Nakon što je jučer predsjednica Udruge U ime obitelji Željka Markić uputila čelnim ljudima Vlade pismo u kojemu je zatražila njihovo očitovanje o kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a, nismo trebali dugo čekati odgovor Prvog potpredsjednika Vlade gospodina Tomislava Karamarka. U odgovoru je, između ostalog, napisao: “Ja sam uvijek bio protiv te kandidature jer procedura nije ispoštivana, prerano je istaknuta. To je bila jedna haranga i ofenziva s njezinim imenom. Ne znam čime i kako je zaslužila“, istaknuvši uvjerenje kako će „Vlada morati o tome razgovarati.”
Nažalost, ipak nije riječ o odgovoru na pismo gospođe Markić, nego o izjavi gospodina Karamarka iz siječnja 2016. godine nakon što je vlada Zorana Milanovića uputila službenu podršku kandidaturi Vesne Pusić, a ako ste se kojim slučajem poveselili dok ste čitali odgovor, to dovoljno govori da smo se u tolikoj mjeri naviknuli na neprincipijelnost u politici, da nas počinje veseliti sama pomisao da političari ispunjaju ono što velika većina biračkog tijela od njih očekuje.
Podsjetimo, vlada Zorana Milanovića samo nekoliko dana prije početka parlamentarnih izbora u studenom prošle godine dala je službenu podršku kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a. Nakon što se saznalo da UN službene podrške kandidata prima tek od 15.12., u siječnju ove godine, tada već tehnička vlada, ponovno je potvrdila svoju podršku kandidaturi Vesne Pusić. Kandidatura je naišla na žestoke kritike predstavnika HDZa, iz kojega su se mogle čuti izjave kako je „riječ o udaru na državu, na Ustav, na institucije i demokratsku praksu u Republici Hrvatskoj“. Unatoč svemu tome, odluka o daljnjoj pordšci kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a još nije došla na dnevni red Vlade a ona sama se posvetila pripremi svoje kampanje, čini se uvjerena da do povlačenja kandidature neće doći.
Iz pisma udruge U ime obitelji posebno je zanimljivo istaknuti navođenje citata gospođe Pusić koja je vezano za Deklaraciju o Domovinskom ratu izjavila kako je „Najbolje da ju se marginalizira“. Obzirom da UN svake godine izdaje nekoliko deklaracija, pitanje je hoće li kao potencijalna glavna tajnica UN-a gospođa Pusić selektivno procjenjivati koje deklaracije treba marginalizirati, a koje prihvaćati, ili to vrijedi samo za deklaracije Hrvatskog sabora.
Gospodin Karamarko nije bio jedini koji je do prije par mjeseci oštro kritizirao kandidaturu Vesne Pusić. Ministar vanjskih poslova Miro Kovač u sedmom mjesecu prošle godine istaknuo je kako je upitno hoće li nakon izbora „gospođa Pusić uopće biti u mogućnosti kandidirati se za mjesto predsjednice mjesne zajednice.“ Iako je njezina kandidatura za mjesnu zajednicu i dalje upitna, prema dosadašnjoj šutnji čini se da je kandidatura za glavnu tajnicu UN-a zasad neupitna. Gostujući krajem drugog mjeseca u Bujici, ministar Kovač je obećao da će nakon izglasavanja proračuna pitanje podrške kandidaturi Vesne Pusić doći na red. Dva tjedna nakon izglasavanja proračuna još uvijek se o tome šuti.
Glasnogovornik HDZ-a Gordan Jandroković također je polovicom prošle godine komentirao kandidaturu Vesne Pusić, istaknuvši da “HDZ smatra kako je njezina kandidatura za glavnu tajnicu UN-a u prvom redu u funkciji unutarnje politike. Njezin dosadašnji rad, političko iskustvo i politički rezultati nisu dovoljni da bi se kandidirala na tako važnu i prestižnu poziciju. Ne očekujemo da će u tome biti polučeni bilo kakvi rezultati i od toga Hrvatska neće imati nikakve koristi.” Iako je Jandroković očito uvjeren da Hrvatska neće imati koristi od Vesne Pusić kao tajnice UN-a,pojavili su se glasovi koji sugeriraju da bi HDZ mogao imati koristi. Budući da se Most u dosadašnjem dijelu svog političkog djelovanja pokazao kao vrlo tvrd orah, dosta se špekuliralo da bi nakon izbora u HNS-u HDZ mogao Most zamijeniti HNS-om, pa se ovo pitanje počelo promatrati i u vidu političke trgovine.
Štogod da je od toga istinito, građani Republike Hrvatske očekuju jasan odgovor Vlade uživa li gospođa Pusić njihovu podršku kao kandidatkinja za glavnu tajnicu UN-a. Svjesni smo da se u borbi za političke bodove često daju nerealna obećanja o rastu zaposlenosti, povećanju proizvodnje, rastu izvoza i svim ostalim poboljšanjima koja se nikada ne događaju i za koje se kasnije može naći stotinu razloga zašto se nisu dogodila, ali ovdje je riječ o vrlo jednostavnijoj stvari za koju je teško naći objektivno opravdanje zašto o njoj još nije raspravljeno.
