Bruna Esih, profesorica filozofije i kroatologije, asistentica na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” već se petnaest godina bavi suvremenom hrvatskom povješću, Drugim svjetskim ratom, poraćem i Domovinskim ratom. Ova rođena Splićanka, majka troje djece, široj je javnosti postala poznata prošle godine kad ju je hrvatska predsjednica imenovala svojom izaslanicom na 70. obljetnici bleiburške tragedije.
Prije nekoliko tjedana udrugu kojoj je na čelu, Hrvatski križni put, u HRT-ovoj emisiji SDP-ov saborski zastupnik Nenad Stazić optužio je da na svom portalu ima pozdrav “Za dom spremni”. Gđa Esih izvijestila je javnost kako udruga Hrvatski križni put nema niti je ikada imala portal, te je najavila sudsku tužbu protiv gospodina Stazića.
Posljednjih dana udrugu Hrvatski križni put spominje se u kontekstu potrebe da se u hrvatskom društvu lustrira, odnosno rasvjetli komunistička prošlost i djelovanje. Evo što je gospođa Esih prije godinu dana rekla za Narod.hr o lustraciji: „Dakle, nitko ne kaže da osobe proizašle iz bivšeg sustava treba izopćiti, one se mogu slobodno baviti svojim poslom, no one nikako ne bi smjele obnašati dužnosti koje su vezane uz vlast. Ne može im se pružiti ta prilika i moć da nastave sa svojim utjecajem kojeg su imale u bivšem komunističkom sistemu. Općenito, nitko tko je svjesno radio protiv općih ljudskih prava i sloboda ne smije zauzimati pozicije u jednoj istinski demokratskoj državi, što bi i Hrvatska trebala biti”.
Prof. Bruna Esih je isto tako, prije tri godine na portalu Dnevno.hr napisala opširno svjedočanstvo potaknuta napadom tadašnjeg dekana Nenada Zakošeka na prof. Judith Reisman koja je bila gošća, predavač, na Fakultetu političkih znanosti. Prof. Zakošek se izderao na 70-godišnju prof. Reisman nakn što je ona, komentirajući ponašanje nekoliko studeanata, izjavila:“Mene su roditelji odgojili u komunizmu tako da znam prepoznati indoktrinaciju.”
Napad prof. Zakošeka prenijele su TV kuće, a 70- godišnjoj profesorici uputio je sljedeće riječi:”Molim vas da bude pristojni isto kao što molim naše studente da budu pristojni. Vi njih ne možete nazvati indoktriniranima, ova djeca nisu odrasla u komunizmu, odrasla su u Hrvatskoj. Vi očito ništa ne znate o ovoj zemlji. Pričate o komunističkoj indoktrinaciji, a jedini tko je ovu djecu mogao indoktrinirati jest Katolička Crkva!”
Upravo je tvrdnja prof. Zakošeka kako studenti na njegovom fakultetu ne mogu biti “indoktrinirani komunizmom”, jer su odrasli u Hrvatskoj, potaknula je prof. Esih da objavi svjedočanstvo o tome kako je nju, tijekom obrane magisterija prof. Zakošek optužio za “indoktriniranost”. Tekst prof. Esih prenosimo u cijelosti:
Indoktrinacija prema kriterijima Nenada Zakošeka
Autor: Bruna Esih
Objavljeno: 01. 02.2013., na portalu Dnevno.hr
Djeca rođena u najranijoj fazi postkomunističkoga društva nikako ne mogu biti pod utjecajem komunizma, kao niti pod utjecajem odgoja svojih roditelja u čistom komunizmu rođenih, ali sam ja, po tom istom Zakošeku, svakako još 2006. godine mogla biti zadojena doktrinama od prije 1941. No, možda griješim, moguće mi još i danas nije jasno koju je sumnjivu ideologiju u mom slučaju Zakošek namirisao? Čovjek nikad nije siguran što sve posiše s majčinim mlijekom.
