Sveta Anastazija (3. st.) štuje se u hrvatskim krajevima od Srijema u Panonskoj nizini do Zadra na Jadranskom moru.
Jedna od štovanijih svetica na Istoku i na Zapadu. O njezinu se životu zna malo. Postoji legendarni opis njezina mučeništva, u kojemu sigurno ima dio istine. Podrijetlom je iz patricijske obitelji. Poslije muževljeve smrti došla je iz Sirmija (Srijemska Mitrovica) u Rim. Dioklecijan ju je s drugim kršćanima dao baciti u tamnicu i ponovno odvesti u Sirmijum. Prefekt Prob osudio ju je na smrt zajedno s drugim osuđenicima.
Od 460. godine zajamčeno je njezino štovanje u Sirmiju, a patrijarh Genodij njezine moći prenosi u Cairigrad. U Rimu je postojao titul Anastazije, pa je ta crkva kasnije posvećena svetici. U V. stoljeću prefekt Longinijan sagradio je uz spomenutu crkvu i krstionicu. Ime svete Anastazije u to vrijeme ušlo je i u kanon mise (Prva euhajristijiska molitava) i blagdan joj se slavio na Božić. Sve do posljednje lituirgijiske reforme u svim crkvama svijeta na drugoj Božićnoj misi bila je posebna molitva njoj u čast.
Godine 810. sveti Donat, zadarski biskup, donio je njezine relikvije iz Carigrada i od toga vremena na današnji dan svečano se slavi u Zadru, gdje joj je posvećena katedrala.