Na današnji dan 12. kolovoza 1750. rodio se fra Matija Petar Katančić, Valpovčanin i franjevac, prvi prevoditelj cjelovite Biblije tiskane i objavljene na hrvatskom jeziku.
Osječki franjevački samostan na Tvrđi – žarište kulture i obrazovanja
Kao mlad ušao je u franjevački red. Franjevački samostanski kompleks u osječkoj Tvrđi bio je krajem 18. i početkom 19. stoljeća najvažnije žarište kulture i obrazovanja, ne samo Slavonije, već mnogo šireg područja. Djelovala su tu čak dva fakulteta: Studium Philosophicum Essekini (filozofski) i Studium theologicum Essekini (bogoslovni). Godišnje je studiralo dvadesetak studenata koji su zajedno s profesorima i stanovali u samostanu. Tu je studirao, živio, kasnije i služio kao profesor – Matija Petar Katančić – najučeniji Slavonac svojeg vremena, značajni hrvatski književnik, uvaženi latinist, cijenjeni sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike.
Životno djelo fra Matije Katančića
U svojem književnom radu bio je predstavnik kasnog pseudoklasičnog pjesništva. Poznavatelji povijesti književnosti kažu kako je hvalospjeve pisao po uzoru na Horacija, a pastirske pjesme po ugledu na grčko i rimsko pjesništvu. Njegove prigodničarske latinske pjesme izdane su skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales) 1791.
Uza sav književni pjesnički i predavački rad, najveće se znanje i trud ovog svestrano obrazovanog franjevca ogleda u njegovom prijevodu Svetoga pisma objavljenog posthumno 1831., šest godina nakon njegove smrti. Preveo je cijeli Stari zavjet (u četiri knjige) i Novi zavjet (u dvije knjige) i to tako da je donosio hrvatski prijevod i paralelno latinski tekst.
To je prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatski, s kratkim komentarima pod nazivom „Sveto pismo Starog Zakona“ (4 sveska) i „Sveto pismo Novog Zakona“ (2 sveska).
O Katančiću se kao o knjižveniku, versifikatoru, filologu i prevoditelju znatno više zna nego o njemu kao arheologu, geografu, numizmatičaru i epigrafu, premda taj dio predstavlja njegovu glavnu životnu preokupaciju. Baš ti rezultati uvrstili su Katančića u kontekst europskog kulturnog naslijeđa.
Kada je 1902. primao Nobelovu nagradu Theodor Mommsen, njemački povjesničar i književnik, za svoj najvažniji oslonac i uzor naveo je upravo fra Matiju Petra Katančića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa