Prošloga mjeseca neki od najpoznatijih azijskih političara, korporativnih čelnika i akademika okupili su se u konferencijskoj sobi hotela samo nekoliko koraka od ureda japanskog premijera.
Na svakom mjestu na stolu nalazila se velika omotnica koja je sadržavala detaljne biografije otprilike 50 sudionika i bijeli fascikl s natpisom “Trilateralna komisija”.
Prvi sudionici bili su oduševljeni. Jedan japanski profesor rekao je na jednom od panela da “istinski cijeni” poziv, jer je “Trilateralna komisija bila velika enigma za mene.”
“Neke web-stranice kažu da je sve značajne događaje u svijetu unaprijed odredila Trilateralna komisija”, rekao je uz smijeh prisutnih veterana. “Ne znamo tko je unutra, što govore”, rekao je.
To bi se, međutim, moglo početi mijenjati.
Neviđena otvorenost susreta
Ovogodišnji sastanak u Tokiju – prvi od početka pandemije – trenutak je neviđene glasnosti za tajnu organizaciju, koja će sljedeće godine proslaviti 50. obljetnicu. Stvorena u jeku Hladnog rata kako bi upravljala “trilateralnim” sigurnosnim partnerstvom SAD-Japan-Europa, njezina razmatranja i utjecaj koji navodno ima predmet su mnogih nagađanja.
Priroda okupljanja samo s pozivnicom – da ne spominjemo istaknute sudionike – bila je jedna od njegovih atrakcija u posljednjih pola stoljeća, priznaju upućeni. Azijsko-pacifička skupina uključuje mladog japanskog političara koji se smatra budućim premijerom, nekoliko bivših dužnosnika Ministarstva financija zaduženih za čuvanje jena – zajednički poznatih kao “valutna mafija” – kao i rođake japanske carske obitelji.
Ali imidž ekskluzivnosti i moći je također prepreka. Komisija je postala problem za kritičare koji vjeruju da je to neka vrsta zvjezdane komore neizabranih i neodgovornih elita. Uspon populizma doveo je do toga da političari promiču teorije o tajnim zavjerama i vladama u sjeni. Dok je bio na dužnosti, sam predsjednik SAD-a Donald Trump često je vrijeđao “neizabrane operativce duboke države”, kako je to rekao 2018. godine.
Prvi put u 50 godina novinarima dopušteno sudjelovanje – kao poruka SAD-u
U subotu je, međutim, proces komisije otvoren za tri novinara iz Nikkei Asia. Dopušteno im je prisustvovati sastanku Azijsko-pacifičke skupine komisije 19. i 20. studenog, pod uvjetom da ne navode imena sudionika. Ovo je bio prvi put u pet desetljeća da je novinarima dopušteno prisustvovati svim sjednicama Azijsko-pacifičke skupine.
Međutim, nastojanje Azijsko-pacifičke skupine da otkrije rasprave nije nužno usmjereno na demistificiranje kritičarima. Umjesto toga, tisak je pozvan da naglasi rascjep koji se možda pojavljuje između Azije i ostalih krila organizacije.
>Dobrotvorno-industrijski kompleks ili zašto će Sorosev utjecaj biti još veći nakon njegove smrti
“Smatramo da je američka politika prema Aziji, posebno prema Kini, bila uskogrudna i nepopustljiva. Želimo da ljudi u SAD-u prepoznaju različite azijske perspektive”, rekao je Masahisa Ikeda, član izvršnog odbora Trilateralne komisije. Ikeda je imenovan sljedećim direktorom Azijsko-pacifičke grupe, a dužnost bi trebao preuzeti sljedeće proljeće.
Funkcionira li demokracija ili ju netko treba voditi?
Svaki novi kandidat za članstvo u Komisiji pažljivo se provjerava prije nego što mu se dopusti ulazak. U pravilu, članovi koji zauzmu položaje u svojim nacionalnim vladama – što je neobično uobičajeno – odriču se članstva u Trilateralnoj komisiji dok su u javnoj službi. Među njima su američki državni tajnik Antony Blinken, Jake Sullivan, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, danska premijerka Mette Frederiksen i indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar.
Ova rotirajuća vrata između Komisije i viših vladinih članova uvijek su bila hrana za teoretičare zavjere. Njezin prvi direktor 1973., Zbigniew Brzezinski, kasnije je postao savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Jimmyja Cartera. Čini se da je samo postojanje povjerenstva povezano s pitanjem treba li upravljanje prepustiti ljudima. To je pitanje kojim se sama Komisija izravno bavila od 1975.: funkcionira li demokracija? Ili ju netko treba voditi?
“Višak demokracije
Te su godine trojica znanstvenika – Michel Crozier, Samuel Huntington i Joji Watanuki – napisali izvješće za Trilateralnu komisiju pod naslovom “Kriza demokracije”. U njemu je Huntington napisao da neki od problema upravljanja u SAD-u proizlaze iz “viška demokracije”.
“U mnogim situacijama tvrdnje o stručnosti, stažu, iskustvu i posebnim talentima mogu nadjačati tvrdnje o demokraciji kao načinu konstituiranja autoriteta”, kontroverzno je napisao, dajući analogiju sa sveučilištem na kojem imenovanja nastavnika podliježu izboru studenata. Takva škola “možda je demokratskije sveučilište, ali nije vjerojatno da će biti bolje sveučilište”, rekao je.
Na sličan način, “vojske u kojima su zapovijedi časnika bile podvrgnute vetu kolektivne mudrosti njihovih podređenih, gotovo uvijek su doživjele katastrofu na bojnom polju”, dodao je.
Društveni kritičar Noam Chomsky više je puta kritizirao Trilateralnu komisiju da je nedemokratska. Ali taj osjećaj – da stručnjaci s iskustvom i stručnošću mogu usmjeriti društvo ka boljem mjestu – živi u Komisiji.
Iz Azijsko-pacifičke skupine sada se pojavio novi sentiment: bez odgovarajućeg upravljanja, rivalstvo SAD-a i Kine moglo bi dovesti svijet u opasnu konfrontaciju.
Nema veze što je demokracija šlampava, ako su demokratske institucije i politička stabilnost SAD-a “izdržale”
Duh demokracije bio je jasno prikazan u subotu u govoru Rahma Emanuela, američkog veleposlanika u Japanu – i u kritici govora koji je uslijedio. “Demokracija protiv autokracije: Vidjet ćete 2022. kao točku prekretnice u uspjehu demokracije”, rekao je Emanuel, ukazujući na izbore na midterm izbore u SAD-u, predsjedničke izbore u Francuskoj i izbore u Izraelu – gdje su u svim slučajevima izborni rezultati prihvaćeni.
“Idite uvjerite djecu u Teheranu da su najbolji dani autokracije iza nas. Idite uvjerite djecu koja su pobjegla iz Hong Konga da su najbolji dani za autokraciju iza nas”, rekao je. Dok je demokracija šlampava i neuredna, “institucije demokratskog procesa, politička stabilnost SAD-a, NATO-a, europskih zemalja, izdržale su”, rekao je veleposlanik.
Emanuel je implicirao da su dani povjerenja u Peking prošli. Podsjetio je sudionike da je kineski predsjednik Xi Jinping jednom pogledao američkog predsjednika Baracka Obamu u oči i obećao da nikada neće militarizirati otoke u Južnom kineskom moru – ali je upravo to učinio.
“U određenom trenutku ili izigravate budalu ili postanete pametni”, rekao je Emanuel.
Nakon što je odgovorio na nekoliko pitanja članova, izaslanik je otišao. No, u pauzi za kavu koja je uslijedila neki se prisutni nisu složili.
Ako je izbor SAD ili Kina – jugoistočna Azija će izabrati Kinu – tvrdi japanski dužnosnik
“Što govori veleposlanik?” rekao je bivši japanski dužnosnik. “Moramo uključiti Kinu. Ako prisilimo zemlje da biraju strane, države jugoistočne Azije će izabrati Kinu. Ključno je ne prisiljavati ih da biraju”, rekao je.
U Washingtonu je koncept angažiranja Kine – nada da bi Kina kad bi bila pozvana u međunarodne institucije poput Svjetske trgovinske organizacije više ličila na zapadne nacije je mrtava. Pokušaj da se to učini za vrijeme Obamine administracije sada se smatra neuspješnim.
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena zauzela je potpuno drugačiji pristup. U svojoj prvoj Strategiji nacionalne sigurnosti, objavljenoj u listopadu, Bidenova administracija istaknula je da je Kina “jedini konkurent s namjerom preoblikovanja međunarodnog poretka i, sve više, gospodarskom, diplomatskom, vojnom i tehnološkom moći da to učini”.
SAD je nedavno najavio sveobuhvatna nova ograničenja koja sprječavaju Kinu da nabavi napredne računalne čipove i opremu za izradu čipova.
Ali ideja o angažiranju Kine nije mrtva u očima Trilateralne komisije, posebno u Azijsko-pacifičkoj skupini, koja uključuje članove iz Japana, Južne Koreje, Indije, Singapura, Filipina i Vijetnama.
“Osjećam se jako posramljeno i razočarano što vidim potpuni izostanak kineskog sudjelovanja na ovom sastanku”, rekao je bivši japanski financijski dužnosnik, koji je zahtijevao da tajništvo objasni zašto se to dogodilo. COVID-19 i nedavno održani nacionalni kongres Komunističke partije Kine možda su bili razlog zašto se nitko iz Kine nije pristao pridružiti, ustvrdilo je tajništvo. Devet je kineskih članova Komisije i svima su poslane pozivnice, rekli su iz tajništva za Nikkei.
Azija se pobunila protiv sklonosti SAD-a da izvozi svoje ideologije
Član veteran s Filipina se složio, rekavši da nema smisla govoriti o Aziji bez sudjelovanja najveće zemlje u regiji. Članica je izrazila zabrinutost zbog podjele svijeta na dva tabora. “Kad se dva slona svađaju, mravi bivaju zgaženi. I mi to osjećamo. Kad se dva slona bore do smrti, svi ćemo biti mrtvi. A pitanje je: čemu?”
Ako je okupljanje u Tokiju išta pokazalo, to je da su azijske elite nervozne zbog toga što svijet ide u pogrešnom smjeru, potaknut sve jačim natjecanjem između SAD-a i Kine i odvajanjem koje se iščekuje. A problem je, po mišljenju mnogih sudionika, Amerika. Huntingtonova zabrana protiv “viška demokracije” još uvijek je ugrađena u razmišljanje mnogih članova Trilateralne komisije. Ali ovoga puta, glavna briga mnogih je sklonost SAD-a izvozu svoje ideologije.
Južnokorejski profesor rekao je Emanuelu da u Aziji postoji zabrinutost zbog razmišljanja o nultom zbroju u vanjskoj politici SAD-a prema Kini. “Moramo razviti neku izvedivu strategiju kako bismo uvjerili i angažirali i zemlje koje ne misle isto.”
“Globalizacija i međuovisnost nacija više ne mogu biti izvor stabilnosti”
Bivši japanski diplomat primijetio je da su trenutačni problemi u svijetu jednako rezultat promjena u Americi koliko su rezultat ponašanja Kine. Od sjevernokorejskog lansiranja projektila do rata u Ukrajini, “svako pojedino pitanje kojem danas svjedočimo dolazi iz promjene u međunarodnoj strukturi”, rekao je, ističući da postoje dva elementa ove promjene. “Jedan je vrlo jasan pad američkog odvraćanja. Drugi, globalizacija i međuovisnost nacija više ne mogu biti izvor stabilnosti.”
Bilo je i članova koji su primijetili kako se liberalni međunarodni poredak koji Washington zagovara razlikuje od izvornog liberalnog poretka koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata. “Izvorni poredak, predvođen SAD-om, tražio je višestruki opsežni međunarodni sustav temeljen na multilateralnim institucijama i slobodnoj trgovini među demokratskim blokom”, rekao je južnokorejski akademik. Pregovori šest strana o nuklearnom oružju Sjeverne Koreje bili su jedan takav primjer izvornog poretka, rekao je akademik, ističući da su SAD, Kina i Rusija svi bili za stolom.
Nedavno je “SAD ohrabrivao tvrtke da se vrate kući ili u savezničke ili prijateljske zemlje”, rekao je. “U okviru takvih poteza, samo zemlje istomišljenika grupiraju se na mini-lateralni način jer se manji i fleksibilniji aranžman čini učinkovitijim za njih.”
Ironično, Kina je ta koja poziva na međunarodni poredak bliži izvornom konceptu, zalažući se za takozvanu globalnu zajednicu sa zajedničkom sudbinom čovječanstva, rekao je. “Ipak, malo zemalja vjeruje da multilateralizam koji Kina zagovara ima univerzalne vrijednosti. To je zato što postoji malo povjerenja u Kinu.”
I Indiji je dosta Zapada, Južna Koreja je svjesna da je prisiljena odabrati stranu
Indijski prvi sudionik govorio je o potrebi da se međunarodna zajednica prilagodi rastućoj Aziji. “Većina globalnih institucija, sidrište, središte gravitacije oduvijek je bilo na Zapadu. To se očito mora promijeniti. Azijsko-pacifička regija mora biti sidrište i nema načina na koji možete izbrisati Kinu.”
Rasprava se proširila i dalje od geopolitike. Južnokorejski ekonomist primijetio je da će njegova zemlja neizbježno morati birati između SAD-a i Kine u tehnološke svrhe.
Sve je veći broj proizvoda dvostruke namjene u proizvodnom sektoru, rekao je. “Stoga, ako želite ostati ispred u konkurentnosti, morate odabrati kojem tehnološkom ekosustavu želite pripadati. Izbor na koji smo prisiljeni nije politički, već također veliki ekonomski pritisak.”
Nejednakost je bila glavna tema rasprave. Jedan indijski ekonomist naglasio je da razdvajanje – daljnje odvajanje kineskog i američkog gospodarstva – ne može biti odgovor. O milijunima Kineza koji su u posljednja četiri desetljeća izvučeni iz siromaštva, rekao je: “Međuovisnost je bila ta koja je izvukla ljude iz siromaštva – po cijenu gubitka proizvodnje u naprednim gospodarstvima. Moramo potaknuti prednosti međuovisnosti .”
James Kondo, član izvršnog odbora, rekao je za Nikkei da je Azija “najveći korisnik” globalizacije.
“Azija se izdigla iz siromaštva postavši tvornica za zapadno potrošačko tržište, ali to je dovelo do novih nejednakosti na Zapadu”, rekao je. Azija će stoga nastaviti gurati globalizaciju, što je izrazito drugačiji stav od Zapada, rekao je Kondo. “Pogledi prema budućnosti su asimetrični. Azija mora pokazati da će dinamičan rast Azije biti izvor rasta za zapadna poduzeća.”
120.000 vojnika iz Indije i Kine u sukobu oči u oči
Tijekom dvodnevnog skupa pokazalo se da jedan blok sudionika snažno podržava Emanuelova stajališta: Indija.
Indijski pogled na Kinu doživio je značajnu promjenu u lipnju 2020. kada je sukob s kineskim trupama u pograničnom području Himalaja – uglavnom borba prsa u prsa – rezultirao smrću 20 indijskih vojnika.
“Indija je zauzela vrlo tvrd stav prema Kini. Zapravo, što god rekao veleposlanik Emanuel, 90% bi se ponovilo u indijskim službenim krugovima”, rekao je indijski vanjskopolitički analitičar.
“Indija je dala sve od sebe da potjera kineska ulaganja iz zemlje. Izravna strana ulaganja Kine u Indiju prošle su godine pala za 74%. Ne zato što Kina nije htjela ulagati, nego indijska vlada nije željela da kineske tvrtke budu unutar zemlje”, rekao je, navodeći granične sukobe na Himalaji kao razlog za pogoršanje raspoloženja.
“Na indijskoj strani nema interesa za dijalog s Kinom”, rekao je analitičar. Napomenuo je da se indijski premijer Narendra Modi susreo s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom 11 puta u šest godina, samo da bi vidio sve češće provokacije Kineza.
Jedan indijski član Komisije ponovio je to mišljenje. “Za sve koji su usredotočeni na rat u Ukrajini, pozivam vas da pogledate činjenicu da postoji 120.000 vojnika iz Indije i Kine u sukobu oči u oči u posljednje tri godine.”
Takeshi Niinami, predsjednik Azijsko-pacifičke grupe Trilateralne komisije, rekao je za Nikkei Asia na marginama događaja da je “velika vrijednost čuti različite perspektive. Kineska prisutnost je dio koji nedostaje. Želimo da Kinezi sudjeluju.” Niinami je inače izvršni direktor japanskog proizvođača pića Suntory Holdings.
Educiranje Amerike
Podrijetlo Trilateralne komisije seže u nastojanje Davida Rockefellera, čelnika njujorške banke Chase Manhattan iz 1972., da uključi Japan u Bilderberšku skupinu, godišnje okupljanje intelektualaca za poticanje dijaloga između Europe i Sjeverne Amerike i sprječavanje još jednog svjetskog rata.
Nakon što ga je odbila nizozemska kraljevska obitelj, koja je predsjedavala Bilderberškom skupinom, Rockefeller je stvorio novo okupljanje s Japanom kao članom.
“Izvorna namjera bila je educirati Japan da bude dio zapadnog saveza”, kazao je gore spomenuti bivši japanski diplomat, koji je dugo bio član Trilateralne komisije. Ali sada je za Azijsko-pacifičku skupinu važno obavijestiti SAD i Europu o stajalištima u regiji o natjecanju velikih sila, rekao je.
Trilateralna komisija razlikuje se od Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, koji je općenitija, otvorenija rasprava, i razlikuje se od Ujedinjenih naroda koji uključuju sve, rekao je bivši dužnosnik. “Trilateralna komisija ima jasnu misiju.”
Jedna od zasluga komisije može biti otkrivanje ranih trendova. S ovog sastanka, čini se da je jedna neizgovorena tema bila na umu nekih članova. “Hoće li Indija biti sljedeća Kina?” šapnuo je južnokorejski akademik u pauzi za kavu.
Ne žale se sve zemlje na povratak geopolitičkog natjecanja
Ne žale se sve zemlje na povratak geopolitičkog natjecanja. Dok se Istočna i Jugoistočna Azija osjećaju prisiljenima birati zbog razdvajanja SAD-a i Kine, Indija je, na primjer, imala velike koristi od nadmetanja između Moskve i Washingtona za svoju odanost. Tijekom sesija, indijski članovi govorili su o neočekivanim prednostima koje američko-kinesko nadmetanje daje potkontinentu.
“Indija je dobivala trostruki popust na naftu”, objasnio je indijski analitičar. Dok je Indija kupovala naftu od Rusije po sniženim cijenama, SAD je gledao na drugu stranu, pokušavajući ne otuđiti New Delhi u geopolitičke svrhe. “Kako je ruski udio na našem tržištu nafte rastao, Saudijska Arabija i Iračani, koji su također zainteresirani za Indiju iz geopolitičkih i tržišnih razloga, počeli su snižavati rusku cijenu”, rekao je.
“U jednom smo trenutku dobivali sniženu rusku naftu, dodatno sniženu naftu iz Saudijske Arabije i treći popust iz Iraka.”
Drugim zemljama poput Bangladeša ne bi bio ponuđen sličan popust, dodao je. “Indija je vjerojatno jedna od rijetkih zemalja koje mogu igrati geopolitičku igru.”
Trend podupiranja prijatelja ili premještanja tvornica u zemlje istomišljenika, koji predvode SAD, također bi mogao koristiti Indiji.
Indija bi mogla biti sljedeća Kina
Nova poluga daje Indiji više utjecaja. Objašnjavajući zašto se Indija povukla iz Regionalnog sveobuhvatnog gospodarskog partnerstva 2019. [trgovinski sporazum za koji se zalagala Kina], indijski član je rekao: “Bili smo odlučni da Kini nikada više ne damo na stražnja vrata slobodan trgovinski ulazak na indijsko tržište.”
Indija, koja ima tradiciju nesvrstanosti, koristi svoju neutralnost u svoju punu korist. Jedan član iz Indije rekao je da Quad okvir – partnerstvo sa SAD-om, Australijom i Japanom – postupno postaje učinkovitiji u ostvarivanju ambicija New Delhija.
Južnokorejski akademik rekao je: “Indija ne može nastaviti biti na rubu međunarodnih institucija. Inače će Indija biti sljedeća Kina,” namećući vlastite vrijednosti i prioritete svijetu.
Jedan veteran Trilateralne komisije – bivši ministar filipinske vlade – rekao je da će na sljedećoj generaciji biti da napravi iskorak. Četiri stipendista Davida Rockefellera – budućih kandidata za članstvo u svojim dvadesetima i tridesetima – bili su prisutni na skupu u Tokiju. Veteran im je postavio pitanje.
“Upravo smo prošlog tjedna išli prema nuklearnom sukobu”, rekao je, misleći na eksploziju projektila u Poljskoj, za koji se isprva sumnjalo da je projektil ruske proizvodnje, no vjerojatnije je da je pao ukrajinski projektil protuzračne obrane greškom na teritoriju NATO-a.
“I išli smo prema tome zbog vrste igara s nultom sumom koje mi stariji igramo. Je li to ono što želite za svoju budućnost? Ne želite situaciju u budućnosti u kojoj će svi strmiti prema litici i biti mačo oko toga ne shvaćajući da je ovo igra s nultom sumom koja bi mogla izbrisati planet. I više od klimatskih promjena,” rekao je veteran.
Tekst se nastavlja ispod oglasa