Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek obraćali u teškim vremenima i molili za pomoć.
Zvali su je tijekom povijesti “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i “kraljica Hrvata”. Spjevali su joj brojne pjesme koje se i danas rado pjevaju.
Već kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva isticalo se izvanredno poštovanje prema Presvetoj Bogorodici. U selu Biskupija kod Knina pronađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050.
U nizu velikih i katolicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas 22. koolvoza slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa.
Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.
Naslov “kraljice” posljedica je vjerničkog razmišljanja te posebno pučke pobožnosti. Marija je za pobožni puk ne samo “kraljica”, već i “gospodarica”, “vojvotkinja”, pa čak i “carica”, a u našem starom, prelijepom hrvatskom nazivu i “cesarica”. Marija se kao Majka i službenica Gospodinova pokazala dostojnom takve časti.
Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinstva. Ako liturgija kaže “da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.
Marija se kao kraljica saginje nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć. Kada je, dakle, njezin Bog i Sin, Kralj Kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba do svog prijestolja, ispunjeno je proroštvo psalmista, koji govori Gospodinu: „Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom“.
Izvor: narod.hr