Naši stolnotenisači na Olimpijskim igrama osvojili su jednu srebrnu i jednu brončanu medalju (stolni tenis je uključen u OI tek 1988. godine), na svjetskim prvenstvima 4 zlatne, 14 srebrnih i 28 brončanih medalja, na prvenstvima Europe 16 zlatnih, 20 srebrnih i 42 brončane medalje, na Mediteranskim igrama 14 zlatnih, 9 srebrnih, 3 brončane medalje, a dva puta je osvojen i Svjetski kup u disciplini muškaraca pojedinačno.
Stolni tenis je jedan od sportova koji Hrvate s razlogom obilježava kao – sportsku naciju.
Jedno od velikih imena hrvatskog stolnog tenisa je Josip Gabrić (Subotica, 7. kolovoza 1930. – 30. srpnja 2014.). Ovaj bački Hrvat i vrhunski stolnotenisač bio je i hrvatski političar, nekadašnji dopredsjednik Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata. Po struci je bio pravnik. Bivši je višestruki jugoslavenski reprezentativac u stolnom tenisu, svojevremeno treći najbolji stolnotenisač na svijetu, jedno od najvećih stolnoteniskih imena svih vremena hrvatske povijesti.
Stolni tenis u Hrvatskoj se prvi put igrao davne 1902. godine u Donjem Miholjcu. Tada je u Narodnoj čitaonici postavljen prvi stol za stolni tenis. U svojim počecima je bio više društvena igra negoli sport. Prvo ime za stolni tenis bilo je ping-pong (onomatopeja zvuka odskakivanja loptice) zatim sobni tenis, table tennis, tenis na stolu i slično. Tek poslije II. svjetskog rata iz upotrebe su izašla sva imena, a ostao je stolni tenis.
Godine 1939. u Zagrebu se osniva Hrvatski Table tennis savez u koji je bilo učlanjeno 13 klubova. Po završetku rata nastavlja se stolnoteniska aktivnost u Hrvatskoj u puno gradova i mjesta – Zagrebu, Osijeku, Karlovcu, Sisku, Varaždinu, Slavonskom Brodu, Vukovaru itd.
U Zagrebu je 5. travnja 1950. osnovan Stolnoteniski Savez Hrvatske, koji je okupljao 77 stolnoteniskih klubova u kojima je bilo 1327 igrača i igračica. Za prvog predsjednika izabran je Boris Dolinar, brat višestrukog prvaka Žarka Dolinara. Veliki uspjeh Žarka Dolinara koji je zajedno s Vilimom Harangozom 1954. postao svjetski prvak u igri muških parova, još je više potaknuo razvoj stolnog tenisa u brojnim hrvatskim centrima.
Godine 1960., u dvorani na Zagrebačkom velesajmu održano je II. Europsko prvenstvo u stolnom tenisu, što je bio novi poticaj za popularizaciju i širenje tog sporta u zemlji. U Zadru je 1971. održan prvi turnir najboljih europskih igrača, koji se do danas (s nešto izmijenjenim pravilima) igra kao tradicionalni turnir Europa Top 12 na kojem sudjeluje 12 najboljih igrača i 12 najboljih igračica starog kontinenta.
Stvaranjem samostalne hrvatske države počinje proces stvaranja novih nacionalnih sportskih saveza, borbe za međunarodno priznanje i pravo nastupa pod hrvatskom zastavom na svim većim svjetskim natjecanjima. Tada započinje i borba za međunarodno priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza.
Zoran Primorac, jedan od najboljih europskih igrača stekao je pravo nastupa na turniru Europa Top 12 za 1991. godinu, no, kako HSTS još nije bio priznat kao samostalni clan ITTF-a (International Table Tennis Federation), Primorac je trebao nastupiti pod jugoslavenskom zastavom, što je odbio.
Nakon pregovora između predstavnika HSTSa i vodstva ETTU (European Table Tennis Union) postignut je kompromis. U znak solidarnosti svi najbolji europski igrači nastupili su u dresovima bez nacionalnih oznaka, tako da je Primorac mogao nastupiti u dresu bez jugoslavenskog grba i zastave. Tako je bilo i na Međunarodnom prvenstvu Mađarske, s razlikom da je tamo Primorcu dozvoljeno da nastupi u neutralnom dresu, dok su ostali nastupali u nacionalnim dresovima.
U siječnju 1992. godine HSTS je obaviješten od ITTF-a da je primljen u privremeno članstvo i da se odobrava nastup na svim međunarodnim natjecanjima pod hrvatskom zastavom. U proljeće 1992. naša reprezentacija nastupa u Stuttgartu prvi put na Europskom prvenstvu. U sastavu je i legenda hrvatskog stolnog tenisa Dragutin Šurbek, tada 46-godišnjak. Tamo su osvojene i prve medalje za Hrvatsku – Zoran Primorac osvojio je broncu u pojedinačnoj konkurenciji i u igri mješovitih parova s Csilom Batorfy.
U redovno članstvo ITTF-a Hrvatski stolnoteniski savez primljen je na Kongresu ITTF-a u Göteborgu 1993. godine.
Najpoznatiji hrvatski stolnotenisači su Dragutin Šurbek i Antun Tova Stipančić koji su osvajali mnoga svjetska i europska odličja između od 1960-ih i 1980-ih godina. U novije vrijeme najpoznatiji su svakako Zoran Primorac koji je sudjelovao na sedam Olimpijada te Tamara Boroš, jedna od rijetkih europskih igračica koja se uspjela suprotstaviti Kineskinjama.
Zoran Primorac ima srebro s olimpijskih igara 1988. godine, 3 srebra i 3 bronce sa svjetskih prventava, i 2 zlata, 5 srebra i 7 brončanih medalja na europskim prvenstvima.
Antun “Tova” Stipančić, “zlatna ljevica hrvatskog sporta”, višegodišnji državni prvak, tri puta europski prvak u parovima, prvak svijeta 1979. godine u igri muških parova te viceprvak svijeta 1975. godine u pojedinačnoj konkurenciji. Godine 1975. proglašen za najboljeg sportaša Hrvatske. Posebno poznat po dugogodišnjim uspješnim nastupima u paru s Dragutinom Šurbekom.
Dragutin Šurbek bio je višestruki svjetski i europski prvak u parovima, te pojedinačni prvak Europe. U svojoj impresivnoj karijeri osim spomenutih naslova prvaka osvojio je i impozantan broj srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima, gdje je u razdoblju od 20-tak godina u periodu od sredine 1960-tih pa do sredine 1980-tih godina posebno s partnerom iz reprezentacije Antunom Stipančićem, ali i drugim igračima i igračicama dominirao europskim i svjetskim stolnim tenisom.
Šurbek ima što u pojedinačnoj konkurenciji, što u parovima na svjetskim prvenstvima 2 zlata, 2 srebra i 8 bronci, te 5 na europskim prvenstvima 5 zlata, 4 srebra i 10 brončanih medalja.
Žarko Dolinar ima jedno zlato, 2 srebra i 2 bronce sa svjetskih prvenstava.
Tamara Boroš, hrvatska reprezentativka mađarskog porijekla, osvojila je jednu svjetsku broncu i čak 3 zlata, 3 srebra i 4 bronce na europskim prvenstvima.
Branka Batinić ima jednu broncu na svjetskim prvenstvima, te dva srebra i dvije bronce na europskim prvenstvima.
Stolni tenis je, zasigurno, jedan od trofejnijih sportova u velikog sportskoj tradiciji i povijesti hrvatskog sporta. Bio je iznimno popularan u domovini od druge polovice 60-ih do 80-ih godina, kada su hrvatski stolnotenisači bili sam svjetski vrh tog sporta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa