Turska je jedna od najvažnijih članica NATO saveza, ako ne i najvažnija iza SAD-a. Ona je osim toga država izuzetnim geopolitičkim, ekonomskim i vojnim značenjem. Zbog toga su izbori u Turskoj možda najvažniji politički događaj godine, na koji SAD, ali i Rusija, gledaju s izuzetnim interesom.
Gotovo cijela turska oporba, od lijeva do desna (osim izuzetaka), stala je iza kandidata Kilicdaroglua, da bi srušila Erdogana. Uz medijsko i drugo odobravanje SAD-a (Zapada), dok je Rusija glumila nezainteresiranost. Ali nije se dogodilo: jasni pobjednik prvog kruga je Erdogan, s velikim šansama za konačnu pobjedu.
Rezultati turskih nedjeljnih izbora još su uvijek vruća tema, tim više što predstoji i drugi izborni krug 28. svibnja. Premda je svima više manje jasno kako je aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdogan puno bliže pobjedi od svog protukandidata Kemala Kilicdaroglua s obzirom da je već u prvom krugu umalo ostvario pobjedu, osvojivši 49.4% posto glasova birača, piše geopolitika.news
Polarizacija svijeta po geopolitičkoj razdjelnici
Jedna od karakteristika ovih izbora je i činjenica da se kroz njih po prvi put artikulirala jasna polarizacija svijeta oko potpore jednom ili drugom kandidatu – po novoj geopolitičkoj razdjelnici.
Tako nešto do sada se nikada nije dogodilo u odnosu na bilo koju zemlju – niti u smislu opsega niti u retoričkom smislu (uvijek se nastojalo formalno pridržavati načela nemiješanja u unutarnje stvari druge zemlje, prije svega u izborne procese, iako to u praksi nije uvijek tako i što nije nikakva tajna), što jasno potvrđuje kolika je, zapravo, geopolitička važnost same Turske, ali isto tako i koliko se globalna geopolitička slika svijeta dramatično promijenila.
U svijetu više ništa nije kao što je bilo još do prije svega cca godinu i pol dana odnosno početka ruske invazije na Ukrajinu.
Tako su turskog oporbenog kandidata za čelnika države otvoreno podržavale zemlje Zapada predvođene SAD-om, dok su primjerice većinski muslimanske zemlje Kaspijske regije i Srednje Azije redom stajale iza Erdogana. Rusija je glumila neutralnost iako je svima bilo jasno kako i državni vrh i većina ruskih građana priželjkuju Erdoganovu pobjedu.
Imperijalistički govor i ponašanje Zapada
O temi turskih izbora jučer je pisao i tamošnji utjecajni medij Yeni Şafak, s izrazito protuzapadne pozicije, što automatski znači i s pozicije potpore Erdoganu. Ništa neobično s obzirom da je upravo Erdogan uoči izbora otvoreno optužio Zapad i posebno SAD za miješanje u turske izbore i agitiranje za oporbenog kandidata.
Evo citata onog što smatramo najvažnijim iz jučerašnjeg teksta Yeni Şafaka:
„Gotovo sve zapadnoeuropske države tijekom izbornog procesa u Turskoj jasno su pokazale da im Recep Tayyip Erdogan ne treba na čelu države. Časopisi i novinske publikacije otvoreno su najavljivale svoju pristranost u ovim izborima. Ove su zemlje, bez sumnje, imale smisla otvoreno zauzeti određenu stranu…. No, trebali su znati da te objave neće utjecati na turske glasače. Štoviše, takav očiti pritisak mogao bi čak dovesti do konsolidacije političkog otpora unutar zemlje.
Je li u tom slučaju bila pogreška? Možda su na temelju nekih insajderskih informacija zaključili da će se srušiti politički štit koji su oko Erdogana stvorili turski birači. S njihove točke gledišta, problemi su se nagomilali…, a sve je to utjecalo na ponašanje biračkog tijela. Zbog toga su vjerovali da jedan dodir izvana može ubrzati raspad iznutra. Štoviše, ove publikacije su od vitalnog značaja za formiranje određenih prognoza za budućnost i u vlastitom javnom mišljenju. Uistinu, s njihove točke gledišta, Turska pod vodstvom Erdogana više nije usporediva s onim što je bila prije njegove vladavine. Zemlje zapadne Europe i SAD takav neočekivani razvoj događaja smatraju opasnim za sebe.
Sadržaj antierdoganovskih publikacija tijekom izbornog procesa i prevladavajući fokus članaka potvrđuju sliku koju smo zacrtali. Više nisu ni skrivali svoju namjeru da očitaju lekciju liderima novog tipa na prostoru od Mađarske do Indije. Značenje ovih zadiranja sasvim je jasno. Čak nema potrebe ulaziti u psihološku analizu na podsvjesnoj razini. … Otvoreno kažu da ne mogu tolerirati bilo kakvo jačanje opozicije prema Zapadu, pa čak i inzistiraju na potrebi čitanja lekcija. Naravno, pojmovi „autokracije“ i „autokrata“ dolaze u prvi plan kao sredstvo preodgoja. … Opet imamo posla s imperijalističkim modelom ponašanja, a oni vrlo jasno formuliraju svoje ciljeve.“
Složeni odnosi Turske i SAD-a
Dakle, i ovaj tekst (tipa koji u Turskoj ni u kom slučaju nije usamljen, štoviše) ukazuje koliko će biti složeni budući odnosi Turske i Zapada, prije svega SAD-a, ukoliko u drugom izbornom krugu pobjedi Erdogan. Ti su odnosi i do sada bili dostatno opterećeni turskim snažnim zaokretom prema samostalnoj vanjskoj politici i „iskakanjem iz zajedničkog kolosijeka“ što je za Washington neoprostivi grijeh kada je riječ o njegovim saveznicima.
Zapravo, ti bi se odnosi u tom slučaju mogli svesti na beskonačno „trgovanje“ interesima (slično je bilo i do sada, poput proširenja NATO saveza na Švedsku i Finsku uz tursku blokadu). A u trgovanju su Turci, tradicionalno, stručnjaci na glasu. Kao i svi istočni narodi.
Bolje imati i ovakvu Tursku uz sebe nego protiv sebe – vrlo bi lako mogla postati deviza Zapada u nadolazećoj budućnosti.