Njegova karijera nije poznavala padova ni trenutaka krize, aktivnost mu nije popuštala ni nakon četrdeset godina umjetničkog djelovanja.
Od 1946 godine kada je s 24 godine (rođen je Zagrebu 21. rujna 1922.) s velikim uspjehom debitirao u naslovnoj ulozi Puccinijeva Giannija Schicchija, do smrti 9. listopada 1987. godine (posljednji je put nastupio na sceni u Opatiji 27. srpnja 1987. kao Tonio u operi Pagliacci) Vladimir Ruždjak svojim je djelovanjem ispunjao hrvatski kulturni život.
Bio je pjevač neusporedive glasovne ljepote, koju je zadržao netaknutu do posljednjih nastupa, i superiorne pjevačke tehnike, koja mu je pomogla da to postigne.
Bio je operni redatelj (Pelleas i Melisanda, Traviata, Porin), od 1970. profesor pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a zatim i pročelnik odjela, skladatelj (do osobita izražaja došao je u obradi međimurskih napjeva), prevoditelj opernih libreta (Debussyjev Pelleas i Melisanda,Rossinijeva Pepeljuga), vrhunski tumač djela hrvatskih skladatelja, često i na njihovim praizvedbama, antologijski interpret nekoliko opernih likova i koncertnih popijevaka, u kojima je ostao nenadmašen.
Schubertovi i Schumannovi ciklusi, Ljubičice Alessandra Scarlattija, Stare francuske pjesme Benjamina Brittena, Kapelnik Domenica Cimarose, ciklus Z mojih bregov Krešimira Baranovića, Germont u Traviati, Luna u Trubaduru, Posa u Don Carlosu, Rigoletto, Renato u Krabuljnome plesu, Valentin u Faustu, Grof u Figarovu piru, Zrinjski, Onjegin, prolog Pagliaccima, da spomenemo samo neka djela, još i danas odzvanjaju u ušima onih koji su imali sreću da slušaju velikog umjetnika operne scene i koncertnoga podija.
