Presuda Miloradu Dodiku uzburkala je političku scenu u BiH, ali i susjednim državama koje dobro znaju da je baš Bosna i Hercegovina puno puta u povijesti bila okidač za sukobe i ratove, čak i svjetskih razmjera.
Presuda Dodiku
U presudi Dodiku stoji da je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke dužnosti u BiH. Riječ je o prvostupanjskoj presudi na koju postoji mogućnost žalbe.
Dodik i Lukić optuženi su jer su 2023. proveli odluku Narodne skupštine Republike Srpske, entiteta u BiH, da se Schmidtove odluke ne objavljuju u Službenom glasniku Republike Srpske. Schmidt je taj zakon poništio, no Dodik ga je ipak potpisao, a Lukić objavio. Što je Schmidt okarakterizirao kao kazneno djelo.
>Dodik i Čović ostaju partneri u BiH
Hans Christian Friedrich Schmidt je međunarodni visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Član je Kršćansko-socijalne unije (CSU-a) iz Bavarske, kolacijskog partnera CDU, iz Njemačke. Schmidt je bio ministar u njemačkoj vladi od 2014. do 2018. godine.
Republika Srpska je rezultat genocida
Naravno, Schmidtove izjave su nakon presude išle u smjeru smirivanja situacije u BiH. Jer su Srbi, očekivano, primili ovu odluku s najvišim stupnjem negodovanja. Schmidt ističe namjeru međunarodne zajednice da očuva terirotrijalni integritet i ustroj susjedne države.
Ali, u ovim turbulentnim vremenima ljudi imaju malo povjerenja u riječi političara.
Republika Srpska, nastala na genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima (tada Muslimanima) 1992. godine. Ubijanjima, progonima i etničkim čišćenjima je krajem te godine zauzimala gotovo 70% teritorija BiH. Učinila je to ratom na čelu s jugoslavenskom JNA koja je kompletna s naoružanjem prešla na stranu Srbije u provođenju njene ideje stvaranja Velike Srbije.
Cijela BiH je bila planirana kao dio Velike Srbije.
Republika Srpska je, dakle, inicijalno nastala kao genocidna realizacija ideje stvaranja Velike Srbije, zajedno sa fašističkom SAO Krajinom u Hrvatskoj. Ta tvorevina, slična Republici Srpskoj, nastala je godinu dana ranije. Ona je stvorena na identičnim osnovama etničkog čišćenja i progona Hrvata na gotovo 30% teritorija Hrvatske.
Cilj svega, dugoročno, bio je Velika Srbija na teritoriju Hrvatske i BiH.
Hrvatska je bila prevaga u oslobađanju BiH
Hrvatska vojska je 1995., akcijama Oluja i Bljesak, definitivno riješila pitanje fašističke SAO Krajine, a velikim dijelom i Republike Srpske u BiH. Dogodilo se to na osnovu poziva predsjednika BiH Alije Izetbegovića i sklapanje sporazuma Izetbegović-Tuđman o zajedničkom vojnom nastupanju u BiH protiv Republike Srpske.
Da NATO savez i međunarodna zajednica 1995. nije zaustavila Hrvate prijetnjama zrakoplovnim bombardiranjima i napadima, danas ne bi postojala Republika Srpska. Njena vojska, i pomagači iz Srbije, praktički su kapitulirali 1995 i spašeni su od strane Zapada.
To je stvorilo osnove za Daytonski sporazum i nepravedni mir u BiH, kojim je poraženoj Republici Srpskoj pripalo 49% teritorija BiH.
Srbija i Republika Srpska žele razbijanje BiH
Od tada Republika Srpska nastupa kao stalan remetilački faktor koji prijeti razbijanju Bosne i Hercegovine. To je osobito intenzivno od kada je predsjednik Srbije postao Aleksandar Vučić, ministar u vladi Slobodana Miloševića i poznati srbijanski filofašist Vučić koji je bio desna ruka četničkog vojvode Vojislava Šešelja.
Od tada Srbija i Republika Srpska djeluju u BiH vrlo intenzivno u ideji stvaranja Velike Srbije, korak po korak, preko ideje “srpskog sveta”.
