Kanadska ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland u kanadskom je Zastupničkom domu početkom lipnja izjednačila prava žena s pravom na pobačaj i „seksualnim i reproduktivnim pravima” te je izjavila kako su „ta prava u srži kanadske vanjske politike.” Nadalje je izjavila kako su to također ljudska prava te da će ona određivati sadašnji i budući program kanadske vanjske politike. Podsjetimo također da se Kanada od siječnja pridružila nizozemskoj inicijativi osnivanja globalnog proabortivnog fonda za prikupljanje novca koji SAD od nedavno više ne osigurava.
Na ovu politiku zagovaranja pobačaja i „seksualnih i reproduktivnih prava” reagirala je Konferencija katoličkih biskupa Kanade, kojega potpisuje Preuzv. Douglas Crosby, OMI, biskup Hamiltona i predsjednik Konferencije.
Njihovo pismo upućeno ministrici Freeland prenosimo u cijelosti:
Poštovana ministrice,
Pišem Vam kako bih izrazio veliku zabrinutost zbog Vašeg govora o kanadskoj vanjskoj politici, koji ste održali u Zastupničkom domu u utorak, 6. lipnja 2017. i koji je ministrica Marie-Claude Bibeau dodatno razložila 9. lipnja. U njemu ste izjednačili prava žena s pravom na pobačaj i „seksualnim i reproduktivnim pravima” te ste izjavili kako su „ta prava u srži kanadske vanjske politike.” Nadalje ste izjavili kako su to također ljudska prava te da će ona određivati sadašnji i budući program kanadske vanjske politike. Iako katolički biskupi Kanade dijele Vašu brigu za promicanje poštovanja prema ženama i njihovog dostojanstva, što je pitanje kojem Konferencija katoličkih biskupa Kanade pridaje veliku važnost, osjećamo potrebu istaknuti, sa svim dužnim poštovanjem, kako je Vaša navedena izjava pogrešna, zbunjujuća i neupućena.
Ponajprije, izjaviti kako je pobačaj, inter alia, „u srži” kanadske vanjske politike jednostavno nije točno. Ne postoji presedan koji bi činjenicama podupirao takvu tvrdnju. Štoviše, i sami ste u svom govoru ponudili brojne primjere tradicije kanadske vanjske politike obilježene ciljevima međunarodnog mira, pravednog poretka, slobodne trgovine, međunarodne pomoći i globalne stabilnosti. Postoje, naravno, mnogi problemi žena koje je zapravo trebalo spomenuti kao legitimne ciljeve međunarodnog angažmana, ali preko njih se šutke prešlo. Oni uključuju gospodarsko partnerstvo Kanade sa zemljama u kojima se žensku novorođenčad ubija jer nisu muška; s onima u kojima žene zarađuju manje nego muškarci za isti posao ili u kojima ne uživaju iste povlastice pred zakonom, uključujući pravo na obrazovanje ili zaštitu od silovanja, fizičkog nasilja i drugih oblika zlostavljanja. Kanađani navedeno nazivaju teškim kršenjem ljudskih prava – štoviše, u nekim slučajevima i groznim zločinima – mnogo spremnije i jednoglasnije nego protivljenje pobačaju i umjetnoj kontracepciji. Ako svemu navedenom dodamo činjenicu da pobačaj i određene vrste kontraceptivnih sredstava sa sobom nose ozbiljne rizike za žene, uključujući psihološku i emocionalnu štetu, neplodnost, pa čak i samu smrt, teško je shvatiti kako politički program koji zagovarate doista predstavlja interese žena, naročito onih koje su već ugrožene.
Drugo, ustvrditi kako je pobačaj, inter alia, kanadska vrijednost, također je u načelu netočno. Kako je moguće da takva izjava bude iznesena u Parlamentu kada je sâm Kanadski vrhovni sud u slučaju R. protiv Morgentaler (1988.) presudio da u Povelji ne postoji ustavni temelj za pravo na pobačaj na zahtjev? Proučivši ovu presudu, bivši vrhovni sudac Otoka princa Edwarda, Gerard Mitchell, u svom je pismu iz 2014. objavljenom u listu Charlottetowna The Guardian istaknuo kako je, suprotno popularnom mišljenju, u stvarnosti svih sedmero sudaca Kanadskog vrhovnog suda priznalo kako je zaštita nerođenih legitimno u interesu države!
Pokušaj da insinuirate kako je zagovaranja pobačaja dio kanadske javne politike, temeljeći to na vrlo snažnom shvaćanju feminizma, također se protivi Vašim argumentima u cjelini. Protivi se i samoj ideji, kao što ste i sami rekli, da „očito nije naša uloga nametati svoje vrijednosti diljem svijeta. Nitko nas nije imenovao svjetskim policajcima.” Takvu je želju teško pomiriti s obrazloženjem koje ste ponudili za nastojanja da Kanada stekne dvogodišnji mandat u Vijeću sigurnosti UN-a, naime našu „želju da nas se čuje” i da „vodimo”, dijeleći svoje „široko prihvaćene nacionalne vrijednosti” s drugima.
A što je s dugostojećom tradicijom Kanade da poštuje kulture, vrijednosti i povijesti, uključujući različite vjerske i moralne tradicije? Što se dogodilo s jasnim shvaćanjem da je u vrijeme zbunjujućih globalnih izazova jednako važno da slušamo kao i da nas se čuje? Kako to slijedi iz Vaših vlastitih riječi da „put koji izaberemo mora biti put koji služi interesu svih Kanađana i na kojem su očuvane naše široko prihvaćene nacionalne vrijednosti?“
Konkretnije, u pogledu vanjske politike utemeljene na zagovaranju pobačaja i „seksualnih i reproduktivnih prava”, je li Kanada zaboravila da značajan dio populacije (i u Kanadi i u inozemstvu) nerođeno dijete smatra ljudskim bićem koje je stvorio Bog i koje je vrijedno života i ljubavi? Ovo moralno stajalište nalazimo među židovima, muslimanima, hinduistima, pravoslavnim kršćanima, mnogim protestantima, rimokatolicima i grkokatolicima, uz mnoge druge ljude dobre volje, uključujući one koji nisu vjernici. Pitamo se je li bilo mudro ili odgovorno ustvrditi da su zagovaranje pobačaja i „seksualnih i reproduktivnih prava” u srži kanadske vanjske politike kao nacionalne vrijednosti kojima želimo prosvijetliti druge, znajući vrlo dobro da su oni ne samo zakonski upitni, nego u potpunoj suprotnosti s dubokim uvjerenjima mnogih ljudi unutar kanadskih granica, kao i izvan njih.
U ovim nesigurnim vremenima, kada su glas i vodstvo Kanade zaista važni u svemu, od klimatskih promjena do svjetskog mira, nedopustivo je da politička ideologija diktira vanjsku politiku i da zaobilazi i zdrav razum i naše humanitarne odgovornosti prema onima u krajnjoj potrebi. To smo vidjeli prošlog ožujka, kada je premijer naveo svoju osobnu predanost feminizmu kao opravdanje za donaciju od 650 milijuna CAD iz državnog proračuna za promicanje zagovaranja pobačaja i seksualnih i reproduktivnih prava u svijetu. Ovaj je iznos u oštrom kontrastu s odgovorom vlade na tešku nestašicu hrane u Južnom Sudanu, Jemenu, sjeveroistočnoj Nigeriji i Somaliji, za koje je izdvojeno samo 119,25 milijuna CAD – razlika iznosi 530,75 milijuna. UN u međuvremenu već naziva situaciju u spomenutim regijama najvećom humanitarnom krizom od Drugog svjetskog rata, u kojoj 20 milijuna ljudi prijeti smrti od gladi. Nije li ova katastrofa na pomolu trebala potaknuti premijera da dade prednost humanitarnoj pomoći pred politiziranjem o izdašnom trošku kanadskih poreznih obveznika? Nažalost, čak je i vladina nedavna objava da će na sve privatne donacije nadodati jednak iznos skromna u svjetlu onoga što je zaista potrebno i što je Kanada sposobna pružiti, i humanitarnom pomoći i svojim primjerom.
Katolički biskupi Kanade slažu se s Vašom izjavom da je „prije sedamdeset godina Kanada igrala središnju ulogu u oblikovanju poslijeratnog međunarodnog poretka.” Nesumnjivo je da novo stoljeće pred nas stavlja nove izazove te da nam „jedinstveno iskustvo, stručnost, geografski položaj, raznolikost i vrijednosti” stečeni u novije vrijeme mogu pomoći da se s njima suočimo. Ali, kakva god bila naša nastojanja, ona će biti duboko kompromitirana ako zanemarimo očite činjenice da moralne tradicije oblikuju ljudska gledišta, da se gledišta stoga razlikuju te da druga osoba ne griješi ako se njezina ili njegova stajališta ne poklapaju s Vašim shvaćanjem „kanadskih vrijednosti.”
Zamisao da se svi mogu nekako složiti da su pobačaj i kontracepcija univerzalna ljudska prava nije ni uvjerljiva ni vjerodostojna. Zapravo, čak i ovdje kod kuće, gdje živimo zajedno s narodima toliko različitog podrijetla te moralnih i vjerskih tradicija, vjerovati da postoji univerzalno slaganje oko bilo kojeg skupa kanadskih vrijednosti samo je po sebi nategnuto.
Ako je kanadskoj vanjskoj politici potreban čvrst temelj, to nikako ne može biti zagovaranje pobačaja i „seksualnih i reproduktivnih prava.” A ako želimo da dostojanstvo žena ima univerzalni moralni temelj, ono ne može biti utemeljeno na principima koji zaobilaze prava nerođenog djeteta.
S poštovanjem,
(Preuzv.) Douglas Crosby, OMI
Biskup Hamiltona i
predsjednik Konferencije
katoličkih biskupa Kanade
