Od sankcija ‘zelene agende’ izuzima se vojna industrija, tenkovi s motorima na ekološki najprljavija moguća ugljikovodična goriva, flote ratnog brodovlja i tisuće borbenih zrakoplova koji svakodnevno ispuštaju tolike količine CO2 koje prosječni stanovnik ne može emitirati za cijeloga života.
Sve je teže prikrivati činjenice o utjecaju oružanih snaga država i ratova diljem svijeta na okoliš i klimatske promjene. Dok se u Europi i SAD-u zabranjuju automobili s motorima na ugljikovodična goriva, vojno i ratno zagađenje ubrzanim naoružavanjem i širenjem ratova hara svijetom i sve što se na planu zelene tranzicije namjerava postići čini apsurdnim.
>Ljevičarski LA Times uveo ‘ekološki rasizam’: Bijelci udišu manje zagađenog zraka, a ostali puno više
‘Zelena agenda’ šuti o enormnom vojnom i ratnom zagađenju
Dok se diljem svijeta vodilo i po nekoliko lokalnih ratova od kojih su mnogi bili niskog intenziteta, još se nekako mogla prikrivati jedna od ključnih manjkavosti i nerješivog problema zelene ideologije i velike zelene revolucije, a to je – potpuno ignoriranje vojnog i ratnog zagađenja.
Ali veliki rat u Ukrajini pokrenut u srcu Europe ruskom agresijom sve je promijenio. Javnost razotkriva jednu od najvećih kontroverzi, a moguće i samu Ahilovu petu takozvane zelene transformacije društva i gospodarstva, piše Mario Stefanov za geopolitika.news
Nakon godinu dana rata Ukrajina, naime, ne trpi samo ljudske i materijalne gubitke nego ju je ruska agresija izložila dosad neviđenom ratnom zagađenju, koje može obuhvatiti i šire prostore Europe. Pitanje vojnog i ratnog zagađenja zbog tragičnih posljedica koje ima i tek će imati na teritoriju Ukrajine i Europe polako prodire i u vodeće europske medije.
>Greta Thunberg uklonila tvit iz 2018. u kojem tvrdi da bi fosilna goriva za pet godina mogla ‘obrisati čovječanstvo’
Dvostruka mjerila – jedno za obične ljude, drugo za vojnu industriju
Dok zelena revolucija malim običnim ljudima pokušava oduzeti automobile i time ograničiti njihovu mobilnost i slobodu, dotle se od sankcija zbog zagađenja još izuzima vojna mašinerija, tenkovi s motorima na ekološki najprljavija moguća ugljikovodična goriva, flote ratnog brodovlja i tisuće i tisuće borbenih aviona koji svakodnevno ispuštaju tolike količine CO2 i drugih plinova koje prosječni stanovnik ne može emitirati ni za cijeloga života.
>Još jedan nevjerojatan ‘biser’ iz woke tvornice gluposti: Niski ljudi su ključni za spas planeta?!
Sama vojna industrija koja uključuje proizvodnju specijalnih čelika i drugih vojnim potrebama prilagođenih materijala ispušta ogromne količine CO2 i drugih za čovjeka i okoliš opasnih spojeva. Tomu treba pribrojiti i zagađenje koje izaziva upotreba vojski i vojne tehnike u ratovima koje je takvog opsega da se jedva može kvantitativno izraziti.
Pala maska s prljave tzv. ‘čiste ideologije’
I upravo na tome, na širenju ratnih sukoba u kojima se masivno koristi tehnika koja potpuno odudara od intencija zelene transformacije i pokretanju velikog rata u Europi, pada maska s prljave tajne tobože čiste ideologije, koja je dosad prikrivala, i to uspješno, učinak vojski i ratova na okoliš koji daleko premašuje sve ostale izvore zagađenja. Sve se jasnije počinje razotkrivati veliki problem zelene transformacije koji se očituje u nemogućnosti transformacije ratnih strojeva i ratova kao jednog od najvećih izvora zagađenja okoliša.
Tek je rat u Ukrajini, kao najveći konvencionalni rat nakon 2. svjetskog rata u kojem se u samom srcu Europe sukobljavaju velike vojske uz uporabu cijelog arsenala naoružanja, potpuno razotkrio pred očima javnosti kakve razmjere zagađenja uzrokuju vojske i ratovi. Sada je ipak riječ o nečemu na našim vratima, riječ je o Europi – samom idejnom izvorištu zelene ideologije – i ono što se zbiva u Ukrajini nije se moglo, iz više razloga, prikrivati. Između ostaloga i zbog toga što bi se time prikrivao i velik dio štete koji je ruska agresija nanijela Ukrajini.
Ogromna zagađenja kao posljedica rata
Problem vojnog i ratnog zagađenja iz stručnih publikacija i think-tankova koji su se i prije bavili vojnim i ratnim zagađenjem prenio se napokon u vodeće medije.
Njemački poluslužbeni Deutsche Welle u članku pod naslovom “Ukrajina: kako oružje truje tlo?” od 10.ožujka navodi da je Ukrajina zahvaćena neviđenim zagađenjem okoliša zbog masivnih ratnih djelovanja. DW se poziva na Reuters prema kojem je najmanje 10,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini zagađeno kemikalijama ispuštenim eksplozijama streljiva.
Kada se one nađu u vodi ili tlu, prije ili poslije doći će do čovjeka preko biljaka, životinja i vode za piće. Barem tako pretpostavljaju toksikolozi. No pouzdano znanje o tome kako se te tvari nastale uporabom oružnih sustava ponašaju u tlu i kakav utjecaj imaju na ljudsko zdravlje još nedostaje, zaključuje Reuters.
Sasvim je jasno zašto još nije stvorena puna slika o posljedicama korištenja ubojnog streljiva svih vrsta –jednostavno zato što je to bilo tabu-tema zelene tranzicije. Štoviše, i ona saznanja do kojih se došlo prikrivala su se.
Teški i kancerogeni metali
Prema Deutsche Welleu, opasne tvari koje se otpuštaju u prirodu aktiviranjem streljiva uglavnom su produkti izgaranja eksploziva i teških metala, uključujući živu i olovo. Sam eksploziv TNT spada u skupinu nitro-aromatika, izuzetno otrovnih, što je dokazano i na eksperimentima na štakorima i miševima, kaže profesor Edmund Maser, ravnatelj Instituta za toksikologiju pri Sveučilišnoj bolnici u Kielu. U streljivu se nalaze i drugi teški metali kao što su arsen i kadmij, koji su također i kancerogeni.
Teški metali kao što je živa uglavnom se nalaze u detonatorima u obliku živina pulminata, a samo izgaranje eksploziva otpušta u atmosferu i u tlo velik broj drugih štetnih i opasnih spojeva.
Katarina Smirnova s Instituta za znanost o tlu i agrokemiju Sokolovsky i Nacionalne akademije znanosti Ukrajine, vodeće znanstvene institucije koja proučava zaštitu tla u Ukrajini, navodi da su uzorci tla iz regije Harkiv već pokazali povećanu koncentraciju kancerogenih teških metala kao što su olovo i kadmij. Prema preliminarnim procjenama, štete i gubici zemljišnog fonda zbog ratnog zagađenja u Ukrajini već sada dosežu vrijednosti više od 15 milijardi američkih dolara.
Otrovne stvari se vrlo brzo šire
Toksikolog Maser napominje da se te otrovne tvari vrlo brzo šire, da ih padaline potiskuju dublje u tlo, a one tada mogu naći put do površinskih voda zagađujući potoke, rijeke i jezera. Ugrožena je tako pitka voda. Maser nadalje za Deutsche Welle navodi da će Crno more nakon ovoga rata vjerojatno biti u sličnom stanju kao Sjeverno i Baltičko more – puno otrovnog streljiva. Po njegovu mišljenju, samo na morskom dnu njemačkog dijela Sjevernog i Baltičkog mora još iz vremena svjetskih ratova nalazi se i hrđa 1,6 milijuna tona streljiva. Raspadom toga streljiva, uključujući i podvodne mine s velikom količinom eksploziva, oslobađa se otrovni koktel koji ugrožava morski ekosustav i na kraju završava na tanjurima onih koji jedu plodove mora, zaključuje Maser.
Čak i kada bi se rat u Ukrajini danas završio, dosad posijani otrovni teški metali i eksplozivi ostali bi u tlu s neizvjesnim posljedicama za ljude i okoliš. Rat u Ukrajini jednom će biti završen. Tada će smrtonosne eksplozije raketnih i bombaških napada prestati, ali oružje ni tada neće prestati iskazivati svoj razorni potencijal, zaključuje Deutsche Welle.
No malo je razloga za optimizam u pogledu uključivanja vojnog i ratnog zagađenja u razvikanu zelenu tranziciju u Europi.
(…)
Vojna industrija i njeni korisnici – enormni zagađivači okoline
Europska unija, zapravo uski krug njezinih najmoćnijih članica predvođenih Njemačkom i Francuskom, već sada je carstvo ogromnog vojnoindustrijskog kompleksa, koji uključuje stotine industrijskih divova vojne proizvodnje i tisuće kooperanata. Može se samo zamisliti kolika je ukupna emisija CO2 i drugih štetnih plinova te udio u ukupnoj razini zagađivanja tog moćnog europskog obrambenog industrijskog kompleksa. On, dakako, ne može funkcionirati bez proizvodnje visokokvalitetnih čelika, specijalnih legura i kompozitnih materijala, čija se proizvodnja nikako ne može svrstati u ekološku, već samo u najveće i notorne zagađivače okoliša.
U tom kontekstu uistinu groteskno djeluje objava grandioznih planova Europske komisije o pretvaranju Europske unije u zelenu oazu i potpuno klimatski neutralan kontinent.
EU licemjerje o zelenoj agendi
Europski parlament je početkom 2020. potvrdio tzv. Europski zeleni plan koji je donijela Europska komisija, s tim da je zatražio još ambicioznije ciljeve, pa bi smanjenje štetnih emisija do 2030. trebalo biti 55 posto u odnosu na 1990. Konačni je cilj potpuna klimatska neutralnost do 2050. Predsjednik Odbora Europskog parlamenta za okoliš, liberal Pascal Canfin, tada je najavio koga će nova zelena politika uskoro početi tlačiti rekavši: “Na poljoprivredu, trgovinu i upravljanje gospodarstvom, politika će odsad morati djelovati s pozicije usvojenog Zelenog plana”.
Ni riječi o najvećem zagađivaču okoliša na europskom kontinentu- vojnoj industriji i vojnim snagama, europskima i američkima raspoređenima na europskome kontinentu.
Kada bi se tomu pribrojila i ruska vojnoindustrijska postrojenja i raspoređeni vojni efektivi na europskome tlu, kao i ratno djelovanje u Ukrajini, spoznaja o štetnom utjecaju vojne industrije i vojnog djelovanja na okoliš bila bi zastrašujuća.
Obrambena proizvodnja i funkcioniranje vojnih sustava energetski je najintenzivnija djelatnost na svijetu koja je u neprestanom usponu i traži sve veći i veći input energije. U cijelosti je zasnovana na korištenju fosilnih goriva i nuklearne energije. Oružni sustavi koji se koriste, bilo da je riječ o borbenim zrakoplovima, tenkovima i oklopnim borbenim vozilima ili o ratnim brodovima, ovise o stalnom dotoku naftnih derivata i njihovu iskorištavanju u zapanjujućim količinama. Stoga je ugljični otisak vojnih snaga svih država svijeta ogroman, posebice najvećih vojnih potencijala – SAD-a, Europske unije, Kine, Rusije. Američka vojna sila raspolaže velikim brojem baza diljem svijeta, što dodatno povećava utrošak ugljikovodika zbog dugih lanaca opskrbe s mrežom transportnih brodova iz sastava ratne mornarice, kontejnerskih brodova, transportnih vozila i zrakoplova.
Vojska SAD je mirnodopske 2017. emitirala 25 milijuna tona CO2
Studija analitičara sa Sveučilišta Lancaster, Benjamina Neimarka i grupe suradnika, sačinjena uz pomoć podataka dobivenih od US Defense Logistics Agency, koja upravlja lancima opskrbe američke vojske, uključujući i nabavu i distribuciju goriva, utvrdila je da su tijekom 2017.američke oružane snage dnevno kupovale prosječno 269.230 litara naftnih prerađevina. Izgaranjem kupljenih količina fosilnih goriva američke oružane snage emitirale su u atmosferu 25 milijuna tona ugljikova dioksida. Tijekom te godine američko ratno zrakoplovstvo kupilo je goriva u vrijednosti od ukupno 4,9 milijardi dolara, ratna mornarica u vrijednosti od 2,8 milijardi dolara, kopnena vojska u vrijednosti od 947 milijuna dolara, a Marinski korpus je na gorivo potrošio 36 milijuna dolara. Potrebne podatke uspjeli su ishoditi tek nakon više uzastopnih traženja na temelju Zakona o slobodi informacija (Freedom of Information Act).
I u takvoj situaciji, koja se zbog učinaka vojne industrije i obrambenih sustava u Europi može opisati kao katastrofalna, Europska komisija i Europski parlament donose veliki Zeleni plan pretvaranja Europe u zeleni kontinent, pri čemu su vojna industrija i vojne snage prešutno izuzete iz kruga zagađivača.