Narodna biblioteka “Dositej Novaković” u Negotinu, gradu u istočnoj Srbiji, neće ustupiti svoj javni prostor za promociju knjige osuđenog ratnog zločinca Veselina Šljivančanina, planiranu za četvrtak (9. rujna). Nakon kritika promocija knjige prebačena je u park.
“Naš odgovor je – ne, u našem prostoru neće biti predstavljene spomenute knjige”, ovim riječima je Milorad Grbović, ravnatelj Narodne biblioteke “Dositej Novaković” u Negotinu, odgovorio na upit Radija Slobodna Evropa (RSE).
Vlasti Negotina, grada u istočnoj Srbiji, podržale su promociju knjige čiji je autor bivši oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA) Veselin Šljivančanin, koji je izdržavao kaznu zbog ratnih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Općina Negotin najavila je da će se večeras održati promocija nove knjige ‘Ovo je moja zemlja, ovdje ja zapovijedam’ (‘Ovo je moja zemlja, ovde ja komandujem’) osuđenog ratnog zločinca Veselina Šljivančanina.
Nakon kritika promocija prebačena u park
Prema trenutačnim informacijama promocija knjige ovog ratnog zločinca održat će se večeras u parku općine.
Promocija knjige Veselina Šljivančanina je iz dečijeg odeljenja biblioteke premeštena u park. Da li je to učinila uprava biblioteke i ko je organizator tog skupa? Uprava biblioteke “Dositej Novaković Negotin” neka se odmah oglasi i ogradi od promovisanje zločinca u svom prostoru. https://t.co/m74HnEahKu
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Ivana Žanić (@IvanaZanic) September 8, 2021
Naslov knjige odnosi se na incident koji se dogodio u Vukovaru u studenome 1991.. Nakon što je ovaj grad koji je bio pod opsadom pao pod kontrolu srpskih snaga, oficiri JNA zaustavili su predstavnike Europske promatračke misije i Međunarodnog komiteta Crvenog križa koji su pokušavali doći do vukovarske bolnice. Tada je iz bolnice odvedeno i masakrirano oko 200 ljudi.
U rujnu 2020. Šljivančanin je za srpsku Hepi TV izjavio da je knjigu napisao kako bi prikazao „neka svoja sjećanja i kako bi istina bila napisana“.
On je u listopadu 2020. održao promociju knjige u Narodnoj biblioteci u Rekovcu u centralnoj Srbiji.
Ovo je treća njegova knjiga. Prvu je knjigu, u kojoj govori o danima provedenim u zatvoru MKSJ ‘Branio sam istinu’ objavio 2012.. Tri godine kasnije 2015. objavio je svoje ratne memoare o padu Vukovara ‘Sine, budi čovjek’ (‘Sine budi čovek’).
Godine 2018. srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin sklon kontroverznim aktivnostima, nastavio je promovirati ratne zločince pa je nakon predavanja generala Vladimira Lazarevića na Vojnoj akademiji, na Sajmu knjiga na štandu Ministarstva obrane predstavljen ratni dnevnik generala Nebojše Pavkovića.
Pavković koji u Finskoj služi kaznu od 22 godine zatvora, osuđen je za ratne zločine na Kosovu. Pavković je također sudjelovao i u tromjesečnoj blokadi Vukovara 1991. te su se njemu predali vukovarski branitelji s Mitnice, od kojih se neki i danas vode nestalima.
Vulin je tom prilikom najavio objavljivanje novih “svjedočanstava srpskih oficira” u ovoj ediciji pa će tu vjerojatno biti i svjedočanstva jednog od triju vukovarskih krvnika Veselina Šljivančanina kako je “branio srpski Vukovar”, piše Glas Slavonije.
Posljednjih godina se pojavljivao i kao gost na događajima Srpske napredne stranke. Na jednom od njih u vojvođanskom mjestu Beška osam aktivista Inicijative, koji su prekinuli događaj, fizički su napadnuti a kasnije i kažnjeni s po 50.000 dinara (oko 3100 kuna).
> Aktivisti udruge za ljudska prava pretučeni na predavanju Veselina Šljivančanina
> Prizivni sud potvrdio kazne prosvjednicima protiv osuđenog ratnog zločinca Šljivančanina
Sudjelovao u razaranju Vukovara i prikrivanju pokolja
Podsjetimo, Veselin Šljivančanin, kojemu se za pokolj na Ovčari sudilo u Haagu, sudjelovao je u napadima na Vukovar u funkciji majora JNA.
