Nakon što je okončan Prvi svjetski rat došlo je do raspada Austro-Ugarske kojoj je pripadala Hrvatska. U grabež teritorija A-U zemalja uključila se imperijalna svijest Italije i obećanja dana tajnim Londonskim ugovorom. Dio obećanja iz Italiji Londonskog sporazuma je ispunjen: Italija je dobila Južni Tirol, poluotok Istru, Tršćansko primorje, dio sjevernojadranskih otoka uz Cres i Lošinj, grad Zadar, otoke Lastovo i Palagružu.
A ostali dio je Italija namjeravala učiniti sama, te je na današnji dan 1918. iskrcala velike vojne snage u Dalmaciji s ciljem pripajanja tih dijelova Hrvatske Italiji. Slična situacija sa Talijanima bila je i prilikom raspada Jugoslavije i početka II. svjetskog rata, kada je odmah po raspadu te zemlje iskrcala 200.000 vojnika 2. armije na hrvatske i slovenske zemlje.
U sjevernoj Dalmaciji obećana su joj još područja od Lisarice i Tribnja na sjeveru, do rta Ploča (između Šibenika i Splita, kraj Rogoznice) sa Šibenikom i Zadrom, kao i njihovo zaleđe u slijevu rijeke Čikole, Krke i Butišnice te njihovih pritoka. Osim toga, Italiji su bili obećani gotovo svi dalmatinski otoci, od Premude do Mljeta.
Na današnji je dan 1918. i u slijedećim danima talijanska vojska zauzela je veliki dio obećanih hrvatskih područja uz Jadran: Istru, Cres, Lošinj, Rijeku, Zadar, Šibenik,Vis, Hvar, Korčulu, Mljet, Lastovo i druge. Podsjetimo, Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austro-Ugarskoj, koja je bila u raspadu.
Nakon kraja rata, Italija je vojno zaposjela sva područja koja su joj bila obećana Londonskim ugovorom, a 17. studenog zauzela je i Rijeku. Admiral Enrico Millo se proglasio talijanskim guvernerom Dalmacije.
Poznati talijanski iredentist Gabriele d’Annunzio podržao je pripajanje Dalmacije Italiji, te je na talijanskom bojnom brodu posjetio Zadar u prosincu 1918. godine.
No, u mirovnim pregovorima koji su uslijedili, hrvatska strana na čelu s Trumbićem je zatražila poštivanje Wilsonovih 14 točaka, te je nepopustljivo ustrajala na tome da su talijanski zahtjevi neprihvatljivi. To je dovelo do potpisivanja Rapallskog sporazuma 1920. godine, kojim su Italiji u Dalmaciji predani “samo” grad Zadar, te otoci Lastovo, Sušac i Palagruža. Na sjeveru Jadrana Italija je dobila od hrvatskih teritorija cijelu Istru, otoke Cres i Lošinj sa okolnim otočićima, kao i grad Rijeku kojeg je Italija anektirala 1924. godine.
Tako se jedan veći dio hrvatske obale, uključivo dva najveća obalna grada Zadar i Rijeku, našao izvan Hrvatske i prije II. svjetskog rata, te stvaranja NDH.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa