba tražiti među građanima koji su angažirani, politizirani, motivirani i spremni braniti temelje na kojima je 2006. obnovljena suverena, europska, građanska i antifašistička (čitaj – antičetnička) CG.
Zaključno je naveo i da se on „ne bi previše uzdao u briselsku pamet i trustove iz četiri zapadna veleposlanstva (Američko, Britansko, Njemačko i Francusko)“, jer „svi ti briselski i ostali kadrovici iz veleposlanstava, iako možda dobronamjerni, nedovoljno poznaju crnogorske prilike, a što je razlog više da im se nastavi „objašnjavati“ CG, jer ta bitka za interpretaciju Crne Gore ne traje od jučer…“
Vukšić sistematizira „srpski svijet“ u ANB-u
Ipak, neovisno o Bešlinovim smjernicama podrške Crnogorcima, ili upravo zbog njegovih procjena, šef crnogorske tajne policije Dejan Vukšić – s užim timom privodi kraju izmjene Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) i dovršava akt o sistematizaciji radnih mjesta, kako bi se oslobodio prostor za prijem u službu novih agenata, a nepodobni poslali u mirovinu ili će ostati bez posla pošto će im radna mjesta biti ukinuta – priopćilo je Pobjedi više izvora iz Agencije.
Dakle, „ako Vukšić realizira izmjene Zakona i novu sistematizaciju, napravit će ispostavu srbijanske BIA-e u CG, tako da će Beograd (i Moskva) moći apsolutno nadzirati, ne samo komunikacije, već i odnose unutar crnogorskog sigurnosnog sektora“!
SRBIJA – država kao ishodište krize na ZB, odnosno zemlja gdje je demokracija zamijenjena za velikosrpski projekt
Odvjetnik iz Srbije i građanski aktivist Aleksandar Olenik, je prema Portal analitici, izjavio da je koncept „srpskog svijeta“ u ofanzivi. Glede stanja u Srbiji, izjavio je da ljudi poput Vučića, Vulina, Dačića provode istu velikosrpsku politiku kao i ratnih 90-tih, dodavši da se to medijski prešućuje.
Pojasnio je da on o političkoj situaciji u Srbiji, (medijski) priča preko Podgorice jer se teško o tome može pričati u Beogradu, osim preko dnevnog lista Danas. Dodao je da na elektronskim medijima u Srbiji ne postoji prostor u kojem bi se npr. moglo iznijeti da je Ratko Mladić ratni zločinac, te da je osuđenik za genocid.
Olenik je dodao da su to zabranjene teme u Srbiji, preciziravši: “Moramo praviti razliku. Na malo objektivnijim oporbenim medijima se o tome ne priča, dok se na režimskim medijima ratni zločinci slave. Mi smo u Srbiji prešli s negiranja ratnih zločina na njihovo slavljenje”!
Mogući zaključak
Glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg izjavio je da je sastanak s predstavnicima RF (Ruske Federacije), dana 12.1.2022. bio “iskren i konstruktivan” , pri čemu je znakovito dodao da je bilo riječi o različitim pitanjima, s time da je fokus bio na situaciji oko Ukrajine i sigurnosti Europe, pri čemu je naglasio da je NATO defanzivna organizacija, koja nije nikoga primorala da joj se pridruži, ustvrdivši:
“Proširenje NATO-a je bilo ugaoni kamen za širenje demokracije širom Europe. Mnogi saveznici koji su bili danas na sastanku potvrdili su to. Ušli su u NATO jer su željeli biti dio obrambenog mehanizma koji garantira sigurnost. Dakle, nekoliko bivših SFRJ članica potvrdilo je da se ‘njihova’ država nije raspala zbog NATO-a. Cijela ideja da NATO koristi silu da bi mijenjao granice je lažna. One su se promijenile zbog internih razloga u SFRJ”!
Navedena Stoltenbergova opaska / odgovor implicira da je RF tijekom susreta – pretpostavljamo, insinuirala NATO-u da je „razbio SFRJ“! Ujedno, opaska posredno ukazuje i na to – koliki upliv ima RF u destabilizaciji Zapadnog Balkana, odnosno može se sagledati i kao svojevrsno obrazlaganje podrške koju ona daje uspostavi proširene Srbije.
Dakle, velika geopolitička igra se nastavlja, a što se tiče regionalnog segmenta te igre, posebice s obzirom na „zveckanje oružjem“ u BiH, očito je da je na potezu bošnjačko vodstvo, od kojeg Zapad očekuje puno više mudrosti i savezništva s Hrvatima! Naime, činjenica jest da „demografska politika ne može biti zamjena za loše političke poteze“, tim više ako znamo da je u prošla dva rata – s obzirom udio u broju stanovnika najviše bilo – poginulih muslimana, uključivo i genocid. (U prošlotjednoj kolumni, dijelu o BiH, naznačeno je gdje je Zapad politički zastao
> Geopolitička analiza: Štiti li Vučić ‘svoje ratne zločince’ zbog mogućnosti ponovnog rata?
Što se tiče CG, u ovom je sklopu možda najbolje podsjetiti na jedan komentar iz rujna 2021., s društvenih mreža, a prema kojem – „da Crna Gora nije bila u NATO-u ne bismo nedavno gledali tragikomično ‘helikoptersko desantiranje’ i ustoličenje srpskog mitropolita Joanikija Jovana Mićovića u Crnogorcima mitskom Cetinju, već bi Srpska Vojska i ‘srpski dobrovoljci’ kao 1991. – u RH, ‘slobodno uletjeli’ u CG i možda bi crnogorski otpor ustoličenju srpskog mitropolita na Cetinju riješili – kao u Vukovaru ili u Srebrenici.“
Dakle, ključno je pitanje – do kada će i po kojoj će cijeni RF nastaviti podržavati projekt proširene Srbije.
No, s time u svezi iščitavajući drugi komunikacijski sloj predmetne proslave, prvo kroz „Dodikovu četničku koračnicu“, te drugo – kroz proslavu u Distriktu Brčko, treba osvijestiti da bi se predmetni velikodržavni projekt, u dogledno vrijeme, „mogao prebaciti s istočne na drugu – zapadnu ‘hrastovu granu’“, kako bi se realizirao, ali oko toga „prelijetanja“ i Rusi se nešto pitaju!?
Završno, intuitivno sagledavajući svu tu zapaljivu situaciju na ZB i znajući za srpski kompleks spram Hrvata, za očekivati je da će defašizacija Srbije, odnosno njen proces suočavanja s ratnim zločinima i genocidom, krenuti s njima zapadne strane, tj. iz smjera RH. Zbog toga je nama i njima važan / vrijedan svaki pošteni hrvatski Srbin kako bi ih zaštitio od njih samih, jer što ako se oni tamo sukobe – s jedne strane nasljednici proruskih Karađorđevića a s druge prozapadni Obrenovići, eto ih opet u RH, ali ne kao agresori – već kao izbjeglice!?
Naime, nije isključeno da se u svim tim složenim okolnostima Vučić „prekombinira i zaplete kao pile u kučine“, s obzirom da je za očekivati kako će Zapad uskoro započeti s pritiscima, odnosno s „vraćanjem udaraca“?!
Dakle, Srbiji treba pomoć u suočavanju s počinjenim ratnim zločinima i genocidom – rekli bi ne samo socijalni psiholozi, a tko će im bolje pomoći ako ne naši EU Srbi, Pupovac svojom inteligencijom i kombinatorikom i/ili npr. Boris Milošević – čija se duša čini velika kao i njegovih Šibenčana, Arsena i Srećka Bijelića!
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa