Otvorena Godina posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji

Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, ujedno i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, svečano je otvorio Godinu posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji tijekom euharistijskog slavlja koje je u zajedništvu s mnogobrojnim redovnicama i redovnicima, ali i vjernicima laicima, predvodio u dubrovačkoj katedrali u nedjelju 30. studenog.

Svečani čin otvaranja

U samom svečanom činu otvaranja biskup je osobama posvećenog života, tj. redovnicima i redovnicama, kazao: „Ova je godina obvezujuća, a ne samo radosna. Što se očekuje od vas? Očekuje se da se obnovite i da budete motor obnove svih nas. Redovništvo je toliko puta u povijesti to napravilo i redovništvo ima snagu to opet napraviti. To prepoznaje papa Franjo i zato je vjerujem odredio ovu godinu kao Godinu posvećenog života. A mi ostali ćemo vas doista pratiti svojom podrškom i svojom molitvom. S tom željom da se obnovite, svatko od vas pojedinačno i vi kao zajednice, i da postanete kroz ovu godinu i nakon ove godine ‘motor’ obnove ove biskupije, ‘motor’ obnove Crkve, radosno otvaram Godinu posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji!“

Na početku slavlja biskup je svima, a posebno redovnicima i redovnicama čestitao „novu godinu“, njihovu godinu, istovremeno izrazivši radost zbog velikog broja vjernika, što prema biskupovim riječima pokazuje „da je posvećeni život u našoj biskupiji, makar nemamo dovoljno zvanja iz naše biskupije, i dalje na cijeni“. Kazao je također da je ova godina razlog za „dobro zavrnuti rukave, promisliti o sebi i svojoj posvećenosti kako bi tu posvećenost na pravi način probudili, a onda nakon što sebe probudite pokušali probuditi i nas ostale“.

Ciljevi Godine posvećenog života

Biskup je naglasio tri cilja ove godine, a prvi cilj je gledati sa zahvalnošću na prošlost: „Osim što ta prošlost počiva na bogatoj karizmatskoj povijesti zbog čega se svaka redovnička zajednica treba prisjetiti svojih početaka, ta prošlost i njezino prepričavanje ima veliku vrijednost za održavanje na životu vlastitog identiteta, kao i za učvršćenje jedinstva redovničke obitelji i osjećaja pripadnosti toj obitelji pojedinih članova“. Drugi cilj je „sa strašću živjeti sadašnjost“, jer od prvih monaških zajednica pa do najnovijih oblika posvećenog života posvećeni život nadahnjuje se na evanđelju i evanđelje je apsolutno pravilo za sve osnivače i osnivačice redova, te je biskup kazao: „I za vas drage redovnice i dragi redovnici evanđelje treba biti priručnik koji nije dovoljno čitati – iako je to od iznimnog značenja, i nije ga dovoljno meditirati – iako to s radošću svakodnevno činimo, nego ga treba i ostvariti. Eto to je zadaća posvećenog života. Uzeti evanđelje kao priručnik i ostvariti ga u svom životu.“

Kao cilj naveden je i „s nadom prigrliti budućnost“, uz poruku redovnicama i redovnicima: „Nemojte se pridružiti prorocima nesreće koji zazivaju kraj ili besmisao posvećenog života u Crkvi naših dana; radije se ponovo obucite u Isusa Krista i naoružajte oružjem svjetlosti – kako nas uči sv. Pavao – ostajući budni i bdijući.“

Očekivanja od Godine posvećenog života

Biskup je, pozivajući se na papine riječi, pozvao osobe posvećenog života poziva da žive radost koja bi trebala biti prepoznatljiva značajka svakog redovnika. Pozvao ih je da „probude svijet“, a ta se poruka savršeno uklopila u prvu nedjelju došašća i osobito pozivom na budnost iz evanđelja. Pozvao ih je također na proroštvo, a biti prorok znači biti na strani siromašnih i neobranjenih, jer Bog je na njihovoj strani, a redovnici i redovnice koji se dadu kupiti nisu pravi redovnici i redovnice, kazao je biskup.

Obzori Godine posvećenog života

Pitajući se kakva bi povijest kršćanstva bila bez osnivača crkvenih redova, te pozivajući prisutne redovnike i redovnice da se prisjete svojih utemeljitelja, biskup je kazao da bi bez tih konkretnih znakova ljubavi koja pokreće cijelu Crkvu, ona riskirala da se ohladi, spasenjski paradoks evanđelja da otupi, ‘sol’ vjere da se razrijedi u svijetu koji je u fazi sekularizacije. Biskup je, zajedno s papom, pozvao sve vjernike da se okupe oko posvećenih osoba i da se s njima raduju, da dijele njihove poteškoće, surađuju s njima u slijeđenju njihovog služenja i njihovog djela, koji pripadaju cijeloj Crkvi.

Papa obzore širi i na posvećene osobe drugih kršćanskih Crkava, a obraća se i monaškim zajednicama velikih religija ističući potrebu suradnje i dijaloga, a na što je biskup kazao da mu se javlja ideja kako „bi bilo dobro da mi ovdje u Dubrovniku pokušamo organizirati susret s predstavnicima monaških zajednica Srpske pravoslavne crkve, kao i monasima ili dervišima u islamskoj zajednici; da se upoznamo, da se međusobno obogatimo“

Biskup je na kraju propovijedi kazao da je radostan „zbog ovog dana, zbog godine koja je pred nama. Želim da ostvarimo ove ciljeve koje je papa zadao, da ispunimo ova očekivanja koja je pred vas redovnike i redovnice stavio i da svi proširimo obzore, da vidimo i druge kraj sebe.“

Izvor: narod.hr
Photo: Dubrovačka biskupija