Na današnji je dan 1. rujna 1930. godine otvorena najveća zagrebačka tržnica Dolac. Prije njenog otvaranja Zagrepčani su glavnu tržnicu imali na samom trgu bana Jelačića, nekadašnjoj Harmici – nazvanoj tako po mađarskoj riječi “harmincz”, što označava broj 30. Naime, taj naziv “tridesetnica” dolazio je od carine koja se plaćala na uvezenu robu.
S vremenom je nastala potreba da se tržnica ukloni s glavnog zagrebačkog trga, kako bi se dobio čist i reprezentativan javni prostor. Za mjesto nove tržnice odabran je Dolac, u to vrijeme svojevrsna sirotinjska četvrt prepuna malih kućeraka gusto naslaganih između Kaptola i crkve sv. Marije. Sve te kućice su porušene da bi se dobio otvoreni prostor za novu tržnicu. Do crkve sv. Marije nalazio se u davnini i samostan, čiji su temelji došli na vidjelo pri raskopavanju lokacije za novu tržnicu. Pri kopanju terena za tržnicu otkrivene su i kosti s groblja koje se nekada nalazilo uz crkvu sv. Marije.
Navodno je lokaciju Dolac odabrao arhitekt Viktor Kovačić. Odluka je bila dosta kontroverzna, upravo stoga što se moralo obaviti veliko rušenje i raščišćavanje prostora naseljenog još od srednjeg vijeka. No, zagovornici modernizacije imali su argument da je tim rušenjem kvaliteta tog prostora povećana.
Mnogi povjesničari, arhitekti i kulturnjaci smatrali su i smatraju taj čin rušenja baštine srednjovjekovnog Zagreba na mjestu Dolca – kulturocidom