6. prosinca 1991. ostao je upamćen kao Tzv. Crni petak za dva hrvatska grada: Dubrovnik, biser hrvatske povijesne baštine, te Osijek. Toga su dana srbijanske snage koje predvodi tzv. JNA topovima, tenkovima te minobacačima napali Osijek i Dubrovnik.
Agresor je koristio i eksplozivne naprave zabranjene međunarodnim konvencijama. U gradu sv. Vlaha napad traje duže od 10 sati. Projektili razaraju staru gradsku jezgru. Oštećene su palače Sponza, crkva sv. Vlaha, gradske zidine, luka te hoteli. Na više mjesta rakete i granate izazvale su požar, a branitelji i mještani pod neprekinutom kanonadom gase vatru.
Toga dana poginulo je 19 osoba.
Istodobno su Osječani po tko zna koji put bili u skloništima. Agresor je uglavnom gađao civilne ciljeve: središte grada, staru Tvrđu te stambene objekte. Napad je počeo iznenadnim granatiranjem, zbog čega je stradao veći broj ljudi na ulicama i u trgovinama.
Toga je dana u oba grada poginulo 29 ljudi, dok ih je preko stotinu lakše ili teže ranjeno.
Međunarodni i domaći sudovi nikada nisu procesirali bilo kakvo gađanje civilnih ciljeva u hrvatskim gradovima ili prekomjerno granatiranje, premda je trajalo godinama. Za razliku od toga haški sud je istraživao jednodnevni napad Hrvatske vojske na Knin kada je tužiteljstvo imalo namjeru inkriminirati oslobodilačku akciju Oluja. Osim toga, u hrvatskim gradovima učinjen je pravi kultrurocid: od baroknog grada na Dunavu Vukovara koji je doslovno cijeli sravnjen sa zemljom višemjesečnim bombardiranjem pa do bisera UNESCO-a Dubrovnika na jugu.
Zašto hrvatski i međunarodni sudovi nisu nikada procesirali niti jednu osobu zbog strahovitih višegodišnjih bomardiranja gradova u Hrvatskoj – ne znamo. Znamo da su ubijene stotine civila (žena, djece, staraca) i da su doslovno devastirane crkve, groblja i vrijedni kulturni spomenici.
Hrvatska javnost ima pravo na odgovor na gornje pitanje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa