Ovi dokumenti dokazuju: Likvidacije zarobljenika i civila izvedene su planski, sustavno i institucionalno

Dana 8. svibnja zagrebačka gradska vlast i antifašističke udruge svečano će obilježiti „dan oslobođenja“ grada Zagreba. Što o tom i tim danima u proljeće 1945. govori arhivsko gradivo komunističke i partizanske provenijencije? Povjesničari i arhivisti Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, prikupili su i objavili zbirku originalnih dokumenata „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.“. Dokumenti nedvojbeno dokazuju: komunistička vlast na čelu s Josipom Brozom Titom ubijala je ratne zarobljenike, civile, stvarne, potencijalne i izmišljene neprijatelje planski, sustavno i s ciljem utvrđivanja totalitarne vlasti u obnovljenoj Jugoslaviji.

> Koliko su katoličkog klera ubili partizani u ratu i poraću?

Originalne dokumente priredili su povjesničari Zdravko Dizdar i Vladimir Geiger, te arhivisti Milan Pojić i Mate Rupić. Riječ je o dokumentima postrojbi i ustanova NOV (Narodnooslobodilačka vojska) i PO (Partizanski odredi) Jugoslavije/Hrvatske, organa KP (Komunističke partije) Jugoslavije, te DF/FNR (Demokratske Federativne/Federativne Narodne Republike) Jugoslavije, odnosno FD/NR Hrvatske.

Što nam govore dokumenti? Kakva je bila narav nove komunističke vlasti koja je tobože oslobodila narod?

Možda će vas zanimati

Hrvatska

Kako su partizani 'oslobađali' zagrebačke bolnice? Smaknuto je gotovo pet tisuća ranjenika

6. travnja 2025. u 12:00

Partizani su po završetku Drugog svjetskog rata poubijali tisuće onih koje su smatrali „neprijateljima“.

Većina dokumenata pobija partizanske ‘dobre namjere’

Komunisti su se tek načelno zalagali za izgradnju države na demokratskim načelima, poštujući ljudska, građanska, nacionalna i etnička prava i međunarodne građanske i vojne zakone, istovremeno gradeći pravni okvir za kažnjavanje ratnih zločinaca i „narodnih neprijatelja“.

Većina dokumenata pobija te deklarativne i najznačajnije akte nove komunističke vlasti u kojima se spominju demokratske i vrijednosti pravne države, a to su: „Deklaracija Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske“ (9. svibnja 1944.), „Uredba o vojnim sudovima Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije“ (24. svibnja 1944.), „Zapovijed Štaba III. JA (Jugoslavenske armije) podređenim postrojbama o postupku sa zarobljenicima“ (29. travnja 1945.) i „Ukaz Predsjedništva AVNOJ-a o općoj amnestiji i pomilovanju“ (3. kolovoza 1945.).

Stvarnost je bila potpuno drugačija, odnosno suprotna. Ne samo da su odredbe kaznenih zakona bile slobodno tumačene, već su se u većini slučajeva primjenjivala izvansudska uklanjanja stvarnih ili mogućih neprijatelja (ubojstva, zatvaranja) i pljačke njihove imovine.

> Fra Miljenko Stojić o Nobilu: Fratri ne da nisu pucali, već su partizane dočekali kao braću

Partizanske likvidacije bile su organizirane i naređene s vrha

Tijekom rata i u poraću KPJ/KPH izričito su tvrdili kako su im strani nasilje i nezakonitost. Dokumenti Odjela za zaštitu naroda (OZN) i Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) pokazuju kako su upravo ti organi imali presudnu ulogu pri organizaciji i izvođenju represije i zločina.

OZN-a je osnovana 13. svibnja 1944. po zapovijedi samog Tita. Zadatak OZN-e bio je politička obavještajna i protuobavještajna služba na oslobođenom teritoriju i u vojsci. Djelovala je pri glavnim štabovima, armijama i korpusnim oblastima.

KNOJ je osnovan 15. kolovoza 1944. s osnovnom zadaćom osiguranja pozadine NOV-a i održavanje reda na zauzetim teritorijima, te „likvidacije četničkih, ustaških, belogardejskih i drugih antinarodnih bandi“. KNOJ je bio neposredno potčinjen vrhovnom zapovjedniku NOV i PO Jugoslavije Josipu Brozu Titu, koji je zapovijedao preko načelnika OZN-e.

Masovne likvidacije 1944. i 1945. izvođene su na temelju prethodnih odluka najužeg partijskog vodstva

Dokumenti komunističke provenijencije nedvojbeno potvrđuju: unatoč zapovijedi Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije od 6. prosinca 1944., da se sa zarobljenicima ima postupati po međunarodnom pravu, a koju Štab III. JA 29. travnja 1945. prosljeđuje svojim postrojbama, brojni dokumenti potvrđuju, da je ubijanje ratnih zarobljenika potkraj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata bilo sasvim uobičajeno i uglavnom nekažnjavano.

> Kako o svirepom partizanskom zločinu nad hercegovačkim fratrima izvještava HRT?

Masovne likvidacije „neprijatelja“ tijekom 1944. i 1945. izvođene su na temelju prethodnih odluka najužeg partijskog vodstva. Iako do sada nije utvrđeno postojanje dokumenata/odluka Glanog štaba NOV i PO Jugoslavije/Generalštaba JA, CK (Centralnog komiteta) KPJ o načinu uklanjanja, ne samo „ratnih zločinaca“ i „narodnih neprijatelja“, već i ideoloških i političkih suparnika, što brže i bez previše skrupula (pitanje da li su takve odluke ikada i donesene u pisanom obliku), dokumenti prikupljeni u navedenoj zbirci, upućuju na gore navedenu mogućnost, tvrde povjesničari.

‘Zaključci’ i ‘direktive’

U dva dokumenta izrijekom se spominju „zaključci“ i „direktive“ o provođenju masovne likvidacije kao što je depeša Aleksandra Rankovića, „drugog čovjeka nove Jugoslavije“, koji nezadovoljan radom OZN-e za Hrvatsku i brojem likvidiranih u Zagrebu, 15. svibnja 1945. napominje: „(…) Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. (…) Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima“. Nadalje, postoji i „direktiva“ o provođenju masovnih likvidacija iz Dalmacije koja kaže „da prilikom oslobađanja uhapse što više ljudi, jedan dio od tih, koji ispunjavanju potrebne uslove, likvidiraju“.

Ostali dokumenti iz različitih krajeva Hrvatske svjedoče o masovnim likvidacijama provođenim od raznih postrojbi i ustanova NOV i POJ, koje se u takvom broju sigurno ne bi mogle događati bez „direktiva“ najvišeg rukovodstva ili barem njegovog prešutnog odobravanja.

Zanimljivo, potkraj studenog 1944. OZN-i je dana „direktiva po kojoj oni više nemaju ovlaštenje da vrše likvidaciju bez suda, osim naročitih izuzetaka“. Većina dokumenata svjedoči da najmasovnije likvidacije izvode upravo pripadnici OZN-e ili se izvode po njihovim naredbama poslije tog datuma. OZN-om zapovijeda izravno – Tito.

> Povjesničar Hrvoje Mandić: Fratri na Širokom nisu pucali, a likvidaciju je naredio sam Tito

Planski i sustavno po zapovijedima najviših partijskih vlasti

Tako u srpnju 1945. načelnik OZN-e za Hrvatsku general Ivan Krajačić – Stevo na savjetovanju načelnika i rukovodstva OZN-e u završnoj riječi iznosi: „Drugovi, prestanite konačno sa likvidacijom!“, a to objašnjava, ne činjenicom da se radi o zločinu, već da je narod uznemiren.

Masovne i pojedinačne likvidacije provode pripadnici partizanskih postrojbi i ustanova, prije svega pripadnici OZN-e i KNOJ-a. Naredbodavci i izvršitelji, svjesni nelegalnosti takvih postupaka, nastoje provesti likvidacije „konspirativno“, pišu povjesničari. Iskazane zamjerke masovnih likvidacija viših zapovjedništava odnose se u pravilu na način provođenja, a ne na njihovu osudu.

Ubijanja bez suđenja i utvrđivanja individualne krivnje, nerijetko se izvode na neprimjeren i okrutan način, ponekad uz sadističko iživljavanje nad žrtvama.

Priređivači zbirke dokumenata komunističke provenijencije zaključuju kako dokumenti „nedvojbeno svjedoče da su se masovna represija i zločini nad poraženim neprijateljima provodili planski i sustavno, institucionalno, ali još više izvaninstitucionalno, po zapovijedima najviših partijskih, vojnih i državnih vlasti“.

> Koliko je ljudi ubio komunizam?

Izvor: narod.hr