Zbog učestalih, višemjesečnih prijetnji na nacionalnoj osnovi vlasnica ugostiteljskog objekta u srbijanskom gradu Majdanpeku Marija Vlahović, hrvatske pripadnosti, podnijela je kaznenu prijavu protiv predsjednika općinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) Branislava Tomića, rečeno je u ponedjeljak medijima na hrvatskom jeziku u Vojvodini u Hrvatskom nacionalnom vijeću (HNV), kojemu je slučaj prijavljen.
„Očistit ću ja to, obrisat ću kao gumicom“, „J….. ću joj majku ustašku, vidjet će ona tko sam ja“, „Ustašama sigurno neću stavljati pare u džep“, poruke su koje je Tomić upućivao na račun Marije Vlahović, navodi se u prijavi upućenoj Javnom tužiteljstvu Srbije.
> Primitivni natpisi o Hrvatima po beogradskim kafićima
> Grafit mržnje osvanuo u Srbiji: ‘Ubij Hrvata da Šiptar nema brata’
U dokumentu se navodi i kako žrtva strahuje od „fizičke likvidacije i bliskih članova obitelji, a koji su također većinom hrvatske nacionalnosti“ te se ističe kako je Marija Vlahović žrtva više kaznenih djela: zločina protiv čovječnosti, povrede slobode izražavanja nacionalne pripadnosti, poticanje na počinjenje zločina genocida, poticanje na teško ubojstvo, prijetnje. U prijavi se traži da Javno tužiteljstvo Srbije pokrene kazneni postupak i podigne optužnicu protiv Tomića.
Slučaj je prijavljen i HNV-u, u kojemu navode da „gospođa Vlahović trpi ozbiljnu materijalnu štetu i ugrožava joj se i egzistencija. Pri tome izložena je i kontinuiranim najgnjusnijim prijetnjama, ne samo na etničkoj osnovi već se suočava i sa seksualnim uznemiravanjem i prijetnjama“.
Također, navodio je da će „očistiti ustaše i Hrvate iz Srbije“, te da „njemu neće u centru Majdanpeka gazdovati ustaše“.
„Moji problemi počinju početkom 2019., kada sam otvorila lokal ‘Tara’s’ i postavila terasu ispred lokala za koji sam dobila dozvolu i ispunila sve uvjete za takvu vrstu gradnje“, navela je dopunjenoj izjavi medijima Marija Vlahović, koja objašnjava da se tvrtka vodi na ime njezine suradnice, koja je također hrvatske pripadnosti i državljanstva.
Dodaje kako su problemi počeli od početka njihova rada kada su počele pristizati prijave za terasu, kao i inspekcije koje su tražile nepravilnosti, no njih nije bilo.
„Ubrzo nakon toga saznajem da se ljudima koji rade u rudniku bakra Majdanpek zabranjuje da posjećuju lokal te im je to rekao Branislav Tomić“, objašnjava u pismu vlasnica lokala, i dodaje kako do tada nije ni poznavala Tomića i da joj je rečeno da je on predsjednik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) u Majdanpeku i visoki dužnosnik u rudniku.
„Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni Branislav Tomić tijekom 2019. vršio pritisak na mjerodavne službenike u državnim institucijama i gradu Majdanpeku da donesu odluku o zatvaranju ugostiteljskog objekta i nalože uklanjanje postavljene terase kafića, iako za iste postoji dozvala i rade legalno … Postoji osnovana sumnja da je, uzimajući u obzir citirane izjave prijavljenog, navedeni pritisak radio zbog toga što je prijavljena po nacionalnosti Hrvatica“, stoji u kaznenoj prijavi odvjetnika Stjepana Babića.
„Važno je istaći da je ovo jedan od najkompleksnijih slučajeva nakon premlaćivanja hrvatskih mladića u Sonti 2016. i 2017. godine“, zaključuju u HNV-u i dodaju kako očekuju žurnu reakciju državnih tijela Srbije.
Majdanpek je grad u sjeveroistočnoj Srbiji od oko 10.000 stanovnika.
Broj Hrvata u Vojvodini smanjen za gotovo četvrtinu
Ukupan broj hrvatskog stanovništva u Vojvodini smanjen je za gotovo četvrtinu, odnosno za 24,41 posto ili za 18.262 žitelja, što je uglavnom posljedica njihovog progona, prijetnji, zlostavljanja, silovanja, ubojstava u razdoblju od 1991. do 1995., rečeno je početkom 2019. u Beogradu na predstavljanju publikacije Fonda za humanitarno pravo (FHP) „Dosje: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini“.
Na teritoriju cijele Vojvodine inicijatori progona i zločina bili su pripadnici Srpske radikalne stranke na čelu s Vojislavom Šešeljem, a bile su umiješane policija, vojska, lokalni mještani i razne skupine, dok je tadašnja vlast prešućivala zlodjela protiv ciilnog stanovništva u toj pokrajini, kazala je, predstavljajući publikaciju, čiji je nakladnik FHP, autorica Jovana Kolarić. Ona je navela da je u 11 incidenata ubijeno 17 vojvođanskih Hrvata te da pet počinitelja ni do danas nije otkriveno, a ima indicija o više ubojstava, ali svjedoci još nisu nađeni.
Po riječima Kolarić, u to vrijeme dio hrvatskog stanovništva bio izložen čestim ispitivanjima, ucjenama, prijetnjama i fizičkim mučenjima, a manji broj bio je zatvaran i po logorima u Srbiji.
Pod najvećim pritiskom da se iseli hrvatsko je stanovništvo bilo od svibnja do kolovoza 1992., kad je svoje domove napustilo njih čak 10.000, a idućih godina, posebice nakon akcija „Bljesak“ i „Oluja“, egzodus je nastavljen.
Najveće smanjenje hrvatske populacije dogodilo se u općini Šid, pograničnoj s Hrvatskom, gdje je hrvatsko stanovništvo spalo na samo trećinu od prethodnog popisa. Slijede općine Inđija, Stara Pazova, Sremski Karlovci…
Podsjećajući na Šešeljevo širenje mržnje te kampanju zastrašivanja, autorica publikacije istaknula je da se protjerivanje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva odvijalo po prethodno utvrđenom planu.
Na to, kako je rekla, ukazuje i dokument srbijanske državne sigurnosti iz listopada 1995. u kojem se navodi da je u Vojvodini „registrirana djelatnost srpskih militantnih skupina, sračunatih na etničko čišćenje i iseljenje osoba hrvatske i muslimanske nacionalnosti“.
Vojislav Šešelj je protjerivanje Hrvata nazvao „dragovoljnim razmjenama“ i načelom „retorzije“ i time pokušao svesti progon Hrvata na administrativnu mjeru, ocijenila je Kolarić, ustvrdivši kako je Šešelj, koji je osuđen u Den Haagu za progon hrvatskog življa iz Vojvodine, tvrdio da su „Hrvati bolje prošli“ jer su se – naselili na obali.
Uvidom u 266 ugovora utvrdili smo da se u samo 16 slučaja radilo o imovini na Jadranu i osam u Zagrebu, a ostala imovina je bila na selu, rekla je Kolarić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa