Osuđivao je rasizam i antisemitizam te antikršćanske i poganske elemente u fašističkoj i komunističkoj filozofiji.
Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster, talijanski benediktinac bavarsko-tirolskog podrijetla, kardinal, nadbiskup Milana, rođen je 18. siječnja 1880. u Rimu, kao Alfredo Ludovico Luigi Schuster, sin službenog papinskog krojača, Giovannija (Johanna) Schustera, rodom iz Deggendorfa (Donja Bavarska) i Marije Anne Tutzer iz Renona/Rittena (provincija Bolzano, Južni Tirol).
Imenovan je 26. lipnja 1929. nadbiskupom Milana, a papa Pio XI. imenovao ga je 15. srpnja 1929. kardinalom. Bio je papin legat na mnogim skupovima i kongresima. Obnovio je ambrozijansku liturgijsku i glazbenu tradiciju, a uz pastoralni rad nije zapostavljao asketski život te je i kao kardinal zadržao redovničku disciplinu. Rado je posjećivao župe u svojoj nadbiskupiji i organizirao biskupijske sinode i euharistijske kongrese.
Osuđivao je rasizam i antisemitizam te antikršćanske i poganske elemente u fašističkoj i komunističkoj filozofiji.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio napustiti Milano i pomagao je svim nevoljnicima, kako katolicima, tako i Židovima. Mnoge progonjene osobe pronašle su utočište po župnim uredima i samostanima milanske nadbiskupije.
Vodio je trajnu brigu o siromasima i ugroženim osobama. Kardinal Schuster napisao je mnoga djela o povijesti monaštva, monaškoj duhovnosti i liturgiji. Prozvan „apostolom velegrada“, po završetku rata sudjelovao je u obnovi Milana. Preminuo je na današnji dan, 30. kolovoza 1954. godine, u gradiću Venegono Inferiore (provincija Varese, Lombardija), oko 35 kilometara sjeverozapadno od Milana.
Pokopan je u milanskoj katedrali. Blaženim ga je proglasio 12. svibnja 1996. papa Ivan Pavao II.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa