U Beogradu nacionalistički ispadi na račun Hrvata i Albanaca nisu rijetka pojava.
Razina nacionalne snošljivosti i tolerancije na puno je manjoj razini u Beogradu nego u Hrvatskoj, jer je gotovo nemoguće npr. zamisliti „hrvatsku verziju Šešelja“ da paradira sa svojim mnogobrojnim istomišljenicima centrom Zagreba, pali srbijanske zastave i poziva na linč Srba.
Ipak, našoj vrloj ljevičarskoj i projugoslavenskoj garnituri i borbenim ‘antifašistima’ nikada to nije zasmetalo. Dok su im usta pune kritike na svaku benignu pojavu u Hrvatskoj koja se prenapuhuje do neba, radikalni ispadi susjedne ‘antifašističke Srbije’ ostaju tabu tema.
Tako ministar Jovanović, kao ni europski nogometni dužnosnici, nisu vidjeli paljenja hrvatskih zastava na stadionu Marakana i Beogradu, kao ni natpise o ‘srpskom Vukovaru’, ali zato se natpis o hrvatskom Vukovaru morao skinuti na utakmici s Islandom. Isto tako, Europa dobro čuje svaki i najmanji poklik s najmanje prijateljske utakmice Hrvatske. Europa ili domaći doušnici i tužitelji, dežurni antifašisti?
Najnovija sramota Srbije su natpisi po Beogradu koji glase otprilike ovako: „Za svako gol koji primi Hrvatska ili Albanija, pivnica daje pet posto popusta“. Što je još jedna, naoko sitna, ali bitna i indikativna potvrda stanja u susjednoj državi. Sasvim smo sigurni da tako nešto ne bi nitko stavio u centru Zagreba ili Splita, a ako bi i stavio – brzo bi bilo maknuto uredovanjem policije.
Mi Hrvati ne brinemo, naša nogometna reprezentacija postiže zavidne uspjehe i redoviti je sudionik svih natjecanja, dok nogometaši Srbije natjecanje za natjecanjem dočekuju u Beogradu, a 2-3 boda u kvalifikacijama smatraju uspjehom. Pa ako ih to veseli, neka nazdravljaju na naše golove.
A mi Hrvati ćemo po svome: „Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta!“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
