Blaženom ju je 2001. u Lavovu proglasio papa Ivan Pavao II, tijekom svojeg posjeta Ukrajini, zajedno s još brojnim ukrajinskim žrtvama zločinačkog sovjetskog režima.
Blažena Lavrentija Harasimiv, krsnim imenom Levkadija, ukrajinska grkokatolička redovnica i mučenica, rođena je 30. rujna 1911. u ukrajinskom selu Rudniki (kotar Mikolaiv, okrug Lavov/L’viv). Pristupila je 1931. Sestrama svetog Josipa, a dvije godine kasnije položila je vječne zavjete i uzela redovničko ime Lavrentija. Sovjetski, komunistički Narodni komesarijat unutarnjih poslova uhitio ju je 1950. zbog ispovijedanja vjere i odanosti dragom Bogu. Poslali su je po kazni u češki grad Bořislav (okrug Teplice, pokrajina Ústí nad Labem), a kasnije je premjestili u Tomsk, grad na jugozapadu Sibira. Tamo se ubrzo razboljela od sušice i nikada se više nije oporavila.
Zbog lošeg zdravstvenog stanja poslali su je 30. lipnja 1950. u selo Harsk (oblast Tomsk) gdje je morala voditi brigu o jednom nepokretnom bolesniku. Unatoč sve lošijem zdravlju, prekomjernom radu i nečovječnom okruženju Lavrentija je ustrajala u svojoj žarkoj vjeri. Tuberkuloza ju je potpuno shrvala i ona je preminula u Harsku na današnji dan, 28. kolovoza 1952. Blaženom ju je 27. lipnja 2001. u Lavovu proglasio papa Ivan Pavao II, tijekom svojeg posjeta Ukrajini, zajedno s još 27 ukrajinskih žrtvava zločinačkog sovjetskog režima.
Za vrijeme ceremonije beatifikacije 27 mučenika Ukrajinske grkokatoličke crkve, Sveti Otac je priznao povijesnu istinu da su skupa s mučenom braćom u vjeri “bili proganjani i pobijeni zbog Krista također i kršćani drugih vjeroispovijesti”. Zajedničko svjedočenje vjernosti Bogu sve do prolijevanja krvi postaje snažni poziv na pomirenje i na jedinstvo: “Ekumenizam mučenika i svjedoka vjere pokazuje put jedinstva kršćana dvadeset
prvoga stoljeća. Neka njihova žrtva postane konkretna životna lekcija za sve”,rekao je tom prilikom papa Ivan Pavao II.