Da budemo jasni: bilo kakvo razbijanje Bosne i Hercegovine u korist Srbije ne ide na ruku Hrvatskoj. Ponajprije zbog toga jer su Hrvatska i BiH jedinstvena geostrateška cjelina koja nije kao takva poznata u svijetu. Te dvije države čine strateški jedno tijelo.
BiH je osobito važna za hrvatsku obalu, posebno srednji i južni Jadran, jer je prirodno zaleđe dugačko gotovo 500 km, a širine svega 70-ak km kod najšireg dijela kod Zadra do svega par kilometara širine do granice BiH kod Gruda u Konavlima. Sve to prati, gotovo paralelno, granicu s BiH.
Samo zbog strateškog dijela BiH ima nevjerojatno veliki značaj za Hrvatsku.
Naravno, postoje i druge stvari u BiH koje su značajne za Hrvatsku, osobito stoga jer su baš Hrvati najstariji i konstitutivni narod te države.
A presuda Dodiku može izazvati velike probleme, a neki se boje, i potencijalnog rata.
Vučić ima imperijalističku politiku prema BiH
Prve reakcije Srbije i Vučića na presudu Dodiku bile su klasično agresivne, uz hitan dolazak u Republiku Srpsku. Takva agresivna politika Srbije traje desetljećima, uz prikrivenu dozu pašićevske političke lukavosti i pragmatizma Beograda, koju mogu primijetiti samo iskusni analitičari i poznavatelji povijesti i politike Srbije u posljednjih 200 godina.
Sa Srbijom treba biti uvijek na oprezu.
I treba biti jasno da će Srbija uvijek povlačiti poteze, bilo radikalne bilo mirotvorne (ovisno o njihovoj procjeni trenutne situacije) koji će ići u korist stvaranja Velike Srbije ili nekakvog Saveza srpskih država. Pri tome se neće libiti upotrijebiti sva sredstva, kako tradicionalno i rade u 19. i 20. stoljeću. Tu politiku od 1850. osjećaju stanovnici Vojvodine u kojoj Srbi nikada nisu bili većina prije okupacije i pripajanja Srbiji 1918. godine na kraju Prvog svjetskog rata, osjetili su to Albanci na Kosovu dugi niz godina, osjetili su to Crnogorci nakon okupacije 1918. i osjećaju do danas.
Za nas Hrvate ne trebamo niti govoriti – jugoslavenski eksperiment pokazao se kao vrsta okupacije za Hrvate u svakom političkom uređenju Jugoslavije. Od parlamentarizma gdje je ubijen hrvatski vođa Stjepan Radić, do diktature kralja, preko zatvaranja hrvatskog vođe Vladka Mačeka u zatvor, pa sve do komunističke diktature i završnog napada samo formalno jugoslavenske, a praktično srbijanske, JNA na goloruki hrvatski narod 1991. godine.
>Dodik proglašen krivim: Osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja
Budimo jasni: Srbija i Vučić neće ništa poduzimati u BiH ako ne procijene da su im okolnosti povoljne. A sada to nisu. Što ne znači da se to ne može promijeniti.
State Departmenta o Dodiku
Ono što je važno su stavovi SAD-a i Rusije, puno važniji od stava EU koja se pokazala politički nebitnom i nesposobnom, još od rata u Hrvatskoj.
Tako se američki State Department oglasio povodom presude Dodiku. “Uvažavamo presudu Suda Bosne i Hercegovine predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, poručila je glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce. Dodala je da su Sjedinjene Američke Države desetljećima ulagale u stabilnu Bosnu i Hercegovinu.
“Čvrsto se protivimo bilo kakvim akcijama lokalnih lidera koje bi narušile sigurnost i stabilnost. Podržavamo Dayton i suverenitet te teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine”, rekla je Bruce.
stav Rusije o presudi Dodiku
Stav Rusije je također poznat.
Ministarstvo vanjskih poslova Rusije priopćilo je da će osuđujuća presuda Suda Bosne i Hercegovine predsjedniku BiH entiteta Republike Srpske Miloradu Dodiku “imati štetne posljedice na situaciju u BiH i cijeloj regiji”.
Iz ruskog ministarstva vanjskih poslova navedeno je da su “optužbe protiv legalno izabranog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, a zapravo protiv cijelog srpskog naroda, temeljene na odredbama pseudozakona koji je BiH samovoljno nametnuo samoproglašeni visoki predstavnik Christian Schmidt, očito izvan zakonskih okvira”.
Stav Rusije može biti opasan
“Rusija, kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i država garant Daytonskog mirovnog sporazuma, smatra potrebnim upozoriti strane učesnike u procesu postkonfliktnog rješavanja u BiH, države regije, ali i cjelokupnu svjetsku javnost na neizbježne štetne posljedice osuđujuće presude na situaciju u zemlji i na Balkanu u cjelini”, stoji u priopćenju koje su medijima dostavili putem ruskog veleposlanstva u BiH.
Važno je napomenuti da ovo nije Gorbačovljeva Rusija (ZND) ili Jeljcinova Rusija iz vremena Domovinskog rata kada je bila na koljenima, nego Putinova Rusija čiji će stav biti jako bitan u budućim međunarodnim događanjima.
Ovaj stav Rusije može biti opasan, ponajviše zbog potencijalne situacije u Ukrajini. Jer izdvajanje dijelova teritorija iz Ukrajine, može biti okidač za slična događanja drugdje. Premda nerado to priznajemo, tako nešto je već učinjeno na Kosovu, što može biti politički i pravni presedan na koji će se pozivati u budućnosti. Tako danas imamo dvije albanske države, ali i dvije korejske već dugo, primjera radi. Što stvara mogućnost da se slične stvari dogode u Ukrajini ili Bosni i Hercegovini.
Interesi velikih sila na Balkanu
Rusija i Amerika (kao i EU), imaju neosporne interese na Balkanu. Ponajprije strateške, a onda i gospodarske, vojne, prometne i druge. Ne bi NATO (čitaj SAD) imao, bez razloga, jednu od najvećih vojnih baza Bondsteel na jugoistoku Kosova na gotovo 1000 hektara zemljišta. SAD je podržala rat na Kosovu u korist Albanaca baš zbog toga da se može vojno pozicionirati na strateškom mjestu prema dolini Morava-Vardar (prometna žila kucavica prema Turskoj), ali i blizini Jadrana i strateški važnih Otrantskih vrata. Nije to jedini razlog, ali je možda najvažniji. Politika SAD od 1994. i prvog mandata Billa Clintona bila je: naglašeno širenje NATO-a prema Istoku.
>Dodik: Od danas nema više Bosne i Hercegovine
Rusija tradicionalno, još od napoleonskih ratova, ima želju imati pomorske luke na Jadranu, zbog izlaza na toplo more i zatvorenosti Crnog mora. Zbog toga je za očekivati da će Rusija provoditi onu politiku koja će joj omogućavati da ima što veći utjecaj na Balkanu. Koji je gotovo 20 godina, od 1990-2005 okvirno, bio zapostavljen u njihovoj politici, što je SAD vješto koristio u svom političkom i vojnom NATO pozicioniranju.
Važnost Balkana – svjetski ratovi i moderno doba
Kada razni komentatori ističu da prostor Balkana, a time i BiH, nije važan – jako griješe. I Prvi i Drugi svjetski rat tome svjedoče, Prvi svjetski rat počeo je terorističkim činom koji je Srbija izvršila, posrednički, u Bosni i Hercegovini. A u Drugom svjetskom ratu Njemačka je nudila Jugoslaviji nevjerojatne ustupke samo da ne ulazi u rat na strani Saveznika, na što je Jugoslavija pristala.
Ponajprije zbog njenog strateškog položaja jer Jugoslavija 1941. nije bila nikakva vojna sila, već država u velikim problemima. Koji se pokušao riješiti stvaranjem Banovine Hrvatske.
Nije Njemačka to nudila bez razloga Jugoslaviji, kao gotovo posljednjoj državi Europe koja 1941. nije bila pod direktnom ili indirektnom okupacijom Njemačke. Upravo je puč u Beogradu, u režiji srbijanskih vojnih pučista (čitaj britanskih ljudi) pod utjecajem Velike Britanije, uveo Jugoslaviju u strašan rat, koji je odnio stotine tisuća žrtava i omogućio dolazak komunističke diktature na vlast 1945. godine. Naravno, uz obnovljenu Jugoslaviju, koja je uvijek bila ultimativni cilj britanske politike.
Zbog toga je danas BiH važna i Rusiji i SAD-u, ali i Velikoj Britaniji i EU. I obje države mogu, zbog svojih interesa, raditi na uspostavi mira ili poticanju rata u BiH. Području koje se pokazalo u prošlosti tako zapaljivim i vrlo pogodnim za izazivanje sukoba. Uz veliku asistenciju i pomoć Srbije. Kako u Prvom svjetskom ratu, tako i u Drugom Svjetskom ratu kada je bila dio NDH (gotovo svi partizani i četnici su još 1941 prešli u NDH), a onda i u posljednjem ratu.
I nije takva samo situacija u BiH. Izvori nestabilnosti mogu biti i Kosovo, Crna Gora, Zapadna Makedonija, uz poticaje imperijalističke, ali i pragmatične Srbija.
Što može Hrvatska učiniti?
Hrvatska i BiH – što je interes Hrvatske?
Za razliku od dosadašnje dugogodišnje hrvatske neaktivne politike u BiH, praktički od smrti predsjednika Tuđmana, Hrvatska mora posvijestiti da je BiH najvažnija susjedna država. I da tamo postoji veliko bogatstvo – Hrvati u BiH su konstitutivni narod koji se pokazao u prošlom ratu kao odlučujući faktor za opstanak BiH. Kako politički, npr. na referendumu, tako pogotovo vojno u obrani i oslobađanju BiH. Hrvatski narod ima svoj cilj u BiH, a to je da budu ravnopravan i konstitutivan narod. Cilj Hrvatske je da to aktivno pomaže, jer od toga veliku korist ima i Hrvatska.
Nepredvidivost sadašnjeg političkog trenutka je velika.
Nitko ne može znati što će se događati sutra, a pogotovo ne dugoročno. Predsjednik SAD-a Trump se odlučio na veliki zaokret u vanjskoj politici u cijelosti, a posebno u pružanju ruke prema Rusiji. Primarni cilj je zaustavljanje rata u Ukrajini. Treća velesila Kina nema veliki politički utjecaj na Balkanu, a Bruxelles se samo pravi da ima.
Predsjednik Srbije Vučić se nastoji dopasti svima. Ali to radi kao pravi srbijanski politički pragmatik, po svom uzoru Nikoli Pašiću, majstoru za sjedenju na više stolaca u cilju vrebanja svojih pet minuta. Koje je Pašić u bijegu u Grčku, sa svojom vojskom zajedno, dočekao kao ratni strvinar 1918. godine. Svaki srbijanski političar je sličan toj politici čekanja svog trenutka, od Slobodana Miloševića do Vučića danas.
Hrvati, a osobito hrvatski političari moraju biti toga svjesni kada grade hrvatsku politiku prema BiH, ali i šire.
Došla su neizvjesna vremena
Hrvatska je dio Europske Unije, a samim tim i pod snažnim političkim utjecajem Bruxellesa. Ali došla su neizvjesna vremena kada nacionalni lideri moraju jako mudro razmišljati o povijesnom usudu i budućnosti svog naroda. Zbog toga je određena šutnja i procjenjivanje (vaganje) jako dobra u ovom trenutku.
Predviđanja predsjednika Milanovića, što god tko mislio o njemu, u svezi rata u Ukrajini pokazala su se kao politički dosta točna. Stvari se kreću u smjeru u kojem je on naviještao, premda bi bilo drugačije da su u SAD Harris ili Biden na vlasti.
Hrvatskoj je u interesu cjelovita BiH i to u miru. Jer bi se svaki rat lako prenio preko naše dugačke granice, puno prije u Hrvatsku nego u Srbiju zbog geostrateške realnosti. Ipak, čini se da će o sudbini BiH, kao i mnogo puta do sada, odlučivati svjetske sile. A one gledaju svoje dugoročne interese.
I toga treba biti svjestan.
>Vučić dolazi u Republiku Srpsku izraziti podršku Dodiku; EUFOR: Mir nije ugrožen
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.