Drug Diaz-Canel nije pridošlica niti netko neplaniran, rekao je Raul Castro kada ga je 2013. imenovao potpredsjednikom Kube.
Ta izjava odraz je Castrova povjerenje u zamjenika, svoju desnu ruku i vjernog sljedbenika partijske doktrine.
Diaz-Canel nema revolucionarni pedigre, a u svome će mandatu morati pokazati da je sposoban potaknuti stagnirajuće kubansko gospodarstvo.
Njegov izbor za predsjednika prva je generacijska smjena vlasti od revolucije. Riječ je o ljudima koji će preuzeti zemlju iz ruku nekadašnjih gerilaca predvođenih braćom Castro, Fidelom i Raulom koji su svrgnuli korumpiranog diktatora Fulgencia Batistu 1959. godine.
Diaz Canel (57), rođen je u radničkoj obitelji u gradu Santa Clari u središnjem dijelu Kube.
Na tamošnjem sveučilištu stekao je diplomu elektroinženjera, zatim je 80-ih služio u vojsci pa postao profesor na sveučilištu na kojem je studirao.
Brzo se uspinjao partijskim ljestvama i stigao do dužnosti komunističkog čelnika u dvjema najvažnijim pokrajinama Villa Clari i Holguinu.
U Villi Clari dopustio je procvat kulturnog života pa se tako u baru Mejunje održavao show tranvestita.
U Holguinu ga pamte kao sasvim običnu osobu. Nosio je stare košulje s otiskom Che Guevarina lika i vozio se biciklom.
Godine 2003., tada 43-godišnji Diaz-Canel postao je najmlađi član politbiroa, glavnog tijela partije.
Šest godina poslije Raul Castro imenovao ga je ministrom za visokoškolsko obrazovanje, a 2013. potpredsjednikom.
Uživa ugled učinkovitog pragmatičara i pamti se da je 2013. savjetovao zastupnike da “slušaju narod i skrbe se za njegove probleme”.
Diaz-Canel zagovara kontinuitet socijalističke revolucije i zato ne treba očekivati da će biti veliki reformator.
Diaz-Canel mogao bi, ipak, unijeti novi stil u predsjedničku dužnost na Kubi. Njegova druga supruga Lis Cuesta često ga je pratila na putovanjima u inozemstvo i moguće je da Kuba dobije prvu damu, dužnost koju dosad komunistička Kuba nije imala.
“Suprotno od svojih prethodnika koji su moć baštinili na temelju revolucionarnih pedigrea, Diaz-Canel morat će izgarditi legitimitet na temelju vlastitih poteza”, napisala je stručnjakinja za Kubu Marguerite Jimenez u američkom časopisu Foreign Affairs.
Izazovi
Novi predsjednik morat će se suočiti s velikim izazovima, a među njima je poticanje gospodarstva koje je palo za 0,9 posto 2016. i naraslo za samo 1,6 posto prošle godine.
Duboka ekonomska kriza u Venezueli, kubanskoj saveznici, utjecala je i na kubanske financije u vrijeme kada američki predsjednik Donald Trump povećava gospodarski pritisak na otok, otežava mogućnosti poslovanja i i uvodi ograničenja na putovanja koja je ublažio Trumpov prethodnik Barack Obama.
Kuba će morati privući 2,5 milijarda dolara stranih ulaganja u turizam – a to je jedan od njezinih glavnih izvora prihoda, kao i u druge sektore gospodarstva ako želi potaknuti oporavak, ocjenjuje vlada.
“Ako vam je plaća nedostatna, svi drugi (politički planovi) mogu zvučati dobro, ali plaća je ta koja presuđuje”, kaže neimenovani čuvar parkirališta u Havani.
Prosječna mjesečna plaća na Kubi iznosi samo 30 dolara.
Diaz-Canel morat će kormilariti između različitih stajališta unutar same partije koja nije jedinstvena u stragtegiji kako potaknuti gospodarski rast, a to uključuje i privatni sektor.
Kubu je u 2017. posjetilo 4,7 milijuna turista i upravo je turistički procvat potaknuo razvoj privatnog sektora koji zapošljava više od trećine radne snage, prema podacima skupine za ljudska prava WOLA sa sjedištem u Washingtonu.
Pojava privatnog sektora je, međutim, počela stvarati društvene nejednakosti, a one potječu i iz dvostrukog deviznog sustava Kube koja ima peso i konvertibilni peso vezan uz dolar.
Ljudi koji primaju čvrstu valutu od rodbine iz inozemstva ili su, primjerice, zaposleni u turizmu lakše kupuju proizvode bolje kvalitete u trgovinama za turiste u kojima se plaća konvertibilnim pesom.
Pred Castrovim nasljednikom Diaz-Canelom bit će zadaća ujediniti dvije valute, a riječ je o projektu koji se planira godinama, zato jer ulagači taj sustav ističu kao veliku zapreku u poslovanju.
“Raul Castro ostavlja sustav koji je i stabilan i krhak, s ozbiljnim problemima održivosti”, kaže analitičar Arturo Lopez-Levy.
Novi kubanski lideri morat će se pozabaviti i slobodom izražavanja, koja je jako ograničena, čak do te mjere da mnogi ljudi odbijaju u javnosti razgovarati o politici.
Diaz-Canel naznačio je da bi mogao proširiti pristup internetu, koji je jedan od najlošijih u regiji.
Bez obzira na to kakve promjene poželi provesti novi predsjednik, morat će voditi računa o stajalištima Raula Castra koji će ostati šef Komunističke partije i imati snažan utjecaj na vojsku.
Neki promatrači ocjenjuju da to i neće biti zapreka jer je i sam Castro potaknuo niz reforma i mogao bi zauzdati najkonzervativnije članove stare garde.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
