Zašto se znanje mjeri testovima?

U tjednu kada su mnoge obitelji na odmoru, a djeca uživaju na školskim praznicima, s druge se strane brojni učenici i njihove obitelji susreću s rezultatima završnih ispita znanja te s provjerama znanja za upise na fakultete. Mnogima se nameće pitanje, zašto se znanje mjeri testovima. Nisu li testovi instrumenti koji gube iz vida individualne značajke svakog pojedinca? Što je s onim njihovim talentima i sposobnostima koje ovi testovi ne mjere?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U ovom će članku mjerenje znanja biti ukratko sagledano s psihološkog aspekta. Za početak je važno postaviti pitanje: zašto se znanje uopće mjeri? Razlozi se mogu ukratko sažeti u idućih nekoliko: davanje učenicima povratne informacije kako bi mogli lakše napredovati; klasificiranje učeničkih postignuća; omogućavanje učenicima da sami isprave različite pogreške koje rade; motiviranje učenika i njihovo usmjeravanje ka postignuću; integracija učeničkog znanja; pomaganje učenicima da primijene naučeno u praktičnom kontekstu; procjena učeničkih potencijala radi napredovanja kroz više stupnjeve obrazovanja ili radi uvođenja pomoći pri učenju; selekcija; davanje povratne informacije nastavnicima o tome koliko su bili efikasni u poučavanju nekog gradiva te dobivanje statističkih pokazatelja uspjeha učenika i učiteljakoje koriste škole te neke vanjske institucije.

Mjerenje znanja u školama najčešće se vrši putem usmenih ispitivanje te raznih oblika pisanih uradaka (kontrolne zadaće, eseji, ispiti). Ove procjene rezultiraju ocjenom koja u sebi sadrži brojne faktore i često je teško razlučiti je li učenik ponekad imao sreće s ispitnim pitanjima, je li nastavnik bio nedovoljno objektivan. U istraživanjima provedenim u Hrvatskoj pokazalo se da primjerice dužina nastavnikovog radnog staža, spol nastavnika i učenika, vjerske pripadnosti i slično mogu biti povezani s ocjenom (Šeparović, 2006). Nadalje, različiti nastavnici koriste različite strategije prilikom ocjenjivanja pisanih uradaka, a nerijetko niti pojedini nastavnik nije konzistentan u korištenju samo jedne strategije (Miletić, 2005).

Da bi se izbjegli ovi nedostaci, odnosno kako bi se mjerenje znanja što je moguće više objektiviziralo i učinilo pouzdanijom mjerom učeničkog znanja te kako bi se smanjio utjecaj subjektivnih faktora koji djeluju prilikom klasičnog provjeravanja znanja, provode se standardizirani testovi znanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zanimljivo je napomenuti da su se prvi testovi znanja primjenjivali 2200 godina prije Krista u Kini, a polagali su ih kandidati za posao u tadašnjim javnim službama, primjerice pisari. U zapadnom svijetu testiranja znanja provodila su se još u staroj Grčkoj, a europska sveučilišta su ih u različitim oblicima provodila još u 17. stoljeću.

Standardizacijom primjene, ispravljanja i ocjenjivanja pomoću unaprijed utvrđenih pravila isključuje se mogućnost da različiti nastavnici na različite načine primjenjuju, ispravljaju i vrednuju učenički uradak. Osim toga, prilikom primjene standardiziranog testa znanja svi se učenici nalaze u jednakoj situaciji: svi su izloženi istim zadacima, imaju jednaku uputu i jednako vrijeme na raspolaganju. Isto tako, na kraju procesa ispitivanja, u standardiziranim testovima je jasno određena i shema bodovanja pa su tako svi učenici izloženi istom kriteriju ocjenjivanja za razliku od uobičajenih provjera znanja gdje kriteriji ocjenjivanja variraju ne samo kod različitih nastavnika i predmeta, već i kod pojedinog nastavnika od jedne do druge ispitne situacije.

Standardizirani testovi također imaju i određene nedostatke. Ranije je navedeno da oni primjerice ne uzimaju u obzir neke specifične učenikove talente. Međutim, u situacijama kada se mjerenje znanja nastoji maksimalno objektivizirati, oni su neosporno najbolji izbor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stoga, čestitke onima koji su svoje testove uspješno položili i sretno svima onima koji će to tek pokušati učiniti!

 

* Natalija Ćurković doktorirala je psihologiju na Sveučilištu u Zagrebu 2012. godine u polju školske psihologije i psihologije obrazovanja. Za vrijeme doktorskog studija boravila je godinu dana na Sveučilištu Massachusetts (SAD) gdje se specijalizirala za područje mjerenja znanja. Profesionalno se bavi analizama i istraživanjima u obrazovanju. Područje njenog interesa također obuhvaća psihologija obitelji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.