Dobrotvorno-industrijski kompleks ili zašto će Sorosev utjecaj biti još veći nakon njegove smrti

“Dobrotvorne organizacije glavna su posrednička jedinica između akademske zajednice i medija. One mogu upijati sve što dolazi sa sveučilišta, pretvoriti dotična pitanja u kampanje, a zatim koristiti te kampanje kako bi osigurali izvještavanje u medijima”, piše John Smoke za IM-1776, časopis za filozofiju, kulturu i društvenopolitičke analize. Članak prenosimo djelomice.

Zamislite milijardera. On je apolitičan čovjek. Pokretačka svrha njegova života bila je proizvodnja roba i usluga za potrošače i osiguravanje vrijednosti za dioničare. Ima sedamdeset godina i odjednom shvativši da neće biti tu zauvijek počinje razmišljati o svom naslijeđu. Savjetuje se sa svojom mlađom ženom. Ona je također apolitična. Nakon nekoliko dana međusobnog savjetovanja odlučuju pronaći način za doniranje 800 milijuna dolara u dobrotvorne svrhe. Krenuli su razgovarati sa svojim savjetnicima za bogatstvo, da saznaju kako dalje.

Savjetnici za bogatstvo stvaraju dobrotvornu zakladu, ‘Zaklada Bill’. Zaklada Bill nije sama po sebi dobrotvorna organizacija, objašnjavaju savjetnici para, već organizacija koja dodjeljuje bespovratna sredstva. Na taj način može podijeliti novac u dobrotvorne svrhe – 500.000 ovdje, 100.000 tamo – kako smatra prikladnim, s raznolikim portfeljem dobrotvornih davanja. Većina od 800 milijuna bit će uložena u mješavinu obveznica i dionica prije nego što se isplate u dobrotvorne svrhe; to znači da će 800 milijuna s vremenom rasti. Na taj način može nastaviti davati potpore naredno stoljeće ili više, a da se zakladi ne nazire pravi kraj.

Gospodin milijarder i njegova supruga pomažu u predsjedanju zakladom. Oni zaokružuju ovu organizaciju s nekoliko dobro plaćenih, sijedih stručnjaka za industriju. Ti bi vam stručnjaci, da ste nekoga pitali na večeri, vjerojatno rekli da su ‘umjereni lijevo-liberali’. Vjeruju u moć tržišta – i u prihod od tih tržišta – u pomaganje ljudima.

Prvi grantovi naše imaginarne zaklade su dodijeljeni. 500 tisuća za pomoć u borbi protiv globalnog siromaštva. Ubrzo nakon toga, 300 tisuća odlazi u Sklonište, za pomoć beskućnicima. Zatim 200.000 Malalinom fondu, kako bi se pomoglo u jačanju srednjeg obrazovanja djevojčica diljem svijeta.

I tako je naš imaginarni milijarder sretan, siguran u svoju ostavštinu. Nekoliko godina kasnije, umire okružen svojom ljubljenom obitelji, naizgled ispunjenim životom. Sada se udovica gospodina milijardera, nakon što njezina tuga splasne, odlučuje dodatno uključiti u Zakladu Bill. Ipak je to naslijeđe njezina pokojnog muža. Ona tako postaje voditeljica Zaklade i odmah kreće s novim zapošljavanjem.

Jedna od novih zaposlenica je gospođa po imenu Weiss. Gospođa Weiss je u mladosti bila socijalistička aktivistica, ali se brzo udomaćila u nizu uloga u državnim jedinicama posvećenim borbi protiv siromaštva djece. Svojim kontraaltnim glasom ona projicira ozbiljnost. Ona se sviđa ostatku odbora Zaklade.

Donacije za Oxfam, Sklonište i Malala fond se nastavljaju. U međuvremenu, upravitelji fondova dobro su uložili zakladu od 800 milijuna. Pod fiskalno konzervativnom vladom, burza je porasla za 25 posto. Ima kapitala za još više donacija. Stoga gospođa Weiss iznosi plan za novi skup ciljeva financiranja.

400 tisuća grupi pod nazivom OpenDemocracy, web-portalu za vijesti koje utječu u otkrivanju globalne korupcije. OpenDemocracy također prima novac od Zaklade za otvoreno društvo Georgea Sorosa i Luminatea Pierrea Omidyara, dvije vrlo cijenjene dobrotvorne institucije. 200 tisuća je namijenjeno za financiranje OpenDemocracyjevih istraga o crnom novcu u politici. 300 tisuća zatim odlazi u Centar za suzbijanje digitalne mržnje (CCDH). Ovaj novac služi za jačanje najnovije kampanje protiv anonimnosti na internetu. Iako je Zaklada u početku bila skeptična prema grupi – ona ima neprozirnu strukturu bez jasnih dokaza o tome tko je financira – uprava CCDH-a učinila je više nego dovoljno da pruži jamstva.

Konačno, 200 tisuća donira se Algoritamskoj ligi pravde. Potonja skupina nastoji “podići svijest o učincima umjetne inteligencije”, upozoravajući kako “sustavi umjetne inteligencije mogu pojačati rasizam, seksizam i druge oblike diskriminacije”. To je dobro utjecalo na odbor, dotičući se relevantnih tema mračnih podataka i diskriminacije.

I tako prolazi još jedna uspješna godina u našoj hipotetskoj Zakladi Bill.

Pa ipak, nešto još uvijek nedostaje. Udovica gospodina milijardera vidjela je izvještaje o policijskoj brutalnosti. Vidjela je studije o rasnim predrasudama. Ona zna da njezini prijatelji i suradnici govore o tome. Stoga ona to pokreće raspravu s gospođom Weiss, koja se s time slaže i predlaže nova zapošljavanja. Tjedan dana kasnije timu se pridružuje gospođa Gibbs.

Gospođa Gibbs je četrdesetogodišnja crnka. Dobro uglađena, prezentabilna i dobrog vokabulara, čini se da bi se savršeno uklopila. Predana je borbi protiv nejednakosti gdje god ju se može pronaći – i može govoriti o intersekcionalnosti na način na koji ne može niti jedan drugi zaposlenik Zaklade. Gospođa Gibbs s guštom kreće u provedbu nove politike socijalne pravde u Zakladi.

I tako tjedan dana kasnije 500.000 odlazi organizaciji Racial Justice Network. Ona tvrdi da “okuplja više od trideset organizacija i pojedinaca kako bi proaktivno promicali rasnu pravdu”. Grupa održava niz događanja na sveučilištima s fokusom na dekolonizaciju obrazovanja i aktivizam. Zatim 300 tisuća odlazi za organizaciju Jamčevine za pritvorene migrante, koja pruža besplatne pravne savjete i zastupanje ilegalnim migrantima zatočenim u centrima, a čija se godišnja izvješća hvale povećanjem stope uspješnosti zatočenika kojima je dopušten ostanak u zemlji. Oni također izrađuju izvješća i povezuju se s dužnosnicima lokalne samouprave.

Međutim, posljednja ovogodišnja donacija je predstavlja poteškoću, jer gospođa Gibbs želi potpisati pozajmicu od 100 tisuća za organizaciju Harambee Organization of Black Unity. Ona brani odluku ukazujući na to kako je grupu osnovao Kehinde Andrews, akademik sa Sveučilišta Birmingham City. No, neki članovi odbora su skeptični. Web stranica grupe izgleda čudno. Postoji apel za financiranje dječjeg vrtića usmjerenog na “dovođenje crnog obrazovanja najmlađoj djeci”, za što jedan član odbora ističe da je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti iz 2010. godine.

Čini se da Harambee također ima mnogo gostujućih govornika na svojim događajima koji su iznijeli neke prilično neukusne tvrdnje o Židovima. Zbog toga se gospođa Weiss osjeća prilično neugodno, pa ona i odbor održavaju Zoom sastanak na kojem razgovaraju o predloženoj donaciji. Međutim, na kraju, odbor jednoglasno zaključuje da su šanse za novinarsko razotkrivanje male. Donacija dobiva zeleno svjetlo…

Dok je hipoteza sastavljena iznad naravno izmišljeno, prikazane dobrotvorne organizacije, i što je najvažnije, prikazane strukture i dinamika su stvarne.

Dobrotvorne zaklade i specifične dobrotvorne organizacije koje financiraju su najvažnija snaga u modernim zapadnim društvima. Oni upotpunjuju trijumvirat “mediji plus akademija” kako to vidi Curtis Yarvin. Količina novca koja pliva oko tih organizacija jednostavno je zapanjujuća. Potonje je teško pouzdano kvantificirati, ali u Velikoj Britaniji je dobrotvorna ‘industrija’ očito zabilježila prihod od 45 milijardi funti samo u 2021. godini. Usporedite ovo s ukupnim prihodom od 40.5 milijardi funti u britanskom sektoru visokog obrazovanja prije nekoliko godina i sve će vam biti jasno.

Naravno, neke dobrotvorne organizacije su bezazlene, poput one za spašavanja crvenih vjeverica, kao što neki akademski izdaci odlaze na korisne stvari. Međutim, funta za funtu, dobrotvorne su organizacije podmuklije i više zle od sveučilišta, barem u Velikoj Britaniji. Ovo je možda drugačije u SAD-u, iako Amerika također ima goleme, utjecajne subjekte poput Fordove zaklade, koja financira najluđe dezinformacije krajnje ljevice.

Ove dobrotvorne organizacije posvuda dižu glave. U svakom donesenom zakonu dobrotvorne organizacije imaju svoje prste, ponekad i više njih. Zakonodavci se hrane njihovim lažnim istraživanjima od kojih svi slučajno zaključuju da razlike u ishodima između pojedinaca i među skupinama – koje se moraju svoditi na neku vrstu socioekonomske strukturne nejednakosti – zahtijevaju više novca za više vladinih programa.

Dobrotvorne organizacije glavna su posrednička jedinica između akademske zajednice i medija. One mogu upijati sve što dolazi sa sveučilišta, pretvoriti dotična pitanja u kampanje, a zatim koristiti te kampanje kako bi osigurali izvještavanje u medijima. Sve ovo služi za vršenje pritiska na liberalno-demokratska zakonodavna tijela, tjerajući ih da kopiraju istraživanja dobrotvornih organizacija u zakone koje zakonodavci mogu potvrditi.

Zaklade su glavni način na koji dobrotvorne organizacije dobivaju svoj novac. Njihovo glavno obilježje je da predstavljaju novac nevezan na kapitalističku akumulaciju. Ovo nisu oligarsi koji pokušavaju cinično kupiti privilegije od države.

Filantropkinja Sigrid Rausing, na primjer, 13. je najbogatija osoba u Britaniji. Ona je “teška” otprilike 9.5 milijardi funti. Dolazeći iz švedske obitelji koja je izumila tetrapak pakiranje, gospođa Rausing vodi vrlo utjecajnu zakladu u svoje ime koja financira sve, od Hope Not Hate u Ujedinjenom Kraljevstvu (915 tisuća funti do danas) do organizacije za prava LGBTIQ osoba u Kirgistanu (247,5 tisuća funti i više).

Sada, Sigrid Rausing ne treba “kupovati” političare za svoju osobnu korist. Čemu se netko poput nje može još nadati materijalno postići? Gospođa Rausing financira ono što financira jer misli da je to ispravno. I ne samo to, već ono što ona misli dugoročno i nije previše važno. Ionako će (Zakladu) jednostavno preuzeti profesionalni menadžeri dobrotvornih organizacija.

Zato je svaki pokušaj integriranja aktivnosti ovih zaklada u neku sveobuhvatnu teoriju ‘neoliberalnog hegemonističkog kapitalizma’ osuđen na propast. Ništa od toga zapravo ne služi ‘kapitalizmu’ kao sustavu, niti je na bilo koji način povezano s obogaćivanjem njegovih osnivača. Sve ove zaklade imaju posebnu ideološku naklonost. Svi su ljevičari, u nekoj formi ili obliku. Neki su ekstremniji, neki manje. Ali svi naginju u tom smjeru.

Osim ako zajednički ne učinimo nešto da ih zaustavimo, ove dobrotvorne zaklade će raditi na neodređeno vrijeme. Pod pretpostavkom da se njihovim ulaganjima upravlja razborito (većina zapošljava profesionalne menadžere), ne postoji razlog da ne nastave trošiti milijarde u godinama koje dolaze. Joseph Rowntree Charitable Trust osnovao je 1904. kvekerski pacifist. Do 1970-ih organizacija je financirala komuniste u Mozambiku. Danas je to jedna od najvećih dobrotvornih zaklada u Velikoj Britaniji.

Isto vrijedi i za zakladu Ford, koju je, naravno, osnovao Henry Ford, koji je, barem sudeći po međunarodnim donacijama koje je dao 2021. (656 milijuna dolara), također postala komunistička. Kada George Soros umre, očekuju li ljudi zaista da će njegov utjecaj iznenada prestati? Neće. Nastavit će ga isti stroj koji ga trenutno vodi, a vjerojatno će postati još luđi i rastrojeniji kada starac umre.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.