I dok je u Zagrebu ovih dana u Umjetničkom paviljonu otvorena izložba posvećena poznatom španjolsko-katalonskom umjetniku Joanu Miróu, ona bečka traje još od 12. rujna.
Izložba bečke Albertine obuhvaća točno 100 radova Joana Miróa – slika, radova na papiru i objekata – kojima se nastoji prikazati misaoni i umjetnički put ovog umjetnika koji je od svojih suvremenika najprije kritiziran kao „naivan“ i „intelektualno ograničenog umjetničkog stava“.
No, svoje je djetinje viđenje svijeta Miró upotrijebio za ozbiljno bavljenje i neograničeno i detaljno promatranje stvari.
Slično nadrealistima Miró polazište za svoj rad nalazi u stvarima koje ga neposredno okružuju. Tako je njegov rad uvijek bio povezan s njegovim korijenima, no isticao je i želju za slobodom i neovisnošću. Iako se Miróa zbog njegove rezerviranosti često smatra nepolitičkim u prvom mu je planu uvijek bila dobrobit ljudi, ali za nju se borio vlastitim sredstvima.
U svom je 80-godišnjem stvaralačkom radu mirni, tihi i povučeni slikar, koji nije mnogo mario za društvena događanja i sastanke s ljudima, stvorio djela koja zrače lakoćom, spontanošću, poezijom i slobodom. Šarene, vesele i po svojim bojama i oblicima upadljive slike i objekti doimaju se tako potpuno drugačije od svog stvoritelja.
Njegov je slikovni jezik magičan i univerzalan. Mjeseci i sunca, zvijezde i kometi, oči i kukci, ptice i žene naseljavaju njegove slike i njegova su poetska interpretacija svijeta i svemira, flore i faune te naposljetku čovjeka i njegove uloge u svemu tome. Usporedba bečke i zagrebačke izložbe zasigurno bi bila zanimljiva svim zaljubljenicima u umjetnost, a kako obje ostaju otvorene do siječnja odnosno veljače 2015. godine, mnogi će za to imati i prilike.
Podsjećamo, zagrebačka izložba Joana Miroa u Umjetničkom paviljonu za širu je javnost otvorena od danas, 2. listopada, a trajat će do 8. veljače 2015. godine.