Site icon narod.hr

Svjedok krvave bitke za Bahmut: Očekivano trajanje života na prvoj crti je četiri sata

bahmut

Fah

Pozornost svjetske, a onda naravno, i u prvom redu i ukrajinske i ruske javnosti, posljednjih je dana usmjerena na snažne borbe za ukrajinski grad Bahmut, u regiji Donbas, na istoku zemlje. Sigurno ne slučajno s obzirom kako te borbe snažnog intenziteta, traju još od ljeta prošle godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pravi razlog je vjerojatni skori pad toga grada koji je prije rata brojio 70 000 stanovnika a sada ih je preostalo oko 6000 s obzirom da ga je većina stanovnika napustila s približavanjem crte bojišnice urbanoj gradskoj zoni, piše Zoran Meter za geopolitika.news.

Glavninu borbenih zadaća u ovladavanju Bahmutom i širom zonom, s ruske je strane na sebe preuzela kontroverzna paravojna organizacija (ili kako se to još naziva „privatna vojna organizacija“) Wagner, čiji je osnivač i vođa bivši bliski Putinov suradnik (kuhar) Jevgenij Prigožin – koja mjesecima izvodi akcije okruženja grada, ali i sudjeluje u teškim uličnim borbama za ovladavanje samim gradom.  Za svaku zgradu, ulicu, industrijski objekt.

Wagner – tko su ruski plaćenici i ‘psi rata’ koji ratuju u Ukrajini?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto Wagner, a ne ruska vojska?

Zanimljivo je ukazati i pokušati objasniti ovu predvodničku ulogu u borbi za Bahmut koju je dobio Wagner – koji će, bez svake sumnje, u slučaju uspješnog završetka njegovog osvajanja (u što više malo tko sumnja) u Rusiji „pobrati lovorike“ i ojačati ugled u javnosti željnoj pobjeda na „zabetoniranim“ ukrajinskim bojišnicama na kojima se vodi pozicijski rat i gdje su pomaci crta koje razdvajaju protivnike vrlo mali i spori usprkos nedvojbenoj ruskoj inicijativi (ne i velikoj ofenzivi) koja traje već više od dva mjeseca.

>Otpor Ukrajinaca u klaonici Bahmuta – potresne scene iz bolnice uništenog grada

Prema mom mišljenju, ruskom državnom vrhu nema razloga smetati što će „pobjedničke lovorike“ u ovom slučaju umjesto službene ruske vojske možda  pobrati Wagner. Zašto? Pa jednostavno zato što je žrtve, koje nedvojbeno trpi i ta paravojna organizacija, javnost ipak lakše podnijeti nego kada se radi o profesionalnim ili mobiliziranim vojnicima službenih oružanih snaga. Tim više, što je poznato kako Wagnerovci u svom sastavu imaju i bivše ili oslobođene zatvorenike čije stradavanje ni približno ne može izazvati emocije kakve izaziva pogibija običnog vojnika.

Wagner je paravojska od 50.000 boraca?

Da sam možda u pravu svjedoči i činjenica da je Wagnerovcima svo ovo vrijeme pružana (pruža se i dalje) snažna topnička, tenkovska i potpora borbenih zrakoplova – i to usprkos napetostima u odnosima između šefa te organizacije Prigožina i čelnika ruskog ministarstva obrane i profesionalaca iz Glavnog stožera. A složit ćete se, privatna vojska ipak ne može u svom borbenom arsenalu posjedovati takvu količinu topništva, tenkova, a poglavito ne zrakoplova, pa je jasno kako je i ruska vojska tamo snažno borbeno prisutna – ali “iz daljine” – u vatrenoj pripremi terena i zaštiti Wagnerovih jurišnih postrojbi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
>Ukrajina šalje signale da bi mogla biti prisiljena prepustiti Bahmut Rusima

Osim toga broj o navodno 50 000 Wagnerovih boraca ne ide u prilog klasičnoj percepciji bilo čije privatne vojne organizacije u svijetu.

Strateška važnost Bahmuta

Još je jedna stvar oko Bhmuta prilično kontroverzna. Naime, na početku borbi za taj grad s obiju je zaraćenih strana naglašavana njegova strateška važnost s obzirom kako kroz grad prolaze ključne željezničke i cestovne komunikacije između juga Donbasa i Kramatorska i Slavjanska – velike aglomeracije na sjeveru DNR-a. Zbog toga je Kijev često i uporno ponavljao kako Bahmut “nikada neće pasti”. Međutim, posljednjih se tjedana, prije svega na Zapadu, naglašava njegova simbolička vrijednost po Ukrajinu, tj. predstavlja ga se kao snažni simbol otpora ruskoj agresiji, pri čemu se minimizira njegov strateški značaj. Pri tom je čudno da se, uz to, često navodi kako bi zauzimanje Bahmuta omogućilo Rusima brže ovladavanje čitavim Donbasom.

Jedno drugome očito proturječi, jer da grad nema strateške važnosti onda sigurno ne bi bio „platforma“ za omogućavanje brže i konačne ruske pobjede u Donbasu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uostalom, čemu bi, u tom slučaju (da nema strateške važnosti), služile tako velike žrtve ukrajinskih vojnika u Bahmutu – gradu koji je, zapravo, postao njihova „klaonica“? Jer sama obrana „simbolike“ takvih žrtava sigurno ne bi bila vrijedna niti bi to itko dopustio.

Posve je sigurno da je ukrajinski državni vrh u Bahmutu „kupovao vrijeme“, definitivno pod utjecajem Washingtona koji ga je uvjeravao u skoru isporuku novog zapadnog oružja, prije svega tenkova (što je neočekivano zapelo), što bi onda trebalo omogućiti ukrajinsku proljetnu ofenzivu, a očuvati moral ukrajinske vojske, ali i javnosti – koje bi pad Bahmuta definitivno potresao.

Bahmut postao klaonica

A da se radi o Bahmutu, kao „klaonici“ ukrajinske vojske, slične onoj iz borbi za 200 kilometara južnije smješten veliki lučki grad Mariupolj – na Azovskom moru, svjedoči i  tekst američkog specijaliziranog medija Military Watch (MW).

On navodi kako je „rijedak uvid u uvjete na fronti pružio bivši američki marinac koji je sudjelovao u borbama na tom području“. Piše kako je „zapadno vojno osoblje bilo je jako uključeno u vojne operacije Kijeva od samog početka, od stotina britanskih kraljevskih marinaca koji su aktivno raspoređeni na bojišnici od travnja 2022., do goleme CIA-ine ‘stealth mreže’ raspoređene diljem zemlje kako bi pružila ključnu podršku, kao i bivši vojnici iz niza zapadnih zemalja koji su imali istaknuto mjesto u specijalnim jedinicama kao što je Gruzijska legija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Konkretno, američki marinac o kojemu piše MW zove se Troy Offenbecker , koji se borio u Međunarodnoj legiji, a njegovo izvješće odražava ono što ponavljaju drugi zapadni dragovoljaci od početka sukoba.

Svjedok: Borbe u Bahmutu su najkrvavije od početka rata

On je stanje opisao ovim riječima: “Mnogi gubici. Očekivano trajanje života na prvoj crti je oko četiri sata.” Borbe u Bakhmutu smatraju se jednima od najkrvavijih od početka rusko-ukrajinskog sukoba u veljači 2022. Ukrajinci su ovu kaotičnu bitku zbog golemih gubitaka u ljudstvu nazvali “mlinac za meso”.

Pri tom je zanimljivo kako se u istom tekstu navodi da ukrajinski vojnici „brojnošću nadmašuju ruske protivnike nekoliko puta“, što je dokaz da je tijekom čitavog sukoba Kijev mogao rasporediti tisuće vojnika na prve crte bojišnice kako bi iscrpili neprijatelja, čak i po cijenu ogromnih gubitaka. … „Međutim, izvješća o “mlinovima za meso” za ukrajinske vojnike sve su učestaliji nakon što je Rusija uspjela pregrupirati svoje snage – stoji u tekstu.

Offenbecker ruske topničke udare na Bakhmut naziva “kontinuiranim”. Prema njegovim riječima, izjave Zapada da ruskim snagama navodno ponestaje streljiva ne utječu na intenzitet granatiranja.

(..)

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version