Dvije godine kasnije, nema sumnje da je pandemija Covida počela u kineskom gradu Wuhanu. No, također nema puno prostora za sumnju da je šišmiš koji je nosio virus živio negdje drugdje. Središnji dio misterije podrijetla Covida je kako se virus koji se inače nalazi u špiljskim šišmišima na krajnjem jugu Kine ili jugoistočne Azije pojavio u gradu tisuću milja sjeverno. Novi dokazi sugeriraju da bi dio odgovora mogao ležati u Laosu, piše The Spectator.
Potraga za virusima usko povezanim sa Sars-CoV-2 dobila je novi zaokret u rujnu kada je tim francuskih i laoskih znanstvenika pronašao jedan u šišmišu koji živi u špilji u zapadnolaoskoj pokrajini Vientiane. Drugi srodni virusi pronađeni su u Kambodži, Tajlandu, Japanu i drugdje u Kini, ali ovaj, Banal-52, bio je drugačiji. Po prvi put od početka pandemije, ovo je bio virus koji je genetski bliži ljudskom virusu Sars-CoV-2 od virusa pod nazivom RaTG13, prikupljen u južnom Yunnanu 2013. RaTG13, koji je šest godina bio pohranjen u zamrzivaču u laboratorij u samom Wuhanu, genetski je 96,1 posto isti kao Sars-CoV-2; a Laoski Banal- 52 96,8 posto.
Virus u Laosu
Pronalazak Banala-52 s olakšanjem su pozdravili pobornici teorije da je virus morao preći na ljude prirodnim putem, a ne nesrećom unutar laboratorija. Ako Covidovi najbliži rođaci lete u šišmišima u jugoistočnoj Aziji, onda taj uzorak u zamrzivaču u Wuhanu izgleda manje sumnjivo. ‘Uvjereniji sam nego ikad da Sars-CoV-2 ima prirodno podrijetlo’, rekao je Linfa Wang znanstvenik iz Singapura, bliski suradnik znanstvenika iz Wuhana.
Istina, virusu iz Laosa nedostajala je kritična značajka u ključnom dijelu ključnog gena koji Covid čini tako zaraznim: poseban segment genetskog teksta od 12 slova koji se zove mjesto cijepanja furina. To je značajka koja nikada nije viđena u virusu sličnom Sarsu, osim kod Sars-CoV-2. Osim toga, činilo se da je laoški virus mogao vratiti teret dokazivanja na zagovornike laboratorijskog curenja.
Ali zatim je prošlog mjeseca hrpa e-poruka, otkrivena tužbom iz takozvanog projekta White Coat Waste Project, vratila teret dokazivanja na drugu stranu. Obuhvaćali su razmjenu između američke zaklade za viruse, EcoHealth Alliance i njegovih financijera u američkoj vladi. Znanstvenici su raspravljali o prikupljanju virusa od šišmiša u osam zemalja, uključujući Burmu, Vijetnam, Kambodžu i Laos između 2016. i 2019. No, kako bi izbjegli komplikacije potpisivanja lokalnih podizvođača za njihove potpore u tim zemljama, obećali su poslati uzorke u laboratorij kojeg već financiraju. A gdje je bio ovaj laboratorij? U Wuhanu.
Iz Laosa u Wuhan
Neki od e-poruka govore o slanju podataka, a ne uzoraka; ali neki opetovano govore o slanju stvarnih uzoraka. ‘Svi prikupljeni uzorci bili bi testirani na Institutu za virusologiju u Wuhanu’, stoji u jednoj e-poruci iz 2016. Druga iz 2018. čak govori o slanju samih šišmiša. U e-porukama je jasno da bi znanstvenici iz Wuhana ponekad radili na terenu zajedno sa svojim američkim kolegama.
Zapamtite da je središnje pitanje kako je virus šišmiša stigao u Wuhan. Dakle, sada, i u Yunnanu i u Laosu, jedini ljudi koji su svjesno transportirali uzorke virusa šišmiša u Wuhan — i to samo u Wuhan — bili su znanstvenici. Gilles Demaneuf, znanstvenik sa sjedištem na Novom Zelandu koji analizira ovaj problem, kaže da teorija prirodnog prelaska “nema objašnjenja zašto bi to rezultiralo izbijanjem epidemije baš u Wuhanu, i nigdje drugdje”.
Tražili financiranje istraživanja od američke vlade
Što se tiče tog nestalog mjesta cijepanja furina, još jedan dokument koji je procurio u rujnu od strane Drastica, konfederacije open-source analitičara poput Demaneufa, izazvao je šok valove u znanstvenoj zajednici. Dr. Peter Daszak, čelnik EcoHealth Alliancea, iznio je planove za rad sa svojim suradnicima u Wuhanu i drugdje na umjetnom umetanju novih, rijetkih mjesta cijepanja u nove koronaviruse slične Sarsu prikupljene na terenu, kako bi bolje razumjeli biološku funkciju mjesta cijepanja. Njegov zahtjev iz 2018. za 14,2 milijuna dolara od Pentagona da to učini odbijen je zbog nelagode da je to previše riskantno; ali sama činjenica da je to predlagao bila je alarmantna.
Većina financija Instituta za virusologiju u Wuhanu ipak dolazi od Kine, a ne od američke vlade; tako da neuspjeh u dobivanju potpore SAD-a možda nije spriječio obavljanje tog posla. Štoviše, upravo je takav eksperiment već napravljen s drugom vrstom koronavirusa — pogodite gdje? — u Institutu za virusologiju u Wuhanu.
Američke institucije reagirale sa zakašnjenjem
Gotovo je nevjerojatno da dr. Daszak nije dobrovoljno dao ovu kritičnu informaciju. On je odigrao vodeću ulogu u pokušaju da se ideja o curenju iz laboratorija odbaci kao ‘teorija zavjere’, koristeći svoje članstvo u istrazi Svjetska zdravstvena organizacija-Kina kako bi podržao nategnutu teoriju da je virus stigao u Wuhan smrznutom hranom.
Ako put do izvora pandemije vodi kroz Laos, moguće je da zapadne zemlje mogu saznati više. Kineska vlada blokirala je svakoga tko se pokuša približiti rudniku u Yunnanu gdje je pronađen RaTG13. Ali sada kada znamo da je američka vlada financirala uzorkovanje virusa u Laosu, od EcoHealth Alliancea bi se trebalo zahtijevati da u cijelosti izvijesti o tome što je točno pronađeno. Reći ‘Oh, ti podaci sada pripadaju Kinezima’ nije dovoljno dobro. Radove su financirali američki porezni obveznici. Sa zakašnjenjem, američki nacionalni instituti za zdravlje zatražili su više informacija.
Ali čak ni pronalaženje relevantnih virusa u Laosu još uvijek neće dati odgovor na pitanje kako su se našli u Wuhanu. I s kontinuiranim neuspjehom pronalaženja bilo kakvih dokaza o zaraženim životinjama za prodaju na kineskim tržištima, začuđujuća istina ostaje sljedeća: epidemija se dogodila u gradu s najvećim svjetskim istraživačkim programom o korona virusima koji se prenose šišmišima, čiji su znanstvenici išli u najmanje dva mjesta na kojima žive ovi virusi slični Sars-CoV-2 te ih donijeli u Wuhan – i nigdje drugdje, zaključuje se u britanskom The Spectatoru.
