Irska, jedna od najpopularnijih destinacija za hrvatske poslotražitelje međunarodnih ambicija, došla je u središte pozornosti svjetske javnosti nakon što su u četvrtak navečer, 23. studenog, u strogom centru Dublina izbili spektakularni neredi.
Kaos u Dublinu
Izgrednici, među kojima su, sudeći prema dostupnim informacijama, upadljivo figurirali domaći adolescenti, napravili su od inače užurbanog, ali sigurnog centra grada zgarište; pljačkane su trgovine, spaljena su dva vozila javnog prometa i najmanje jedno vozilo policije.
Možda će vas zanimati
Kaos u središtu Dublina: Napad nožem na djecu izazvao nezapamćene nerede
Povod neredima bio je, po svemu sudeći, napad nožem na skupinu djece ispred škole nešto dalje od samog centra grada (Parnell Square East), koji je izveo, u vrijeme nastanka ovog teksta, još uvijek neidentificirani napadač, za kojeg se tvrdi da je irski državljanin, ali se spekulira i kako je alžirskog porijekla.
Irska desnica?
Unatoč tomu Načelnik policije Drew Harris požurio je istaći kako su nosioci nereda “skupina huligana motivirana radikalno desnom ideologijom”.
Irish Garda commissioner Drew Harris is condemning the "disgraceful scenes" in Dublin. He claims that a "hooligan faction driven by far right ideology" is behind the violence on the streets. pic.twitter.com/YaUwBcfwAk
— Catch Up (@CatchUpFeed) November 23, 2023
Irski premijer Leo Varadkar nije izričito prozvao “radikalnu desnicu”, ali je dao par generičkih primjedbi protiv izgrednika “ispunjenih mržnjom”, koji su motivirani time, “što vole nasilje; što vole kaos i vole nanositi bol drugima.”
Taoiseach Leo Varadkar says to the far-right protesters who rioted in Dublin last night 'ask everyone you know what they fear most on our streets. They're afraid of you. Afraid of your violence and your hate and how you blame others for your problems'.https://t.co/jSqOhnwgMh pic.twitter.com/5WxxSoT5Rw
— Sky News (@SkyNews) November 24, 2023
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kako ćemo vidjeti, Varadkar je, možda i nehotice, daleko bliže istini od Harrisa, i to ne samo zbog toga što je bio suzdržaniji, te ostavio političke optužbe neizrečenima, nego i zbog toga što je najvjerojatnije da nasilje nije imalo nikakvog artikuliranog političkog motiva.
Naime, postoje dva razloga zbog kojih je teško prihvatiti načelnikovu tvrdnju da su izgrednici bili motivirani radikalno desnom ideologijom.
U Irskoj desnica, kao relevantna politička opcija i ideologija, ne postoji
Prvi je taj što u Irskoj desnica, kao relevantna politička opcija i ideologija, ne postoji.
Drugi je taj što najvjerojatnije dobar dio izgrednika, koji se po svemu sudeći doimaju kao pripadnici adolescentskih bandi iz sjevernog Dublina i ostalih kvartova poznatih po uličnom kriminalu, ima premalo prostora u glavama da bi u njih smjestili bilo kakvu ideologiju, pa tako i onu radikalno desničarsku.
To što je netko poželio proširiti svoj prostor pljačke – u post lockdown razdoblju rastućeg problema širom Dublina – u centar, povodom toga što je navodni Alžirac pokušao ubiti grupu djece, ne čini ga radikalnim desničarem; samo nekim tko je našao prikladan okidač za stvaranje kaosa.
Referendum za abortus
No obrazložimo ponajprije prvu tvrdnju jednom ilustracijom:
Dana 25. svibnja 2018. u Irskoj je održan referendum o izmjeni osmog amandmana Ustava Republike Irske, koji je sprječavao legalizaciju pobačaja. Od 2,153,613 valjanih glasova, 1,429, 981 bilo je ‘za’, dok je 723,632 glasalo protiv.
Na taj način su Irci premoćnom većinom od gotovo trećine izabrali ukinuti amandman koji je glasio:
“Država jamči pravo života nerođenom i, uzimajući u obzir jednako pravo majke na život (…) jamči, koliko je moguće, (…) da će to pravo svojim zakonima braniti.”
Nakon proglašenja rezultata referenduma, mase su izašle na ulice Dublina, kako bi pjesmom i plesom proslavile ono što je premijer Vardakar nazvao, “posljednjim iskorakom iz posljednje sjene u kojoj smo stajali, na svjetlo”.
Ne može se biti apsolutno siguran u to, ali za njega i većinu njegovih sugrađana, to je vrlo vjerojatno značilo da je Irska konačno raskinula s vlastitom pripadnošću Katoličkoj crkvi.
Uzimajući u obzir kako su Dublinci na glasovanju postigli impozantnih 75-80% glasova “za”, čovjek se mora zapitati, otkud je onda pet godina kasnije došla ta radikalna desnica što je demolirala, popalila i popljačkala vlastiti gradski centar?
Štoviše, ako znamo kako u Irskoj nema stranke koju bi mogli nazvati, ne “radikalno”, nego naprosto “desnom”, ni blizu parlamenta, stvar postaje dodatno zbunjujuća.
Radikalna desnica, koja ne postoji, započela je nerede.
Tako i toliko od predstavnika irskih vlasti.
Promašena tumačenja
Međutim, ostavimo li načas po strani tu očigledno dubiozu, ova priča ima i svoju drugu, jednako – ako ne još i više – zbunjujuću, stranu.
Naime, kako su slike i video zapisi dublinskih nereda našli svoj put na društvene mreže, uslijedile su reakcije s tamnijeg spektra globalne desnice.
Tako smo mogli – i još uvijek, činjenicama unatoč, možemo – pročitati komentare u rasponu od tvrdnji kako je riječ o migrantima koji razaraju Dublin, pa do toga da je posrijedi pravedni ustanak Iraca, čije je “strpljenje napokon popustilo”.
Nema niti jednog pokazatelja koji bi takve tvrdnje mogao opravdati, upravo iz istih razloga iz kojih je neshvatljivo bacanje krivnje na “radikalnu desnicu”: obje strane pozivaju se na fantomski entitet, svaka iz svojih motiva, dok je, po svemu sudeći, pravi uzrok nereda nešto daleko prizemnije, ali nesumnjivo postojeće.
Apolitično nasilje
Naime, Dublin je grad koji godinama ima problem s maloljetničkim kriminalom, upravo onakvog nasilničkog tipa kakav smo mogli vidjeti tijekom nereda. Taj je kriminal, nekoć uglavnom držan podalje od centra, napokon prodro na domak krhkih izloga trgovina Grafton Streeta i očigledno lako zapaljivih autobusa javnog prijevoza.
Dodajmo i to da hrvatski čitatelji ne bi smjeli izgubiti iz vida kako irski huligani nisu skloni diskriminaciji po pitanju rase i vjere, te da kaotični povici protiv “imigranata” ne pogađaju ništa manje i njihove sunarodnjake u Irskoj, čiji rad i porez doprinose socijalnim davanjima od kojih dobar dio mladih Dublinaca, sklonih ovakvim izgredima, živi; premda im oni sigurno nisu toliko vidljivi, pa samim tim ni omraženi, poput brojnih Poljaka na radu u Irskoj, teško da bi bilo pametno pokazivati ovim “nestrpljivim Ircima” hrvatsku osobnu kartu.
Najvjerojatniji sukus cijele priče je to da su društvena proturječja i napetosti koje se u Irskoj gomilaju još od Covid lockdowna, napokon eksplodirala.
Imigranti u Irskoj
To što je Irska, kao i ostale europske države, pod političkim pritiskom na nekontrolirani prihvat nelegalnih imigranata, dijelom i s Bliskog istoka, ne objašnjava, eo ipso, ovaj slučaj, ponajprije stoga što je većina imigrantske populacije u toj zemlji još uvijek porijeklom iz Europe i latinske Amerike.
Napetosti kakve su, osobito danas, uslijed eskalacije sukoba Izraelaca i Palestinaca, izbile na površinu u susjednoj Velikoj Britaniji, ne mogu još uvijek na isti način i u istoj mjeri izbiti u Irskoj, naprosto stoga što je posrijedi država u kojoj još nije stasala ni prva generacija u njoj rođenih doseljenika.
Ako se netko čudi otkud onda masovni prosvjedi podrške Gazi, koji su se prošlih tjedana promptno održavali, neka se podsjeti onoga što je već istaknuto: u Irskoj desnica ne postoji; riječ je o manifestacijama koje bezrezervno podržava irska vlast.
Irska kriza identiteta
U zaključku, primijetimo još i to kako, bez obzira na to kako će se ovaj slučaj razvijati, teško da će to na ikakav način dati Ircima pravo da se potuže kako im je ugrožen identitet, kulturalni i ini.
Riječ je o narodu koji je praktički plebiscitarno odbacio svoju pripadnost Katoličkoj crkvi, na osnovi koje je u prošlosti – bilo izravno, bilo neizravno – upravo izgradio, ako već ne zbiljski identitet, onda barem nacionalni image.
Teško je uvidjeti na koji to način nekakva masovna imigracija ljudi druge kulture može ugroziti narod koji je svoju tradicionalnu kulturu zamijenio potpuno nekritičkim prihvaćanjem i asimilacijom svega što mu je na globalnom tržištu ideologija bilo ponuđeno.
Koje će to kulture biti u sukobu, ako su se domaćini svoje već, u bitnome, odrekli?
U svakom slučaju, štogod joj nosila budućnost, Irska to neće moći niti zamjeriti, niti zahvaliti, svojoj desnici, osim ako je na brzinu, s poslovičnom šlampavošću, ne izmisli.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
