Ako je pas pod stresom, možda njegov ‘gazda’ treba smiriti svoje živce, sugerira studija koja pokazuje da je odnos čovjeka i njegova najboljeg prijatelja star 15.000 godina dvosmjerna ulica pa jedan na drugog prenose i dobra i loša raspoloženja.
Nova istraživanja pokazala su da razina stresa u psa i njegova gospodara raste i pada istodobno. Drugim riječima, ako je pas pod stresom razloge treba potražiti u stresu njegova vlasnika više nego u temperamentu samoga psa.
Znanost je odavna ustanovila “emotivnu povezanost” psa i vlasnika, a studija objavljena u časopisu Scientific Reports prva je koja potvrđuje da je ta zaraza konstantna i da mentalno stanje vlasnika oblikuje emocionalno zdravlje psa.
Svima je poznat pozitivan učinak pasa na ljude jer u njihovu prisustvu smiruju se čovjeku otkucaji srca i tlak, a raste razina oksitocina, koji se naziva i “hormon ljubavi”, kada gledamo u pseće oči. Nadalje, vlasnici pasa zdraviji su i žive dulje zbog drugih pozitivnih strana, šetnji sa psom i druženja.
Međutim, najnovije istraživanje pokazuje u kojoj je mjeri psihološka veza između psa i čovjeka dvosmjerna ulica. Ako se vlasnik s posla redovito vraća loše raspoložen, čak i ako pritom nije grub prema psu, razina stresa raste i u kućnog ljubimca.
Istraživanje znanstvenog tima sa Sveučilišta Linkoping u Švedskoj uključilo je 33 šetlandska ovčara i 25 pasa rase border collie. Mjerene su razine kortizola, hormona stresa u dlaci pasa i u kosi njihovih vlasnika. Razina kortizola u krvotoku jako varira tijekom dana, tjedna i mjeseca, ali razina u dlaci i kosi varira znatno manje i stoga pruža jasniju slika o razini stresa tijekom vremena.
Pritom su posebnim upitnicima izmjerene osobne crte vlasnika i temperament njihovih pasa.
Kada su autori studije uspoređivali temperamente vlasnika i njihovih kućnih ljubicama, nisu našli znatnijih sličnosti ili razlika među njima. Drugim riječima, malo je toga govorilo u prilog tezi da ljudi i psi “preuzimaju” crte jedni od drugih kako se to obično kaže za bračni par koji dugo živi zajedno.
No kada su znanstvenici usporedili uzorke dlake i kose, našli su jasan dokaz emotivne podudarnosti između psa i čovjeka.
Uzorci su uzimani jednom ljeti, drugi put zimi. Ustanovljeno je da su razine koritzola u pasa visoke kada su visoke i u njihovih vlasnika, odnosno niske i u pasa i čovjeka.
Veliko iznenađenje dogodilo se kada su znanstvenici usporedili razinu kortizola pasa s njihovim osobinama. Ako je pas opisan kao plašljiv, sramežljiv ili anksiozan, istražitelji su očekivali da će u njihovoj dlaci naći visoku razinu kortizola, odnosno da će ta razina biti niska u samouvjerenih pasa, kaže Lina S.V. Roth, voditeljica studije.
No nisu to utvrdili. Razina kortizola nije rasla u plašljivih, odnosno padala u samouvjerenih pasa već je razina kortizola u ljudi mnogo bolji pokazatelj razine stresa u pasa, utvrdili su znanstvenici.
“Pas u većoj mjeri održava razinu stresa svog vlasnika, nego što vlasnik odgovara na razinu stresa svog psa”, navodi se dalje u studiji.
Brian Hare, profesor evolucijske biologije na Sveučilištu Duke drži da rezultati pokazuju vezu u samo toj točki, pa iako je istraživanje provokativno i originalno, potrebne su dodatne studije, upozorava.
Nove studije mogle bi ići u smjeru veze između vlasnika muških i ženskih pasa. Naime, razine stresa u kujica više su se podudarale s razinom stresa u njihovih vlasnika, nego u slučaju mužjaka.
Također, veća je podudarnost u razini stresa između vlasnika i njihovih pasa uključenih u natjecanje u disciplini agility, nego u onih pasa koji su samo kućni ljubimci.
Roth, biologinja koja se specijalzirala za pse, rekla je da je istraživanje koje je provela na njemačkim ovčarima pokazalo sličnu afektivnu vezu između vlasnika i njegova psa. Mnogo vježbe i šetnje u prirodi čini dobro (psima i ljudima), ali “već i samo pozitivnom interakcijom sa psom dajemo mu ono što želi. Igrajte se sa svojim psom”, savjetuje Roth.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
