Povjesničar Hrvoje Mandić glavninu svog znanstvenog i publicističkog opusa posvetio je upravo partizanskom pokolju fratara na Širokom Brijegu te stradanjima franjevaca i hrvatskog naroda u Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata i poraća. Za Narod.hr, u svjetlu ponovno aktualizirane teme nakon što se Vjera Andrijić, gošća nedavno održane inauguracije Zorana Milanovića pohvalila kako je sudjelovala u akciji ‘čišćenja’ Širokog Brijega, otkrio je što je prethodilo ovom zločinu i detalje vezane za 8. dalmatinski korpus, Oznu i ulogu Josipa Broza Tita u ovoj mučnoj priči.
Ovaj povjesničar, rodom iz Širokog Brijega, rođen je u suton Jugoslavije, krajem 80-ih. Zbog svog podrijetla, ali i činjenice da je i u obitelji imao fratre koji su ubijeni te 1945., svoj je znanstveni fokus usmjerio upravo prema tom mračnom razdoblju povijesti.
Autor je monografije ”Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću” koja je nedavno dobila i svoje izdanje na engleskom jeziku.
Iako se o partizanskim i komunističkim zločinima i nakon osamostaljenja nerado govori, a dominantni narativ u javnosti preuzet je iz jugoslavenske historiografije, pokolj fratara na Širokom Brijegu ipak je donekle, zbog svoje bestijalnosti, ali i samog značaja ovih fratara za taj kraj, izbjegao zaboravu.
Partizanka s inauguracije pokolj na Širokom opet dovela u fokus
U fokus javnosti ponovno ga je gurnula ‘najstarija partizanka’ Vjera Andrijić, počasna gošća inauguracije Zorana Milanovića.
Nakon što je u medijima ispričana njena ‘topla ljudska priča’, a sitna starica borbene prošlosti zadobila simpatije glavnih medija, u javnost je isplivao i dio njezinog ranijeg intervjua kojeg je dala za Vida TV kojom rukovodi Srpsko narodno vijeće.
U tom intervjuu benevolentno se hvali sudjelovanjem u partizanskoj akciji na Širokom Brijegu i ‘popima’ koji su ”mitraljezom pucali po partizanima sa zvonika” samostanske crkve na Širokom Brijegu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Riječ je o nastavku komunističke propagande koja je pokušala već u prvim danima nakon pokolja u Širokom, ali i diljem Hercegovine, opravdati svoj čin prozvavši fratre legitimnom vojnom metom lažnim konstrukcijama da su pružali oružani otpor ‘osloboditeljima’.
Na Širokom Brijegu tog je 7. veljače 1945. ubijeno 12 franjevaca, u danima koji uslijedili ‘čišćenje’ franjevaca se nastavilo. Ukupno je ubijeno 66 hercegovačkih fratara.
Rat u Hercegovini
Doc. dr. sc. Hrvoje Mandić za Narod.hr opisao je što je prethodilo pokolju fratara te što se na bojišnici događalo tih godina.
”Široko Brijeg i Mostar tijekom Drugog svjetskog rata uopće nisu imali bitan strateški značaj sve do 5. listopada 1944. godine. Tada odlukom Adolfa Hitlera, Široki Brijeg, Mostar, ali i Knin postaju dijelom ‘zelene crte’. U suštini je cilj te crte bilo štititi povlačenje njemačke armije E, koja se u srpnju 1944. povlačila iz Grčke. Tih 600 tisuća vojnika povlačilo se duž cijele jugoistočne Europe i njihov je prihvat trebao biti osiguran u Mostaru i dolinom Neretve do Sarajeva, od Sarajeva ka Brodu na Savi. Ta vojska od 600 tisuća vojnika trebala je biti prebačena na srijemsko bojište kako bi spriječila napredovanje Crvene armije.
Za taj su plan znali i partizani i logičan potez partizanskih zapovjednika bio je što prije okončati borbe za Široki Brijeg i Mostar. Tako u listopadu 1944. pokreću pitanje napada na Hercegovinu te osvajaju dobar dio Hercegovine – osim Širokog Brijega i Mostara. Tu ‘zelenu crtu’ nisu nikako uspjeli osvojiti.
Tito je tada dobio i svojevrsni šamar među saveznicima jer su Široki Brijeg, Mostar i Nevesinje bili najjužnija točka otpora ondašnjoj geopolitičkoj karti svijeta.
Tada saveznici prodiru u Njemačku, Italija je cijela pod nadzorom saveznika, s istoka grmi Crvena armija, a Tito nije mogao riješiti taj obični džep.
Siječanj-veljača 1945.
‘Oružane snage Njemačke pokreću s Oružanim snagama NDH iz Širokog i Mostara vojnu akciju 27. i 28. siječnja 1945. s ciljem da odbace partizanske snage 20, 30 kilometara u dubinu i odmaknu ih od Jadranskog mora. Potom je Tito napravio plan mostarske operacije koja je trajala od 5. do 25. veljače i u sklopu te operacije događaju se pokolji širokobrijeških i mostarskih franjevaca”, otkriva nam Mandić.
Za tu akciju Tito je angažirao najbolji korpus, 8. dalmatinski, obučavan od britanskih vojnih zapovjednika, a za napad na Mostar angažirao je i 29.hercegovačku diviziju isključivo sastavljenu od partizana, bivših četnika.
Fratri kao legitimna vojna meta?!
Dolazimo i do kobnog 7. veljače 1945. godine. Jesu li fratri organizirali oružani otpor partizanima i pucali sa samostanskog zvonika, kako partizanka Vjera Andrijić tvrdi i bili legitimna vojna meta, čime je i bivši predsjednik Ivo Josipović, pokušao opravdati ovaj zločin?
”Prema izvješću od 5. veljače divizije iz sastava 8. dalmatinskog korpusa, samostan i samostanska crkva uopće nisu označeni kako uporišna točka. Nigdje se u njihovim izvješćima ne spominje da se pucalo iz samostana ili iz crkve. Tek nekih 500 do 1000 metara ispod samostana bili su položaji njemačke vojske. Prema dokumentaciji iz vojnog arhiva u Beogradu i dokumentacije 8. korpusa u Državnom arhivu u Zagrebu, nigdje ne stoji da se iz samostanske crkve djeluje oružano po partizanima.
”Našao sam dokument partizanske obavještajne službe od 5. veljače 1945. i tamo se navodi da samostan i samostanska crkva uopće nisu potporne točke nego je bojišnica 500 do 1000 metara južnije gdje je organizirana obrana. Riječ je o klasičnoj propagandi gdje se prvo dogodio pokolj, a onda se kreirala stvarnost u kuhinji Ozne.
Čak sam čitao svjedočenja bivših partizana da su se presvlačili u habite kao bi ih se slikalo s oružjem. Još u veljači te godine objavljene su propagandne karikature u raznim tiskovinama, od lista Kerempuh preko Borbe… Nekako se morao zločin opravdati”, tvrdi Mandić.
”11 dalmatinska brigada pod zapovjedništvom Ivana Guve, prva osvaja samostanski plato ujutro 7. veljače. Tu su počele prve likvidacije.
Možda će vas zanimati
Fra Miljenko Stojić o partizanki koja se hvali pokoljem na Širokom: Jasno što bi trebalo činiti, treba ju ispitati
Fra Miljenko Stojić: Dotična osoba onim svojim izjavama je došla do toga da bi je trebalo pozvati i ispitati koliko je se sudjelovala u tome zločinu
Tito je osobno odgovaran za ubojstvo hercegovačkih franjevaca
”Tito je osobno odgovaran za ubojstvo hercegovačkih franjevaca. Njegova desna ruka za provedbu te operacije bio je Aleksandar Ranković, šef Ozne, tj. Uglješa Danilović, šef Ozne za BiH. Likvidacije je naredio Josip Broz Tito. Angažirao je OZN-u i KNOJ. Te dvije postrojbe bile su mač u rukama partije, a obučavane su od strane ruskog NKVD-a.
Politička i ideološka meta
Ipak, iako u tom smislu fratri nisu bili legitimni vojni cilj, za Tita su bili legitimna politička i ideološka meta.
Ozna je Titovom naredbom napravila popis političkih protivnika i neistomišljenika 1944. godine. Za područje Hercegovine na tom je popisu bilo 160 ljudi koje treba smaknuti jer predstavljaju ideološku prijetnju komunističkoj Jugoslaviji.
”Imamo samo jedan dokument i to onaj od Fitzroya Macleana od 8. veljače 1945. koji je njegovo izvješće britanskom Foreign Officeu u Londonu u kojem kaže kako mu je Tito rekao da će se pozabaviti širokobriješkim franjevcima jer mu predstavljaju prijetnju.
Riječ je o usmenoj zapovijedi. Imamo jedan dokument o ubojstvu franjevaca u kojem se otkiva da iza toga stoji Ozna. To je jedino, sve drugo je bilo savršeno osmišljeno da se prikrije zapovjedna odgovornost.
Hercegovina je bila pokus za svibanj 1945.”, smatra Mandić.
Hercegovački Stepinac
”U gimnaziji je ranije bila njemačka vojna bolnica. Provincijal fra Leo Petrović još u kolovozu 1944. grmi na diviziju Princ Eugen, zapovjedništvo njemačkih oružanih snaga u Mostaru, da se sve njemačke postrojbe maknu iz samostana iz Humca, Tomislavgrada, posebno Širokog Brijega, jer su ti samostani ni krivi ni dužni postali meta savezničkih napada”, kaže Mandić koji je apele fratara dokumentirao i u svojoj monografiji.
Ubojstvo provincijala fra Lea se 14. veljače 1945. u Mostaru. Ubijaju ga Mladi muslimani, a tijelo nije nikad nađeno. No više od godine dana nakon ubojstva, u svibnju 1946. Komunistička partija Jugoslavije za Hercegovinu objavila je montirani sudski proces i smrtnu presudu fra Leu Petroviću.
Fratri su cijelo vrijeme rata spašavali i Srbe i Židove i pripadnike ilegalnog narodnooslobodilačkog pokreta. Bili su zbog toga i na političkom udaru Ante Pavelića.
To sam i u knjizi pokazao, da je početno oduševljenje fratara novom Nezavisnom državom Hrvatskom brzo splasnulo jer se aktivirala suradnja s Gestapom i počeli su progoni Srba.
Poslije su se zločini događali i od muslimana u sastavu NDH i Hrvata u Istočnoj Hercegovini”, navodi Mandić za Narod.hr.
”Međutim, fratri su se tijekom cijelog rata držali zapadnih saveznika, bili su anglofili, zagovornici zapadne demokracije, odani Katoličkoj Crkvi i nekompromitirani sa suradnjom s vlasti NDH. Mali dio fratara jest podržavao režim i oni su otišli u Zagreb i ubijeni kasnije na Bleiburgu. No sve se to događa bez sudskih procesa”, napominje.
Svatko ima nekog svog u 8. korpusu
Vjera Andrijić bila je pripadnica 1. dalmatinske proleterske brigade koja je bila u sastavu 8. korpusa. Mandić nam otkriva da je politički komesar te brigade bio Veljko Kadijević koji će 45 godina kasnije predvoditi ubojiti stroj Jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku.
” I on je bio na Širokom Brijegu kad i Vera Andrijić. Sav taj vrh Partije koji se u ratu motao oko 8. dalmatinskog korpusa kasnije je u novoj komunističkoj Jugoslaviji dobio itekakav značaj. Malada (Milka) Planinc, Miko Tripalo koji je naredio pokolj trojice širokobrijeških fratara, među njima i ravnatelja širokobriješke gimnazije… Svi pripadnici 8. korpusa su nagrađeni. Sve je to umreženo. Svako ima nekog svog u 8. korpusu”, kaže nam Mandić.
Ubojstvo nacionalnog bića
”Ubojstvom hercegovačkih fratara, rušenjem gimnazije, spaljivanjem knjiga i matica, i ubojstvom profesora, eliminirali su svaku buduću prijetnju partiji jer više ne proizvodite ni učenike ni svećenike koji razmišljaju nacionalno, nego partijski.
Godine 1944. gimnazija na Širokom brijegu imala je 19 doktora znanosti i oni su svi smaknuti. Cijeli profesorski zbor je ubijen. U knjizi samo pokazao da je pokolj fratara bio dio većeg plana Komunističke partije Jugoslavije da se kod Hrvata na tom području zatre svaka pomisao na nacionalni identitet i suverenitet, da se ubije cijelo nacionalno biće”, zaključuje Mandić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.