Na poznatoj snimci nakon pada grada, koja tolike godine kasnije izaziva osjećaj nelagode, vidi se kako je Šljivančanin presreo predstavnika Crvenog križa Nicolasa Borsingera s namjerom da bi ga zavlačio i skrenuo pogled s onoga što se događalo malo dalje, a na što je prstom pokazivao Borsinger dok je Šljivančanin galamio o svojim poginulim vojnicima.
“Najveći užas nije u tome da me on pokušava zastrašiti. Ne, ja time uopće nisam impresioniran. Ja pokazujem prema susjednom mostu i govorim: Ne gledajte mene, gledajte, gledajte tamo. Najveći užas je u tome što nitko ne gleda. Oko mene su kamere, strani novinari, cijeli svijet bi trebao gledati. Ali svi igraju igru u koju ih je, kao u zamku, uvukao Šljivančanin. To je pravi horor tog trenutka, nevidljiv u snimci, ali vrlo stvaran.” – prenio je Večernji list 2011. godine iz razgovora s Borsingerom.
> Tko je Veselin Šljivančanin, odgovoran za pokolj na Ovčari, a u Haagu osuđen na 10 godina?
> (VIDEO) Podsjetimo se: Što se događalo na Ovčari i tko je odgovarao za počinjene zločine?
Pokolj na Ovčari u studenom 1991. najveći je pojedinačni pokolj u Domovinskom ratu.
Kada je, nakon tromjesečne opsade, agresorska vojska 18. studenog okupirala već potpuno razrušeni Vukovar, uslijedili su najstrašniji zločini nad stanovnicima i braniteljima.
Iako je nakon ulaska JNA i srpskih paravojnih postrojbi u grad, između hrvatskih vlasti i JNA dogovorena evakuacija medicinskog osoblja i pacijenata, a isto je s predstavnicima JNA dogovorila doktorica Vesna Bosanac, oni su, pod zapovjedništvom majora Šljivančanina, ušli u bolnicu 19. studenog. Sve se događalo u prisustvu predstavnika međunarodne zajednice. Dana 20. studenog, oko 400 ranjenika i civila odvedeno je iz Vukovarske bolnice. Najveći dio njih nikada se nije vratio. Ubijeni su na različitim stratištima, a najviše na Ovčari, poljoprivrednom dobru u blizini grada.
Na Ovčari je mučeno i ubijeno između 255 i 264 osoba. Riječ je o najvećem pojedinačnom pokolju u Domovinskom ratu.
Imena ubijenih uključuju jednu ženu, jednog 77-godišnjeg muškarca te jednog 16-godišnjeg dječaka. 23 žrtve bile su starije od 49 godina. Među žrtvama su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. Ubijeno je i desetak Srba.
Prije deportacije ranjenika i pacijenata iz bolnice na Ovčaru, vrh JNA zaplijenio je medicinsku dokumentaciju koju je osoblje bolnice, unatoč djelovanju u potpuno neljudskim uvjetima pod opsadom- uredno vodilo.
> 22. listopada 1992 otkrivena Ovčara – Šljivančaninu žao što nije dovršio ‘posao’ u Vukovaru
Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi spriječile uklanjanje dokaza do tada najvećeh pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. Još 60-ak osoba se smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna da su ubijeni.
„I danas mi je jedino žao što nisam dobro izvršio zadatak u Vukovaru, razoružao paravojne formacije (hrvatske vojnike op.) i nisam pod svaku cijenu pronašao svoje zarobljene starješine i vojnike“, rekao je nakon izlaska iz zatvora ratni zločinac Veselin Šljivančanin srpskim medijima, a prenio 24.sata.hr.
Veselin Šljivančanin prvostupanjskom je presudom 2005. osuđen na samo 5 godina zatvora. Blaga kazna izazvala je nezadovoljstvo, pa ga je u svibnju 2009. Haški tribunal osudio i za suučesništvo u ubojstvu oko 260 zarobljenika, povećavši mu kaznu na 17 godina zatvora. No, godinu dana nakon toga primjenjen pravni lijek revizije pravomoćne presude te mu je kazna ponovno smanjena- na 10 godina. To je jedini put u povijesti Haškog suda da je provedena revizija neke pravomoćne presude.
Nakon izdržane dvije trećine kazne, pušten je iz zatvora i on se u srpnju 2011. godine vratio u Beograd.