S obzirom da se ratovi sve manje vode na bojišnicama, postaje sve vidljivije da se sukob, između koncepta neliberalnog „Ruskog svijeta“ i liberalnog Zapada, kroz razne hibridne oblike, počeo odvijati u Europi.
S time je u vezi vjerojatno da je u kriznim područjima Europe – kao što je to npr. Zapadni Balkan (ZB), moguće očekivati i „posredničke ratove“ spomenutih globalnih sila. Uostalom, to se već događa u BiH. Naime, izazovne poteze Milorada Dodika, kao eksponenta Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, treba sagledavati u kontekstu spomenutog razračunavanja Rusije (RF) i Zapada.
Dakle, RF je na širokom frontu – od tri baltičke države na sjeveru i Poljske, pa preko Bjelorusije i Ukrajine – do Balkana na jugoistoku, aktivirala veliku operaciju pritiska kako bi iznudili pregovore s NATO-om, s obzirom da je taj Savez sve više i više „gura u kut“…
Zapadni Balkan
U kontekstu uvodno spomenutih sigurnosnih napetosti, te spuštanja spomenutog velikog geopolitičkog preslagivanja na teren ZB-a, podsjećamo na činjenicu da je u listopadu 2019., predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić jasno izrekao patrijarhu Irineju, prilikom primitka Ordena Svetog Save – da će „srpstvo i srbijanstvo biti jedno, kad-tad“!
Nadalje, na samom kraju 2021., Vučićev je ministar policije Aleksandar Vulin, srpskom „Urbi et orbi“ obznanio smjernicu tamošnjeg nacionalnog uspjeha – za Novu 1922. godinu i to sljedećim riječima:
“Čvrsto vjerujem u potrebu stvaranja ‘Srpskog svijeta’, da Srbi budu jedinstven politički narod, koji o ključnim pitanjima donosi jedinstvene političke odluke i formulira ih u Beogradu. To je ključ našeg opstanka“.
Uz Vojislava Šešelja i Vulina, kao Vučićevih „figura – specijalaca za vođenje hibridnog rata“ i treći među njima, povjesničar Aleksandar Raković je ovih dana iznio da “ujedinjeno srpstvo” treba stremiti ka novoj državi – riječima:
“Moj stav je da suvremena ideja ujedinjenog srpstva nužno treba dovesti i do stvaranja zajedničke države Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. Bilo bi to sasvim pravedno rješenje koje nijedan razuman argument ne bi mogao dovesti u pitanje”!?
Srbijanski Sandžak
I očekivano, nije dugo trebalo čekati da gornja Vulinova poruka – kao ministra policije, bude među njegovim potčinjenima shvaćena – kao svojevrsna zapovijed!?
Naime, portal Raport.ba je dana 2.1.2022. objavio sljedeći tekst, pozivajući se na pisanje portala Sandžaklive pod naslovom:
„Zastrašujuća proslava u Priboju (srbijanski Sandžak): Policajci se vesele uz pjesmu “Oj Pazaru novi Vukovaru, o Sjenice nova Srebrenice”, te nastavio…
„Pripadnik Policijske uprave Priboj Marko Pantović na svom Facebook profilu objavio je video-snimak na kojem se zajedno sa starješinama i kolegama policajcima veseli uz stihove fašističke genocidne pjesme.
‘Srebrenice tako si mi mila,
Dabogda se tri put ponovila…,
Oj Pazaru novi Vukovaru,
Oj Sjenice nova Srebrenice…,
Oj Fatima đe su ti dimije,
u četnika oko Ledenika…’ (Napominjemo da su procjene NVO da je tijekom velikosrpske agresije na BiH silovano oko 50.000 žena i djevojaka.)
Nadalje, prema pisanju portala Sandžaklive, video je navodno nastao u jednom ugostiteljskom objektu u Priboju, prilikom proslave Nove godine. Dakle, na degutantoj snimci – na novi genocid nad Bošnjacima pozivaju Vidosav Avramović, zamjenik načelnika Regionalnog centra granične policije prema Crnoj Gori, Marko Žujić oficir u Policijskoj upravi Priboj, Milojica Bjelović Mime nekadašnji pomoćnik zapovjednika, a sada šef smjene u Regionalnom centru granične policije, Marko Klisura umirovljeni zapovjednik u policijskom odjeljenju Sastavci, policajci Goran Šalipur, Vladan Janjušević, Dragan Zeković i još nekoliko pripadnika Policijske uprave u Priboju…
Napominjemo da je Priboj multinacionalna sredina u jugozapadnoj Srbiji, a tijekom 90-tih godina su nad Bošnjacima – civilima ove sandžačke općine počinjeni zločini – za koje još nitko nije odgovarao.“ https://raport.ba/zastrasujuca-proslava-u-priboju-policajci-u-priboju-se-veseli-uz-pjesmu-oj-pazaru-novi-vukovaru-o-sjenice-nova-srebrenice/
Crna Gora
Što se tiče najmlađe članice NATO-a Crne Gore i njene prosrpske vlade koju vodi Zdravko Krivokapić, čini se da se tamošnja destabilizacija odvija sukladno razmišljanjima i aktivnostima kreatora kaosa iz Moskve i Beograda. (Podsjećamo da je Krivokapićeva vlada kadrovski izdefinirana i popunjena u manastiru SPC-a u Ostrogu, pod ravnanjem mitropolita Amfilohija Radovića, tako da je dio Crnogoraca percipira i kao klerofašističku.)
Naravno, spomenuta destabilizacija je rezultat intenzivnog hibridnog rada/rata, odnosno širenja mržnje prema Crnogorcima. (Ovdje napominjemo da su četiri od pet crnogorskih televizija u vlasništvu struktura iz Srbije!)
Konkretno, ovog je utorka (4.1.2022.) čelnik SRS-a i redovan gost Happy TV, Vojislav Šešelj, tijekom gostovanja u jutarnjem programu, „građane Cetinja nazvao suradnicima okupatora“, dodavši da su oni „talijanska djeca“. Također, je za Cetinjanke iznio da su se „ku**** s Talijanima“, odnosno da je veliki broj Cetinjana “napravila talijanska okupaciona sila” za vrijeme Drugog svjetskog rata.
A sada detaljnije o spomenutom igrokazu mržnje Vojislava Šešelja i Milomira Marića: https://www.portalanalitika.me/clanak/seselj-iznio-mizogine-uvrede-etinjanke-se-ku-sa-italijanima
Blaćenje Cetinjana i Cetinjanki, ali i ukupno crnogorske nacije kroz međusobno dopunjavanje stalnog gosta Happy TV – Šešelja i voditelja Marića, kulminiralo je u utorak tijekom gostovanja na Happy TV. Ističemo da se program te televizije prenosi u kablovskoj ponudi u crnogorskom eteru.
Dakle po Šešelju: “Veliki broj Cetinjana napravila je talijanska okupaciona sila za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bilo je Cetinjanki, poprilično, koje su se k****le s talijanskim vojnicima, a i djecu odgajale poslije, nisam čuo da je neka ubijala”!
Ovim mizoginim uvredama, priključio se i voditelj Milomir Marić, koji je dodao da su ,,to onda talijanska djeca“, na što se nadovezao Šešelj dodavši da su to ,,pola talijanska, a pola srpska djeca“.
Indikativno je da se spomenuto širenje mržnje prema Crnogorcima na spomenutoj TV bliskoj srbijanskim vlastima ne događa prvi put, te da je na to Savjet za elektroničke medije CG već ranije upozoravao (očito bez rezultata), u smislu da se na „ovoj TV i s još nekoliko drugih emitera, odašilje sadržaj koji promovira mržnju i netrpeljivost prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti“.
Na ovaj je fašistoidni Šešeljev igrokaz, crnogorski pisac Andrej Nikolidis (koji je preživio srpsku opsadu Sarajeva), pesimistično u uratku „Šešelj je zlo koje priča viceve za pauze između dva klanja“ napisao – da je svojedobno Sud u Haagu oslobađanjem Šešelja „počinio zločin prema onom najboljem iz Srbije – prema onoj Srbiji koja je bila protiv rata, protiv diktatora i njegovog krvavog klauna, onim ljudima iz Srbije koji su tu zemlju vidjeli kao dio Europe i vjerovali u takozvane europske i zapadne vrijednosti, pa zbog svojih uvjerenja bivali šikanirani, istjerani s posla, skrajnuti i omraženi“.
Dakle, očito je da je riječ o hibridnom ratu protiv CG i Crnogoraca, uključivo i nedavni legalni pokušaj financiranja anticrnogorske pete kolone iz Beograda „sa ciljem pomicanja / izbacivanja CG iz njenog povijesnog ležišta“. (Konkretnije, riječ je o donaciji Srbije u iznosu od 2 milijuna € lokalnoj vlasti u Nikšiću a što je izravno miješanje u unutarnje prilike u CG, budući da je adresirana na općinu u kojoj čelne pozicije drže pobornici politike bliske vlasti u Beogradu.)
S obzirom na navedeno, može se sumirati kako je CG potrebna međunarodna podrška, odnosno treba joj angažiranje vojnog Saveza – čiji je član.
No, ipak čini se da zapadni čelnici, baš kao i 1991. godine, izgledaju nespremni za pružanje otpora tamošnjoj – sada hibridnoj srpskoj agresiji, tim više što je, na neki način, situacija gora nego 1991/2. Naime, tada je rusko vodstvo pod Borisom Jeljcinom išlo umjerenim putem prijateljstva sa Zapadom i nije ozbiljno podržavalo srpsko vodstvo, dok je danas, pod Vladimirom Putinom, RF mnogo agresivnija, otvoreno revizionistička, antizapadna i podržava velikosrpske planove.
Pogled iz Beograda – na predstojeću godina izazova pred Vučićevom Srbijom
Prema beogradskom novinaru Nenadu Kulačinu, odnosno portalu Al Jazeera, analitičari predstojeće izbore u Srbiji, početkom travnja, vide kao prijelomnu točku budućnosti Republike Srbije. Naime, u slučaju pobjede Aleksandra Vučića na svim razinama vlasti nastavit će se dosadašnja srbijanska politika, koja će biti još više okrenuta ka Moskvi i Pekingu.
Siječanj će u tom smislu biti vrlo znakovit, pogotovo glede toga što mnogi očekuju da će upravo u prvom mjesecu 2022. godine SAD proširiti popis osoba iz neposrednog Vučićevog okruženja, na koje će se odnositi sankcije koje su već uvedene kosovskim Srbima Zvonku Veselinoviću i Milanu Radoičiću. (Na američkoj listi sankcija bi se uz Milorada Dodika i Milana Tegeltiju trebale naći još 52 fizičke i pravne osobe – 5.1.2022.).
Onda dolaze na red i izbori 3. travnja, s time da su prognoze takve da je moguće da će Vučić doživjeti svoj prvi poraz, i to u Beogradu, dok na parlamentarnim i predsjedničkim izborima očekuje nadmoćnu pobjedu.
Ipak, što se tiče Beograda Vučić ne odustaje. Da ponovimo, kada se u Beogradu branio mural posvećen ratnom zločincu odgovornom za genocid u BiH – Ratku Mladiću, Vučić je umjesto da odmah prekine takvu „lakrdiju“, počeo „pričati bajke Bošnjacima o Srbiji kao o njihovoj državi“, dok je pojavu murala posvećenih Mladiću branio i postojanjem sličnih „lakrdija“ u Hrvatskoj.
U tom kontekstu Kulačin zaključuje da Srbija mora pronaći snagu da bude država svih njenih građana, te da ne smije dozvoliti ulazak u nove ratove i sukobe, naravno i uz najpreči uvjet – da svako veličanje i pozivanje na zločine mora biti sankcionirano. Naglasio je – „da je to vlast već uradila – slika iz Srbije s početka Nove 2022. godine, bi bila mnogo bolja. Ovako, nastavlja se po starom i bez namjere da se bilo što promjeni na bolje.“
Glede „Ex Yu“ regije, istakao je da su dva najveća izazova, pred kojima Srbija stoji – Kosovo i BiH. „Dijalog između Kosova i Srbije gotovo da je mrtav, ali nove administracije u Washingtonu i Berlinu imaju drugačiju viziju od prethodnih i odlučne su pokrenuti procese“.
Dodao je i kako je kriza u BiH možda najveći izazov pred kojim će se naći Vučić. Dokle je spreman ići zajedno s Miloradom Dodikom, tek će se vidjeti. No, sve su opcije u igri, s time da situacija u BiH nije za podcjenjivanje, „s Vučićem na čelu Srbije i Aleksandrom Vulinom kao njegovom glavnom polugom velikodržavnog projekta ‘srpskog svijeta’, svašta se može dogoditi“.
Na međunarodnom planu, Kulačin je završno procijenio da će vlasti u Beogradu nastaviti da i dalje sjede na više stolica. Sa jedne strane će fingirati ljubav prema EU i SAD-u, dok će se, s druge strane, još čvršće vezivati za RF i Kinu. Koliko će ova “balansirana“ politika imati prođu neće ovisiti od Srbije, već će naravno ovisiti od aktivnosti SAD-a i EU. Naime, Kina i Rusija će nastojati iskoristiti svaki trenutak za širenje svoga utjecaja.
MOGUĆI ZAKLJUČAK
U svezi BiH, gledajući s pozicija Zapada i RF ističemo sljedeće. Dakle, SAD ima interes oduprijeti se bilo kakvom nastojanju RS/BiH za nezavisnošću, jer bi se zapravo radilo o uspostavi ruske satelitske države na ZB, a sa ciljem remećenja euroatlantske integracije regije. Ujedno, neovisnost RS/BiH bila bi težak udarac kredibilitetu i autoritetu Zapada, a što bi čak moglo ugroziti i opstanak NATO-a.
Naime, Vladimir Putin nastoji vratiti rusku hegemoniju nad istočnom Europom i stvoriti novu sferu utjecaja na ZB. Konkretnije, to je dio njegove ambicije kako bi se „revanširao“ za hladnoratovski poraz SSSR-a, te vratio RF na poziciju globalne sile.
Dakle, „proizvođenje“ sukoba i napetosti na ZB, posredstvom Vučića, tj. u BiH, na Kosovu, u CG i Sj. Makedoniji – služi ometanju širenja NATO-a i EU.
Ujedno, što se tiče RF, ne radi se samo o geopolitičkom rivalstvu sa Zapadom, već i o ruskom projektu koji nastoji osporiti liberalni međunarodni poredak – utemeljen na pravima – i umjesto toga nastoji promovirati svoje vlastito neliberalno „neo-carstvo“, tj. autoritarni Ruski svijet koji bi bio okružen „satelitima“, poput npr. Srpskog svijeta…
Spuštajući se na nižu razinu spomenutog geopolitičkog izazova, iako smo o njegovoj BiH-a razini – već pisali prije nekoliko godina, ponavljamo sažeto, lucidno, objašnjenje tamošnjih sigurnosno-političkih okolnosti:
Dakle, Daytonskim sporazumom (1995.) je zaustavljena agresija na BiH i ujedno je preimenovana u građanski rat. Srpska je strana pacificirana formiranjem RS/BiH (na cca 49% teritorija) – koja je uspostavljena na etničkom čišćenju / genocidu.
S druge strane, u vrijeme potpisivanja Daytona, bošnjačko-hrvatska Federacija je zamišljena na građanskom / kantonalnom principu, s nadom da će se protekom vremena i RS “pograđaniti” / kantonizirati – u kontekstu očekivanog približavanja Srbije NATO-u.
No, ispalo je drugačije. Srbija je sve dalje od NATO-a a sve bliže ojačanim Rusima, tako da se BiH našla u raskoraku – jer ne može paralelno funkcionirati na dva politička principa – nacionalističkom i građanskom. I što je posljedica te pogrešne “prognostike” Zapada:
- Majorizacija Bošnjaka nad Hrvatima – čime kompenziraju pretrpljeni genocid;
- Postupno osamostaljivanje RS/BiH s konačnim ciljem razdruživanja od BiH.
- Gore navedeno, moguće, vodi u ponovni sukob u Bosni i Hercegovini.
Dakle, jedino je rješenje, s obzirom na opisane okolnosti, za BiH uspostava tri ravnopravne republike – bez mogućnosti razdruživanja.
To je realna opcija jer je, sudeći po proteklim godinama, približavanje Srbije NATO-u, odnosno Zapadu nerealno. Naime, Srbiji je prioritet uspostava Male-velike Srbije!
Zbog navedene “sistemske greške” došlo je i do izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, naime izabran je građanskim glasovima Bošnjaka!
Završno glede „BiH čvora“, a prema onoj misli da – ako ima volje ima i načina, uz uvjet da se svi BiH faktori slažu da je Daytonsko-pariški sporazum zastario, u toj bi se državi mogla iskoristiti određena pravno-politička rješenja drugih višenacionalnih država poput – Belgije, Švicarske i/ili Libanona…
Ipak, ako bi došlo do uspjeha rusko-srpskog projekta i Republika Srpska se „izvuče“ iz BiH-a državotvornog okvira (tj. uspije tamošnja „Ciprizacija“), potrebno je biti svjestan sljedećeg:
Naime, u ovoj bi fazi uspostave Male-velike Srbije Vučić hipotetički mogao „otkloniti“ formalno priznanje nezavisnosti RS, kako bi sačuvao „međunarodni ugled“, čime bi omogućio pomirljivim elementima na Zapadu da „hine“ kako je Srbija partner u rješavanju krize u BiH, a ne jedan od njenih pokretača.
Sjećamo se, Zapadnjaci su upravo tako reagirali kada je Slobodan Milošević glumio distanciranje od Karadžićevog vodstva tijekom rata iz 1990-ih, „pa je zatvorio granicu na Drini“. Dakle, ako se Milošević uspio „prodati“ kao mirotvorac 1995., unatoč tome što je potaknuo i vodio rat za Veliku Srbiju, nema razloga zašto Vučić to ne bi mogao učiniti danas.
Koliko je to realna mogućnost govori i okolnost o tamošnjem odbijanju suočavanja s prošlošću, tj. oporima koje velikosrbi pružaju samo pri spomenu u Haagu – presuđenog / notornog genocida u Srebrenici.
Dakle, navedene su „diplomatske finte“ apostrofirane, jer kao što je „legalizirana“ Republika Srpska – iako joj je u temeljima više od poginulih 70.000 Bošnjaka i 8.000 poginulih Hrvata, tako je moguć i scenarij uspostave Male-velike Srbije, i to kao prijelazne faze do uspostave Velike Srbije!
O Crnoj Gori smo sve bitno već prethodno iznijeli, tako da ćemo završiti analizu s ključnim zapažanjem o Aleksandru Vučiću, kao voditelju predmetnog velikodržavnog projekta.
Dakle, Vučićev ključni razlog zbog kojega štiti „svoje ratne zločince“ je mogućnost / vjerojatnost ponovnog rata!
U tom se kontekstu, nakon Podrinja, kao žarišna točka (budućeg genocida?) vidi upravo uvodno spomenuti Sandžak, osim ako NATO ne progleda na svoje zapadno-balkansko oko!
…jer kako je to pesimistično nedavno napisao Mario Stefanov iz portala „Geopolitika News“: „Treći svjetski rat je počeo, samo toga još nismo svjesni!?“
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
