Adolf Hitler postao je njemački kancelar upravo na današnji dan 1933. godine, nakon što je odnio pobjedu na parlamentarnim izborima, ali ne apsolutnom većinom.
Na današnji dan 1933. Adolf Hitler postao je kancelar Njemačke.
Budući da nijedna stranka nije imala apsolutnu većinu nakon izbora u studenom 1932. godine, predsjednik von Hindenburg morao je sam odlučiti kome će povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade. Bio je sumnjičav prema Hitleru čija je stranka NSDAP osvojila uvjerljivo najveći broj zastupničkih mjesta u parlamentu, no Franz von Papen, donedavni kancelar, uvjerio ga je da će se Hitlera moći kontrolirati.
Tako je von Hindenburg na današnji dan 1933. imenovao Hitlera novim kancelarom Njemačke, a von Papen je postao vicekancelar. Uskoro se von Papenovo uvjerenje pokazalo pogrešnim. Nacionalsocijalisti su u roku od godine dana preuzeli svu vlast u državi, a kad je predsjednik Hindenburg umro, Hitler je postao i predsjednik države.
Vrlo brzo održani su novi parlamentarni izbori u ožujku 1933. koji su učvrstili poziciju Hitlera: Nacionalsocijalistička stranka (NSDAP) dobila je 43,21% glasova i 288 mjesta u parlamentu, te im je malo nedostajalo da sami osvoje natpolovičnu većinu koja je bila 324 mjesta (od 647 mjesta u Bundestagu).
Socijaldemokrati i komunisti zajedno su imali 37,29% (SPD 18,25% i 120 mjesta i Komunistička partija 12,32% i 81 mjesta), no ionako nisu željeli koalirati. To je bio i rezultat naputka iz Moskve Komunističkoj partiji Njemačke, jer su sve komunističke partije u Europi bile obične ispostave centrale u Moskvi. Kasnije su komunisti se oborili neshvatljivom mržnjom na njemačke socijaldemokrate, smatrajući ih većim neprijateljima od nacista. Bio je to dio ideološkog fanatzima komunista jer socijaledmokrati nisu prihvaćali nikakve revolucije i diktature proleterijata, već tradicionalno europske parlamentarne vrijednosti koje je komunizam prezirao.
Četvrta najjača stranka bila je katolička Stranka centra (Deutsche Zentrumspartei) s 11,93% podrške i 76 mjesta u Bundestagu.
U brojevima glasača rezultat ponovljenih izbora je izgledalo ovako: Nacionalsocijalisti (NSDAP) – 17,277,100 glasova, Socijaldemokrati (SPD) – 7,181,629, Komunisti 4,848,058 milijuna glasova.
Zanimljiva je prostorna raspoređenost glasova po Njemačkoj. Naime, nacisti nisu dobili većinu u onim izbornim jedinicama koje su bile većinski katoličke. Razlog tome bilo je protivljenje Katoličke crkve nacizmu.
Nacionalsocijalisti su najveći broj glasova dobili u Pruskoj, a najmanji u mjestima s katoličkom većinom kao Bavarska i Porajnje:
Photo: en.wikipedia.org
Nacionalsocijalisti su tako u koaliciji s konzervativcima imali apsolutnu većinu u parlamentu. Dana 23. ožujka.1933. Hitler je pridobio i glasove građanskih stranaka, a s dvije trećine zastupnika u parlamentu, on je mogao donijeti i uredbe o povećanju svojih ovlasti. Taj je korak označio kraj utjecaja Reichstaga (parlamenta u Berlinu). Uslijedile su čistke u redovima državnih službenika, pokrajine su izgubile autonomiju, a političke stranke su bile ili zabranjene ili su “dragovoljno” prestale s radom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa