Abolicija (lat. abolere – uništiti, zatrti) ili oprost predstavlja oslobađanje od kaznenog postupka osoba za koje postoji osnovana sumnja ili saznanje da su počinitelji kaznenog djela.
Abolicija je pojam izveden iz abolicionističkog pokreta u SAD koji se zalagao za ukidanje ropstva i diskriminacije ljudi po raznim osnovama. Danas se ovaj pojam pretežno odnosi na pravni čin ublažavanja ili ukidanja kazne ili sankcije. Prema zakonskim propisima dodjeljuje se samo po službenoj dužnosti, a ne i po molbi.
U oblike abolicije ubrajaju se amnestija i pomilovanje.
Motivi abolicije najčešće su političke naravi. Pomilovanjem se aktom nadležne državne vlasti, najčešće drž. poglavara, abolicija daje poimence određenomu krugu osoba. Amnestijom, koja je najčešće u obliku zakona, abolicija se daje poimence neodređenomu krugu osoba. Osobe na koje će se abolicija primijeniti amnestijom, određuju se apstraktno, s obzirom na vrstu kaznenog djela, osobna svojstva okrivljenika ili druge odredive kriterije.
U hrvatskom pravu aboliciju kroz institucije amnestije i pomilovanja načelno uređuje Kazneni zakon RH (1997). Zakon o pomilovanju (1993) uređuje aboliciju putem pomilovanja. Odluka o pomilovanju u nadležnosti je predsjednika Republike. Pravni učinak abolicije očituje se u tome da kazneni postupak uopće ne može započeti, a ako je započeo, obustavlja se ili, ako je glavna rasprava započela, donosi se presuda kojom se optužba odbija (Zakon o kaznenom postupku, 1997). Zakonom o općem oprostu (1996) dana je abolicija za kaznena djela počinjena u svezi s oružanim sukobima tijekom Domovinskog rata, a od toga su temeljem međunarodnog prava izuzeti ratni zločini.
 ili oprost predstavlja oslobađanje od kaznenog postupka osoba za koje postoji osnovana sumnja da su počinitelji kaznenog djela.){kind=link}