Biskup Uzinić na misi za „24 sata za Gospodina”: ‘Nije problem žensko tijelo, već nakana da se obešćasti crkvu i uvrijedi Boga’

Inicijativa „24 sata za Gospodina“, koja se peti put organizira u Dubrovniku, završena je u subotu, 10. ožujka, navečer misnim slavljem koje je u crkvi Male braće predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Ovogodišnja inicijativa „24 sata za Gospodina“ odvijala se pod geslom „U tebe je praštanje (Ps 130,4)“, čime se željela naglasiti upravo u korizmenom vremenu potreba pomirenja s Bogom, samim sobom i drugim čovjekom, a dodana joj je i biskupijska nakana molitve Bogu kao naknade za nedavni čin obeščašćenja crkve sv. Ignacija, objavila je Dubrovačka biskupija.

U propovijedi je biskup govorio o važnosti nakane s kojom pojedina osoba radi neki čin.

Pred Boga se dolazi skromno i ponizno

Prvo je protumačio evanđeoski ulomak o farizeju i cariniku koji su se uspeli u hram na molitvu, a koji se čitao toga dana u cijeloj Crkvi. Isus je u prispodobi istaknuo bitnu razliku između tog farizeja i tog carinika, koja nije u njihovim profesijama nego u nakanama. Nakana farizeja, kada je došao u hram, nije bila molitva u poniznosti pred Bogom nego je on sam sebi bio na prvom mjestu, došao se u „molitvi“ hvaliti pred Bogom a o drugima je govorio s prezirom i podcjenjivački. Za razliku od njega carinik, koji je u židovskom društvu bilo omražen i prezren jer je skupljao porez za okupatora utjerujući taj porez od ljudi, koji je bio doživljavan kao pokvarenjak i lopov, pristupio je Bogu u molitvi na sasvim drugačiji način. On se uspeo u hram da bi molio, ponizan i skroman pred Bogom i njegovom veličinom. Ta njegova nakana izražena u rečenici: Bože, milostiv budi meni grešniku!, je ono što mijenja perspektivu. Njegova nakana je bila od Boga moliti milost i oproštenje – pa iako će možda sutra opet pogriješiti – a ne hvaliti se pred Bogom. On je bio uslišan, što je u prispodobi potvrdio Isus.

Iz perspektive takvih različitih nakana s kojima se nešto čini biskup Uzinić je progovorio i o ovotjednim događanjima u Dubrovniku, koja su ponegdje bila krivo interpretirana.

Povrijedila nas je nakana s kojom se išlo uvrijediti našeg Gospodina

Kazao je uvodno kako se dubrovačka isusovačka crkva nalazi na maloj uzvišici pa se i u ovom slučaju kao i u evanđeoskom, može upotrijebiti slika uspinjanja prema hramu. I ovdje se, slično kao u evanđeoskom primjeru, može govoriti o dva različita pristupa.

Prvo uspinjanje u hram, u crkvu je bilo „s nakanom da se obeščasti, uvrijedi“, kazao je biskup i nastavio: „Ne smeta nama gola žena, ljudsko tijelo je sveto. Nije problem žensko tijelo, problem je nakana s kojom je to napravljeno. I to je ono što vrijeđa i obeščašćuje – nakana. Ne prisutnost golog ljudskog tijela. Tu nakanu smo primijetili i to nas je uvrijedilo. Ali ne ni toliko što je uvrijedilo nas nego jer smo osjetili da to vrijeđa našeg Gospodina, svetost njegova prostora.“

Drugo uspinjanje u hram bilo je na onom klanjanju i misi nakon toga, na kojoj smo prije svega željeli ponizno u molitvi, ne osuđujući nikoga, moliti Boga, kazao je biskup. Da smo došli slučajno s nekom drugom nakanom onda bismo činili još gore. Ali nismo bili došli s krivom nakanom. „Naša nakana je bila zamoliti Gospodina za oproštenje i moliti za one koji su došli s krivim nakanama, sa željom da obeščaste, povrijede. Nakana je važna. Loša nakana je obeščastila, a ispravna nakana, nakana ispunjena ljubavlju, može ono što smo obeščastili ispraviti“, objasnio je biskup.

Na kraju propovijedi biskup je pohvalio odaziv vjernika na inicijativu „24 sata za Gospodina“, te potaknuo okupljene da se ispitaju s kojim nakanama su dolazili. Jesu li došli u ovu crkvu da bi se hvalili i zahvaljivali jer nisu kao drugi, da bi možda osuđivali i odbacivali druge, ili su došli ponizni, svjesni svoje slabosti i kao takvi svratili u ispovjedaonicu moleći ponizno od Gospodina oproštenje i moleći od njega ljubav i milosrđe? „O nakani ovisi je li ovaj naš dan imao smisla. O nakani ovisi o tome jesmo li ili nismo uslišani“, zaključio je biskup.

Mi koji znamo da smo ljubljeni imamo obvezu i sami ljubiti

Inicijativa „24 sata pred Gospodinom“ u sebi sažima dva otajstva, otajstvo euharistije i otajstvo ispovijedi odnosno pomirenja s Gospodinom, rekao je također u propovijedi biskup. To se može prepoznati i u Hošeinom pozivu iz prvog čitanja da se vjernici vrate Gospodinu, a koje je upućeno i kršćanima ovog povijesnog trenutka. „Ona ljubav kojom smo ljubljeni i kroz jedno i kroz drugo otajstvo je obveza nama, da po nama ona bude nošena drugima, da mi koji smo ljubljeni ljubimo.“

Na misi su koncelebrirali pročelnik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju i dekan dekanata Dubrovnik 1 don Ante Burić i provincijalni vikar franjevačke provincije sv. Jeronima dr. fra Stipe Nosić. Pjevao je dječji zbor župe sv. Mihovila – Lapad pod vodstvom s. Veselke Grebenar.

U animiranju molitve pred Presvetim u crkvi Male braće svakog sata od jutra do večeri izmjenjivale su se župne, redovničke ili molitvene zajednice. Ove godine bile su uključene župe sv. Andrije i Velike Gospe – katedrala, župa sv. Obitelji – Nova Mokošica, župa sv. Petra – Boninovo, župa sv. Križa – Gruž, župa sv. Mihovila – Lapad. Od muških redovničkih zajednica predmolili su Mala braća, kapucini, dominikanci i dominikanski novaci, a od ženskih redovničkih zajednica Službenice Milosrđa – Anćele, Služavke malog Isusa, Franjevke od Bezgrešnog Začeća BDM – Dančarke, Družba kćeri milosrđa TSR sv. Franje, Školske sestre franjevke (Splitska i Hercegovačka provincija) i Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Bili su uključeni i članovi Trećeg reda sv. Franje i Trećeg reda sv. Dominika, molitvene zajednice Dva srca, Betlehem, Treće srce, Effatha, Hram Božji, Krvi Kristove, zatim Neokatekumenski put i Schönstattski pokret. Klanjanju pred Presvetim pridruživali su se i ostali svećenici, redovnici, redovnice, vjernici, ali i poneki turist u prolazu, a svi koji su željeli mogli su pristupiti sakramentu Pomirenja.

Incijativa „24 sata za Gospodina“ u Dubrovniku se organizira od samog početka inicijative na razini cijele Crkve. Ove godine trajala je od jutarnje do večernje mise istoga dana, pa se na taj način uključila u 24 satno klanjanje i mogućnost ispovijedi koje se u različitim trajanjima 10. i 11. veljače organiziralo diljem svijeta.

Program u Dubrovniku organiziralo je Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju Dubrovačke biskupije.

Izvor: narod.hr/dubrovacka-biskupija.hr