Geopolitička analiza: Gabriel Escobar novi politički boss na Zapadnom Balkanu

escobar zapadni balkan
Foto: www.state.gov, commons.wikimedia.org

Gabriel Escobar novi politički boss na Zapadnom Balkanu – SAD formira timove za Balkan i pojačava političko prisustvo

Prema izjavi premijerke Srbije Ane Brnabić od 24. rujna, nakon sastanka u New Yorku s podtajnicom za politička pitanja u State Departmentu Victorijom Nuland, po kojoj je “Amerika u procesu formiranja timova koji će se baviti Zapadnim Balkanom… To je kod njih ta smjena generacija, koja se trenutno događa, i očekujem svakako da će u idućim danima i tjednima oni (Amerikanci) biti prisutniji te će više pozornosti obraćati političkim pitanjima i svim provokacijama koje se događaju”.

Također je Branabić izjavila kako Srbija ima veliku podršku SAD-a na putu europskih integracija. (Napominjemo da među boljim poznavateljima političkih prilika u Republici Srbiji, Ana Brnabić kao „liberalna gay Hrvatica“, slovi za figuru koju Aleksandar Vučić pomiče / koristi / istura kao „smokvin list“ prema Zapadu, ali i obrnuto!), piše za Narod.hr geopolitički analitičar Tonči Mirić.

*

GABRIEL ECSCOBAR – pogled novopridošlog američkog dužnosnika odgovornog za Zapadni Balkan

U razgovoru za Glas Amerike (VOA) od 25. rujna o.g., Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja i novi izaslanik State Departmenta za Zapadni Balkan (koji je prethodno bio zamjenik američkog veleposlanika u Srbiji, a dužnost je 7. rujna preuzeo od Matthewa Palmera), izjavio je da su SAD intenzivno angažirane, zajedno s europskim partnerima, zbog pojačanih tenzija između Srbije i Kosova, te da se nadaju napretku u idućih tjedan dana.

Na pitanje Glasa Amerike da je jedan od problema tih odnosa (između Srbije i Kosova) nedostatak jedinstva u EU, s obzirom da još pet članica (Grčka, Španjolska, Slovačka, Cipar i Rumunjska) nisu priznale Kosovo, te hoće li SAD izvršiti određeni pritisak na te zemlje, Escobar je izjavio kako misli da će se to i dogoditi – ako bude napretka u procesu koji vodi ka EU. Dometnuvši kako je to dio paketa, uz objašnjenje da su te zemlje iz svojih razloga odlučile sačekati i vidjeti ishod dijaloga i zato je dijalog s EU važan.

U vezi gledanja SAD-a na koncept “srpskog sveta” i nedavne inicijative predsjednika Aleksandra Vučića i drugih dužnosnika da promoviraju srpski identitet i jedinstvo u regiji, te bi li taj trend mogao destabilizirati regiju, Escobar je odgovorio da će se to tek vidjeti, dodavši da načelno ne postoji konflikt, proturječnost, između toga da ljudi slave svoju kulturu i žive u nekoj drugoj zemlji, no s time da su politička dinamika i politički imperativi koji proističu iz etničke pripadnosti – nešto sasvim drugo.

Glede prioriteta za Zapadni Balkan i najhitnijih pitanja koja bi želio rješavati, Escobar je kazao da postoje dva vrlo važna pitanja.

Prvo, u srednjem roku, želimo bržu integraciju Zapadnog Balkana u Europsku uniju. Mislim da je napravljen ogroman napredak, historijski, kulturno i ekonomski jer te su zemlje dio Europe, i mnoge od tih država su već obavile izuzetne reforme i za Europu su dobra prilika. Dijele iste vrijednosti i imaju zajedničke interese s ostatkom Europe. To će biti prioritet. Uz to, kako je kazao, treba pružiti članstvo u NATO-u onima koji su za to zainteresirani, a to će, očigledno, zahtijevati tijesnu suradnju s našim europskim partnerima.

Drugi proces ima mnogo veze s razmišljanjima o tome šta će Balkan biti za sljedeće generacije i zato smo ispitivali ekonomske opcije. Zapadni Balkan je područje puno prilika, te zemlje su dinamične, imaju sjajna sveučilišta, kvalificirane ljude, ali nažalost mnogi od tih ljudi ne vide prilike u svojoj zemlji i odlaze, i to će postati strateški problem ne samo za zemlje Balkana nego i Europu i SAD također.

Napominjemo da je nakon višednevnog Escobarovog boravka u Bruxellesu tj. dana 30. rujna 2021. godine sporno pitanje registarskih oznaka između Kosova i Srbije riješeno (prekrivanjem bijelom naljepnicom nacionalnih oznaka), „i to kao rukom odnešeno“ , na temelju reciprociteta!

U ovom kontekstu ipak domećemo i sljedeće činjenice kako bi se dobila potpunija slika političke situacije na Zapadnom Balkanu, jer nešto se „pita i Ruse“.

Naime, nedavno je jedan od glavnih izlagatelja na konferenciji u Moskvi koju je ruski patrijarh Kiril otvorio 15. rujna o.g. bio episkop bački Irinej Bulović, s namjerom lobiranja kako bi prorusko pravoslavlje spriječilo Carigradsku patrijaršiju (odnosno patrijarha Bartolomeja) da vrati autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, i/ili je dade Makedoncima. Podsjećamo da je Bulović „stvorio“ Porfirija, nakon čega je ga „Vučić izvukao iz šešira“, kako je to lucidno kazao predsjednik RH Zoran Milanović. Inače, Bulović je također bio blizak i sa Slobodanom Miloševićem, te s Borisom Tadićem, koji je njegovog “duhovnog sina”, danas patrijarha Porfirija, „ugurao da vedri i oblači medijima u Srbiji kao šef Komisije koja je davala koncesije za medije u Republici Srbiji“!

U tom je smislu za očekivati i da je Bulović u Moskvi dobio upute za daljnje “djelovanje” Vučića i Porfirija na Balkanu, pa uskoro možemo, pod pokroviteljstvom Moskve, očekivati nove aktivnosti spomenutog dvojca.

Dakle, nakon Crne Gore, evo i Kosova, a onda / sada je opet na redu BiH, a na što ćemo uskoro gledati i druge Escobarove reakcije.

*

JANUSZ BUGAJSKI – pogled analitičara na Zapadni Balkan, te daje širu sliku geopolitičke stvarnosti Europe

Po Bugajskom, važno je da američki izaslanik (Gabriel Escobar) bude blisko uključen u kosovski proces jer je EU izgubila svoju polugu u rješavanju balkanskih sporova, s obzirom da ona više ne garantira da će preostalih šest država postati njene članice. Bez te poluge EU je paralizirana, podijeljena i neefikasna, kaže za beogradski “Danas” od 1. listopada o.g. Janusz Bugajski, viši suradnik Fondacije Jamestown iz Washingtona i stručnjak za Balkan.

Bugajski smatra da ne može biti trajnog sporazuma između Srbije i Kosova bez međudržavnog priznanja. Po njemu, jedina je mogućnost da Beograd tretira Kosovo kao nezavisnu državu – bez formalnog priznanja. Ali to bi značilo da se više ne blokira međunarodno priznanje Kosova ili članstvo u multinacionalnim organizacijama, niti da se povlače potezi kojima se podriva stabilnost i teritorijalni integritet Kosova.

U tom se kontekstu osvrnuo i na nedavne rezultate izbora u Njemačkoj. Ustvrdio je da ukoliko SPD formira koalicijsku vladu u Njemačkoj da će to značiti kako će se prioritetno fokusirati na ljudska prava i na demokratsko upravljanje. Iznio je i kako je na Zapadnom Balkanu najveći kršitelj demokratskih normi Srbija na čelu s predsjednikom Vučićem. Iznio je i da ako vlada SPD-a prijeđe s riječi na djela, da će izvršiti pritisak na Beograd sa ciljem obnavljanja medijskih sloboda i nezavisnost sudstva, razotkrivanja i eliminiranja službene korupcije i promoviranja političkog pluralizma.

Još veći ispit bit će njemačka politika prema Rusiji, što će odjeknuti i na Balkanu. Naime, SPD je tradicionalno susretljiv prema Moskvi i velika je sumnja da će se zalagati za demokraciju u Rusiji i za ograničavanje korumpiranih i destabilizirajućih ruskih utjecaja na Balkanu a u kojima je Srbija postala sredstvo / alat Kremlja.

U BiH je politička situacija izuzetno zategnuta već nekoliko mjeseci, pa su iz Veleposlanstva SAD-a poručili članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku da pravo na otcjepljenje entiteta RS/BiH ne daju ni Ustav BiH ni Daytonski sporazum – ocjenjujući njegove pozive retrogradnim. S time u svezi parafrazirani Janusz Bugajski, analitičar blizak CIA-i, smatra da postoje tri rješenja za BiH.

Prvo je – integrirana država, u kojoj centralna vlast u Sarajevu ima ovlaštenja i nadležnost nad svim ključnim sigurnosnim i vanjskopolitičkim odlukama, a gdje se entitetski i kantonalni sistem zamjenjuju funkcionalnim regionalnim i gradskim vladama.

Drugo rješenje je potez ka etno-teritorijalnoj podjeli, novi rat uz učešće Srbije i Hrvatske i još jedna međunarodna vojna intervencija koja stvara još jedan sporazum između zaraćenih strana u kojem se neuspjesi Daytona više ne ponavljaju.

Treće „rješenje“ jeste novi rat u kojem Zapad ne uspijeva efikasno intervenirati iz straha od početka rata s Rusijom i sukoba oko granica, teritorija i državnosti koji okružuju regiju u doglednoj budućnosti.

Mogući zaključak

Ne može se isključiti vjerojatnost da Srbija i Rusija ispituju granice Zapada ucjenjujući ga trećim svjetskim ratom – kako bi ostvarili srpske nacionalne probitke, te ruske interese – kroz destabilizaciju EU, podsjećajući pri tome Zapad na posljedice atentata Gavrila Principa na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine. Ipak, ova hipoteza / igra uključuje velike političke rizike po Srbiju, tako da ostaje otvoreno pitanje – vide li se ti rizici iz Kabineta predsjednika Republike Srbije.

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.