Nogometni tim sastavljen od uglavnom siromašnih tinejdžera ušao je prije godinu dana u turističku špilju na sjeveru Tajlanda u pratnji svojeg trenera.
Izašli su 18 dana kasnije nakon složene operacije spašavanja koju je pratio cijeli svijet.
Većina od dvanaestorice dječaka i danas živi u siromašnom gradu Mae Saiju u koji nekoć nije zalazio nitko, a danas vrvi turistima željnim selfieja.
Oni i dalje igraju nogomet, trenira ih isti trener i žive u istim priprostim kućama sa svojim obiteljima.
Ne smiju pričati o događaju
Njihovi životi su ipak skrenuli neočekivanim smjerom. Nakon spašavanja su potpisali filmski ugovor s Netflixom, proputovali svijet, njihova priča je već dobila i knjiški oblik i nekoliko dokumentarnih filmova.
No o svojoj dramatičnoj pustolovini ne smiju pričati zbog ekskluzivnih ugovora koji im zabranjuju kontakte s novinarima.
Dječaci su krenuli na izlet u špilju 23. lipnja 2018., ali su za njima krenule i podzemne vode, posljedica obilnih sezonskih kiša, i poplavile podzemni kompleks.
Strahovalo se da su svi mrtvi dok dvojica britanskih ronilaca nisu 2. srpnja svladala niz uskih poplavljenih puteva i koridora i pronašla ih žive, zatočene u povišenoj odaji otprilike četiri kilometra od ulaza.
Nakon dramatične utrke s vremenom zbog straha od novih poplava, svi dječaci spašeni su do 10. srpnja i postali su svjetske zvijezde.
Njihovi prijatelji iz školskih klupa danas kažu da ih to nije nimalo promijenilo. Danas igraju nogomet za novi klub Ekkapol, koji je u međuvremenu osnovao njihov trener Ek, kako ga svi zovu.
Dok vodi treninge Ek se smiješi novinarima u posjetu, ali vezan ugovorom s Netflixom ne smije im ništa reći.
Oni koji ga poznaju kažu da je oduševljen time što je konačno ispunio san da vodi vlastitu nogometnu školu.
“Nakon što se oluja stišala, ovo je za njega novi život”, kaže pomoćni trener Noppadol Kanthavong.
Koliko su dječaci i trener dobili za ekskluzivne ugovore s Netflixom nije poznato, ali kruže glasine da se radi o 100.000 dolara svakome.
Trinaest nije nesretan broj
Slava je sustigla i neke od ronilaca koji su spašavali dječake.
Nakon razmatranja nekoliko opcija, naposljetku je odlučeno da će dječake i trenera sedirati, odjenuti im punu ronilačku opremu i izvući ih van. Ronioci su ronili tako da su dječake držali pod sobom. Zbog uskih, ali dugih prolaza mogli su ići samo jedan po jedan pa je posljednji, trener, spašen tri dana nakon prvog dječaka.
Mnogi od trinaest ronilaca koji su izvlačili dječake i trenera bili su tajlandski ‘mornarički tuljani’, ali neki i prekaljeni hobisti koji su stigli iz Britanije i Australije kako bi pomogli. Svi su se našli usred drame kakvoj prije nisu svjedočili.
“Kada sam stigao, mislio sam da je to samoubilačka misija”, rekao je Belgijac Ben Reymenants koji vodi ronilački klub u tajlandskom Phuketu.
Jedina žrtva cijele operacije bio je tajlandski ronilac Saman Gunan koji je ostao bez kisika tijekom pripremne operacije izvlačenja dječaka. Njegov spomenik danas je nedaleko od ulaza u špilju.
“Nismo junaci”, rekao je britanski ronilac Vernon Unsworth. “Samo smo odradili posao koji su nas zatražili. Trinaest više nije nesretan broj”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
