Vojna suradnja Hrvatske, Albanije i Kosova: Zašto je to Vučića razbjesnilo?

Nedavno je potpisana deklaracija o jačanju obrambene suradnje između Kosova, Hrvatske i Albanije kojom su potvrdili “namjeru jačanja trilateralne sigurnosne i obrambene suradnje radi poboljšanja sigurnosti i stabilnosti u jugoistočnoj Europi i Jadransko-jonskoj regiji”. Tri države naglašavaju “važnost zajedničkih napora u odgovoru na nove sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji mogu ugroziti regionalnu, europsku i međunarodnu stabilnost”.

“Odlučni smo osigurati spremnost za suočavanje sa sadašnjim i budućim prijetnjama te ostvariti naše obrambene i sigurnosne ciljeve”, naglašava se u deklaraciji koju su u Tirani potpisali ministri obrane triju zemalja Ivan Anušić, Pirr Vengu i Ejup Maqedonci.

Loading...

Taking too long?

Reload document

| Open in new tab

Reakcija Srbije na Deklaraciju Hrvatske, Albanije i Kosova

Dok je u Hrvatskoj ova vijest prošla prilično tiho, u Srbiji je izazvala buru u javnosti, a oglasili su se Aleksandar Vučić i vodeći ljudi Srbije.

Aleksandar Vučić je prozvao tri države da počinju “utrku u naoružanju”.

Prema Vučićevim riječima, ovaj savez predstavlja direktnu prijetnju Srbiji i interesima Srbije na Balkanu: “Za nas je teška situacija, ali mi smo shvatili njihovu poruku. I štitićemo našu zemlju, odvraćati ih i uvijek je uspešno braniti od svakog potencijalnog agresora, pa i ovog moćnog.”

Jedno vrijeme se je spominjala i mogućnost da Bugarska pristupi i potpiše kao četvrta država ovu Deklaraciju. Nedavno je bugarski minister vanjskih poslova Georg Georgiev to negirao. Pristupanje Bugarske, koja tradicionalno ima odlične odnose s Rusijom i loše sa Srbijom, bi svakako bila dobra vijest. Ali zasada ništa od toga.

Koje su bitne posljedice potpisane deklaracije?

>Kosovo i Ukrajina: Dva primjera američkog geopolitičkog ekspanzionizma

Hrvatska nužnost – ne ulaziti u bespotrebne ratove

Prvo i najvažnije je da potpisana deklaracija ne obvezuje niti jednu državu da vojno intervenira u slučaju da jedna od ove tri države uđe u rat.

To je za Hrvatsku jako važno. Hrvatska se ne smije dovesti u poziciju da mora vojno djelovati bilo gdje u inozemstvu zbog bilo kakvog međudržavnog ugovora ili saveza. Pa niti NATO saveza. Koji je, usput rečeno, trenutačno obezglavljen od kada se SAD distancirala od njega.

Brojna neriješena pitanja Srbije i Kosova gomilaju se još od nastanka države Kosovo. Stvari idu do te mjere da se Srbija služi ubacivanjem terorističkih vojnih formacija na Kosovo u cilju izazivanja sukoba ili bilo kojem drugom cilju.

‘Ugroženi srbi Kosova’

Oni koji poznaju povijest Srbije znaju da je ubacivanje takvih formacija tradicija srbijanske politike, još iz doba prije prvog svjetskog rata u današnjoj Makedoniji, na Kosovu ili Bosni i Hercegovini.

Samo što su ih tada zvali četnicima ili komitima koji su ubacuju na teritorij koji je Srbija zacrtala kao svoj, a danas su to terorističke grupacije (u Srbiji ih predstavljaju kao ‘ugrožene Srbe s Kosova’).

Srbija može, ako osjeti podršku Rusije, Velike Britanije ili bilo koje moćne države, vrlo brzo izazvati vojne sukobe u okolnim državama kao Crna Gora, Bosna i Hercegovina ili Kosovo.

Stoga Hrvatska treba jako paziti da se ne obvezuje ulaziti u vojne sukobe, osim tamo gdje je ugrožen hrvatski narod ili strateški interesi Hrvatske.

To se tiče i rusko-ukrajinskog rata ili bilo kojeg drugog rata koji bi potencijalno nastao sukobima velikih država Europe ili svijeta. Naime, postoje političke sile, osobito u Europi, koje potenciraju stvari u smjeru velikog naoružavanja i diplomatskih aktivnosti koje ne idu u prilog miru.

Srbija je najveći remetilački faktor Europe

Drugo što je važno: tradicionalni povijesni i sadašnji najvažniji remetilački faktor mira na prostorima (jugoistočne) Europe je Srbija. Zato ova Deklaracija tri države, koje Srbija percipira kao glavne neprijatelje, ima stratešku važnost odvraćanja Srbije od ratova.

Toksična i agresivna politika Srbije u posljednjih 150 godina izazvala je brojne ratove i krvoprolića u okolnim državama, a najmanje u Srbiji.

Široj javnosti poznat je Prvi svjetski rat. Nitko ne kaže da do vojnog sukoba ne bi došlo i bez Srbije, ali višegodišnje agresivne provokacije Srbije prema Austriji (Austro-Ugarskoj) bile su inicirane isključivo ciljevima velikosrpske politike.

S tadašnje dvije velikosrpske želje prema teritoriju Austro-Ugarske: da Bosna i Hercegovina postane dio Velike Srbije i da Bačka, Banat i Srijem koji su bili tisućljetni dio hrvatskih i madžarskih teritorija, postanu dio Srbije. U tom smislu Madžarska ima puno više povijesnih i drugih prijepora sa Srbijom nego Hrvatskom, na čemu pogrešno inzistiraju hrvatski mainstream mediji.

Srbija u Drugom svjetskom ratu

Ono što javnost ne zna da je u Drugom svjetskom ratu Njemačka namijenila Jugoslaviji sličan položaj koji je imala Španjolska, Irska ili Portugal – da ostane izvan rata u Europi i sačuva mir.

To je bilo zagarantirano potpisom pristupanja Trojnom paktu, Njemačka čak niti vojnu tehniku nije smjela prevoziti preko Jugoslavije.

Srbija je djelovala u smjeru rata i krvoprolića. Uz poticaj britanske obavještajne politike, poznatim demonstracijama u Beogradu 27.03.1941. pučem je srušila legalnu vlast u državi na ulicama Beograda i postavila svoje probritanske ljude na čelo Jugoslavije. To je izazvalo reakciju Njemačke. Posljedica je da su stotine tisuća Hrvata i drugih ljudi poginuli u II. svjetskom ratu.

Vodila je Srbija ratove i protiv Albanaca, Hrvata, Bošnjaka, Bugara, Crnogoraca, Slovenaca, Turaka u posljednjih 150 godina. Svi su bili agresivni i napadački, osim onog kada je Austro-Ugarska napala Srbiju.

I danas je Srbija, na čelu s notornim i deklariranim velikosrbinom Vučićem, najveći remetilački faktor u cijeloj Europi. Etnički očišćena Republika Srpska u genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima, koja je 1992. zauzimala čak70% BiH, je živući dokaz takve politike.

Srbija je cijelo 20. stoljeće koristila ideju jugoslavenstva za provođenje velikosrpstva ili za izazivanje ratova. Podsjetimo se Domovinskog rata, agresija na Hrvatsku vođena je pod lažnom idejom ‘želje da se očuva Jugoslavija’.

Danas se ta lažne ideja zove ‘srpski svijet’, a cilj je isti – Velika Srbija.

‘Srpski svijet’ je ideja Velike Srbije

U ‘srpski svijet’ je trenutno uključena Crna Gora, Republika Srpska (ako je moguće i više od toga, do same hrvatske obale Jadrana) i Kosovo. Kao i potencijalna druga žarišta prema političkim i vojnim prilikama u Srbiji i Europi.

Crna Gora je članica NATO pakta. Ali nakon pada Mila Đukanovića, velikosrpske snage uz pomoć Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori snažno djeluju u smjeru približavanja Crne Gore Srbiji. Time stvarajući podlogu za buduće ‘prisajedinjenje’ Crne Gore što je već poznato iz novije povijesti kada je nakon I. svjetskog rata uništena država Crna Gora i Crnogorska pravoslavna crkva, te je time stvoren temelj za srbizaciju Crne Gore u Jugoslaviji.

Aktualna vlast u Crnoj Gori ne bi se mogla formirati bez proruske stranke NSD/NOVA, na čijem je čelu četnički vojvoda Andrija Mandić. Ovaj velikosrpski političar iz Crne Gore, koji ima bliske veze sa Kremljom, Srpskom pravoslavnom crkvom i Srbijom, ima za cilj u potpunosti promijeniti veze Crne Gore sa NATO-om i Zapadom u cjelini.

Ovome u prilog idu izjave poput one koja dolazi od lidera DPS-a Danijela Živkovića, gdje se između ostalog tvrdi da se Andrija Mandić zalaže za izlazak Crne Gore iz NATO-saveza.

I onda dolazimo do međunarodnih igrača, a posebno Rusije koja ima interese u Srbiji i na Balkanu, te Velike Britanije i SAD-a koja ima ogromnu vojnu NATO bazu Bondsteel na Kosovu.

Rusija, Srbija i ‘srpski svijet’

Treće je odnos svjetskih sila, prije svega Rusije i SAD prema ovom prostoru. Sasvim je sigurno da se Rusija želi okoristiti, kao i svaka velika sila, velikim geopolitičkim promjenama u svijetu.

Jedini izlaz Rusije na toplo more je Crno more, koje je velikim dijelom i uzrokom trenutnog rata Rusije i Ukrajine. Podsjetimo se da je sve počelo uličnim pučem legalno izabranog predsjednika Ukrajine Janukoviča, a onda aneksijom Krima na Crnom moru od strane Rusije.

Rusija svakako gleda kako izaći na druga mora kao najveća kopnena država na svijetu i središte Euroazije. Crno more je zatvoreno tjesnacima Bospor i Dardaneli koje kontrolira Turska. Zbog toga bi utjecaj Rusije u Crnoj Gori jako puno značio za Moskvu, pogotovo stoga jer se Crna Gora nalazi na strateški važnom položaju Otranstskih vrata gdje Jadransko more najdublje ulazi u europsko kopno. Ne radi se ovdje isključivo o vojnim i strateškim aspektima, već promijeni cijele geopolitčke situacije koja će utjecati na prometne, trgovačke i ekonomske tokove.

Porfirije u Moskvi

Nedavni posjet Porfirija Moskvi i njegove riječi su potvrdile ove teze. Bivši stanovnik Zagreba je izgovorio puno toga skandaloznog pred Putinom. Nadamo se da ih je pročitao Porfirijev zagrebački ljevičarski kružok naivnih projugoslavena koji se družio s njim.

“Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osjećam da ovisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou. Moja želja i želja većine u našoj crkvi je da u perspektivi, ako bude novog geopolitičkog razgraničenja, budemo blizu u tom ruskom okruženju”.

Izgovorio je još puno toga, ali ove riječi su dovoljne.

>Srpski progresivci u šoku zbog susreta Porfirija s Putinom; zagrebački porfirijanci- šute

Zbog svega toga možemo tvrditi da Rusija sigurno ima interesa da joj Crna Gora postane utjecajna sfera, a to najbolje može napraviti preko Srbije.

Jedan od aspekata ovog neformalnog saveza Kosova, Albanije i Hrvatske je i politika odvraćanja Srbije od nasilnog uplitanja u pitanje Kosova, ali i Crnu Goru. Vjerujemo da i NATO savez ovdje ima interes: trenutno kroz Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju kontrolira cijelu istočnu obalu Jadrana i Otrantska vrata.

Što će dalje biti?

Što se tiče Kosova i Albanije, oni su poznati kao najveći američki saveznici u ovom dijelu svijeta.

Cijela situacija ovisi najviše o tome koliko će nova američka administracija imati interesa u ovom dijelu svijeta, s obzirom da su na djelu potpuno novi odnosi Europe i SAD-a. Ukoliko SAD, makar na temelju bilateralnih odnosa, ostane politički i strateški zainteresiran imati utjecaj u ovom dijelu svijeta, to bi bila dobra vijest. Ukoliko nema, onda bi to mogao biti vjetar u leđa velikosrpskim snagama u Beogradu, ali i Rusiji.

Posebno ako se dogodi nova ‘Jalta 2’ o kojoj se priča.

Što se tiče Velike Britanije, ona tradicinalno preko Srbije ima veliki utjecaj na događanja u jugoistočnoj Europi. Domovinski rat je potvrda toga, ali vremena su se promijenila. Velika Britanija slabi, ali još uvijek ima veliki diplomatski, politički i obavještajni utjecaj u svijetu. Europska Unija nije ono što je bila ili htjela biti, i prestaje imati snagu za ekonomske ili političke pritiske na pojedine države, barem trenutno.

Cijela situacija je prilično nejasna, stvari se mijenjaju iz dana u dan, a vrijeme pred nama pokazuje se kao neizvjesno. Slobodno možemo nazvati ovo ‘vremenom neizvjesnosti’ ili ‘vremenom čekanja’.

Bitka za buduću geopolitičku ravnotežu.

Svatko tko promatra svijet danas mogao bi reći da je on ponovno u onoj točki kada se, iza kulisa javnih polemika, odvija mnogo ozbiljnija bitka za buduću geopolitičku ravnotežu.

Politička mantra o “američkom stoljeću” sve je tiša, a možda se upravo sad rađa nešto novo — stoljeće u kojem se Zapad sudara sa strategijama Rusije. Rusije koja je od Petra Velikog do Putina biti dio Europe i Zapada i bila više puta odbačena.

Naravno i Kine – velesile Istoka koja širi utjecaj na sve kontinente svijeta. I ako išta možemo zaključiti, to je da “umijeće dogovora” treba biti osnovna vodilja novih odnosa i novog svijeta.

A to je nešto na što Srbija nije navikla. Njeno oružje su diplomacija, svetosavlje, spletke, podmetanja, laži, dugoročne strategije obmane, falsifikati, etikatiranja, ubojstva, a na kraju ako treba – ratovi.

Izvor: narod.hr