Ovog blaženika I mučenika slavi franjevački red i to 7. prosinca, a Crkva mu nije još odobrila liturgijsko štovanje.
Fra Marin iz Kotora bi je član franjevačkog reda te se pridružio onim franjevcima koji su na temelju ugovora sklopljenog u Dubrovniku 15. rujna 1265. došli iz Dubrovnika u Kotor. Otišao je misionar među Tatare u južnu Rusiju po pozivu pape Nikole IV. Ondje je blaženi Marin Kotoranin 1288. pretrpio mučeničku smrt, kako nam to svjedoci franjevački martirologij – knjiga mučenika franjevačkog reda. Podaci o životu blaženoga Marina uneseni su u franjevački martirologij iz franjevačkih anala – povijesnih zapisa. Budući da ne raspolažemo tim analima, nemoguće nam je što pobliže navesti iz života blaženoga Marina. A jer se radi o povijesnoj osobi, o redovniku, o mučeniku naše krvi, neka i ovo malo posluži da bude otet zaboravu.
Hrvatski književnik Hrvoslav Ban u drami o Petru Barbariću Buna pred velikim oltarom kaže: »Mi Hrvati, katkad najmanje znademo o svojim najboljim ljudima. Tuđinci nas moraju na njih upozoriti.«
Boka kotorska nazvana je zaljevom hrvatskih svetaca. I s pravom, jer je dala našem narodu blaženog Graciju iz Mula (1438–1508) i blaženu Hozanu Kotorku (1493–1565) kojima Crkva slavi blagdane liturgijskim štovanjem. Proces za beatifikaciju vodi se za Anu Marović (1815–1887), ona se doduše rodila u Veneciji, ali joj roditelji potječu iz Dobrote u Boki kotorskoj. Veliki svetac i zaštitnik protekle godine milosrđa za sve katolike svijeta otac Leopold Mandić (1886–1942), rodio se i proživio djetinjstvo u Herceg-Novom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa