Starešina: Zanemarena je ruska uloga u povremenom dovođenju na vlast neoboljševičkih, radikalno lijevih pokreta

vučić
Foto: narod.hr

Nakon što je Ukrajini zanijekao pravo na postojanje, Ukrajincima zanijekao pravo na nacionalni identitet proglasivši ih neonacistima, poslao rusku vojsku da ih denacificira “oslobađanjem” Ukrajine od Ukrajinaca, sravnjujući ukrajinske gradove sa zemljom, Zapad je počeo ozbiljno shvaćati Vladimira Putina. Odjednom je postalo razumljivo što to znači dovesti Europu u ovisnost o ruskom plinu i nafti, u kojoj je mjeri Njemačka, ponajviše u mandatima kancelarke Merkel, gradeći energetske “mostove” s Rusijom, financirala i ohrabrivala Putinovu politiku “ruskog svijeta” ili, u prijevodu, politiku ruskog porobljavanja Europe, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No još uvijek nije osviještena dubina Putinove ideološko-političke infiltracije u političke sustave, u državne institucije, u kulturu, medije i NGO sektor zapadnih država europskog, ali i američkog kontinenta. A upravo ta ideološko-politička infiltracija moćno je sredstvo utjecaja i upravljanja i, uz energetsku ovisnost, druga je jaka poluga projekta “ruskog svijeta”.

Financiranje kampanja

Provedbenu bazu Rusija je naslijedila. Priroda joj je podarila zemlju bogatu energentima o kojima ovisi suvremeni svijet, a Sovjetski Savez ostavio joj je snažnu obavještajnu mrežu jednopartijskog komunističkog imperija koja je s rušenjem Berlinskog zida i s procesom globalizacije dobila i novi prostor djelovanja. Komunizam kao ideološko-politički model je pokopan, (pro)sovjetska obavještajna mreža je preraspoređena na nove zadaće. I vrlo se udobno ugnijezdila u zapadnim sveučilištima, političkim, obavještajnim i gospodarskim sustavima, u tzv. civilnom društvu, medijima…

Mnogo je lakše pratiti puteve nafte i plina nego puteve tajnih službi i njihovih agentura. A vjerojatno je lakše i priznati da je Putin ovladao (europskim) energetskim sustavom pa i da ilegalno financira izborne kampanje zapadnih političara – svojih simpatizera, pijuna ili tek korisnih idiota – nego priznati da je preko različitih radikalno lijevih pokreta kojima je cilj mijenjati američku i europsku povijest u skladu s nekadašnjim komunističkim narativima o pokvarenom, osvajačkom i izrabljivačkom Zapadu, ovladao nekadašnjim svjetskim akademskim središtima izvrsnosti i slobodne misli: Stanfordom, Harvardom, Tuebingenom, Oxfordom, Sorbonnom…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U posljednjih se petnaestak godina često u medijima pisalo da Putin financira krajnje desne izrazito suverenističke političke stranke u Europi i njihove šefove: od francuske Nacionalne fronte/Nacionalnog okupljanja Marine le Pen, Alternative za Njemačku (AfD), talijanske Lige Mattea Salvinija, do grčkih Zlatnih zora ili Domovinskog pokreta u Hrvatskoj. Manje se željela vidjeti, a još manje propitati, njegova uloga u proizvodnji i povremenom dovođenju na vlast anarhističkih i neoboljševičkih, radikalno lijevih pokreta, poput grčke Syrize, talijanskih 5 zvjezdica, španjolskog Podemosa. Ili njihovih pandana u Hrvatskoj: Živog zida i platforme Možemo.

(…)

Pouke iz ruske agresije na Ukrajinu

No ako se želi nešto naučiti iz ove ruske agresije na Ukrajinu, u nadolazećem vremenu bit će nužno rasvijetliti i povijest širenja ruskog utjecaja u zapadnim društvima, od sloma komunizma do današnjih dana. U protivnom, izvjesno je ponavljanje pogreške koja je učinjena sa Slobodanom Miloševićem. Nakon propalog velikosrpskog projekta, Milošević je poslan u Haag, natovarena mu je cjelokupna i isključiva odgovornost za srpske ratove u Hrvatskoj, u BiH i Kosovu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A obavještajna mreža, stasala u nekadašnjem JNA – KOS-ovu gnijezdu, prerasporedila se i uz institucionalnu potporu Srpske pravoslavne crkve prionula je provedbi “srpskog sveta”, starog projekta u novome ruhu, manje balkanske inačice velikog “ruskog sveta”. Dobrim je dijelom uspjela upravljački ovladati državama u kojima je, sa Slobodanom Miloševićem, izgubila rat za “veliku Srbiju”. I ostala je trajni generator sukoba i nestabilnosti, zaključuje Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.