”Putovala sam svugdje po svijetu i nigdje nisam vidjela toliko nasilnika kao u Hrvatskoj. Šokirana sam što me tako prekidate u govoru i vrijeđate.”, zgroženo je izjavila dr. Judith Reisman već prilikom svog prvog dana gostovanja u našoj zemlji. Njezine je riječi jedan građanin komentirao ovako: ”A kako je tek nama koji ovdje pokušavamo živjeti i slobodno misliti?”. Za ilustraciju toga ‘kako nam je’ uvjerena sam da je svakodnevnih primjera mnogo. Doprinijet ću s jednim, na vlastitoj koži potvrđenim, bez imalo pretenzija da na bilo koji način vrednujem znanstveno istraživačke napore spomenute američke gošće ili ih s bilo čime uspoređujem. Dapače, vrijeme i uži kontekst događaja koje ću ukratko opisati u potpunosti se razlikuju. No, dodirnu točku svakako imaju.
Logika Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI)
Kada sam godine 2006. pristupila obrani sinopsisa magistarskog rada na poslijediplomskom studiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu bilo je više nego neuobičajeno što se na istoj, bez ikakve najave ili opravdanja, nije bio pojavio moj mentor dr. sc. Vlatko Cvrtila, no sam početak procedure djelovao je prilično benigno. Dok sam predstavljala sinopsis rada Europski sustav upravljanja krizama i agresija na RH, gestikulacija većine članova Vijeća poslijediplomskog studija odavala je jasne znakove odobravanja. Bilo je to ‘visoko društvo’ s Fakulteta političkih znanosti, stara garda prekaljenih lisaca. Iako sam znanstvenu i društveno-političku povijest i pozadinu većine njih i tada znala, laskalo mi je kada je na kraju izlaganje pozdravljeno sa spontanim aplauzom. I taman kad se čovjeku pričini da se sve predrasude i barijere ruše pred izvrsnošću i dobrim namjerama nađe se netko tko te probudi iz sna, u najgorem slučaju član opskurnog Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI). Tako se na suprotnom kraju velikoga stola, nepristojno zavaljen u stolici, smjestio dr. sc. Nenad Zakošek: ”Kolegice, vi ste izrazito ideologizirani i indoktrinirani te predlažem Vijeću da vaš sinopsis ne usvoji.”. Tajac. Nitko od starih lisaca nije progovorio, a i meni je debelo trebalo da se trgnem. Procijedih: ”Poštovani profesore Zakošek, ja sam se trudila svoje hipoteze i namjere jasno argumentirati, bilo bi u redu da vi sada objasnite ovo što ste rekli. Što je točno bilo sporno, koja moja izjava, koja tvrdnja?” Zavaljeni Zakošek, zlurado se cereći i razvlačeći riječi, s rijetko viđenom dozom arogancije odgovori: ”Neeeemojte kolegice da vam objašnjavam. Doooobro vi znate što sam mislio.” Ostali i dalje šute, glavama prateći naš ping-pong okršaj. ”Ne mogu znati što ste vi mislili i na kakvu ideologiju smjerate. Doduše, tijekom prve polovice moga života trajala je jedna ideologija ali nje, na sreću i koliko znam, već duže vrijeme nema”, odvratih. Smijuljenje u sudnici, ups, vijećnici. Nisam sigurna da je tada jedna zatucana magistrandica mogla izvršiti ikakav izričajni utjecaj na objektivnog, slobodnomislećeg znanstvenika poput Zakošeka, ali čuvši prije dva dana kako se isti s visoka i s nekom neobičnom varijacijom poznatih mi riječi postavio na gostujuću predavačicu Reisman, koja je u obrascu ponašanja pojedinih studenata FPZG-a naslutila poznate joj elemente komunističke indoktrinacije i to se još, povrh svega, usudila reći, pukla sam od smijeha. Oni su premladi da je komunizam na njih mogao ostaviti traga, a jedina indoktrinacija u današnja hrvatska vremena moguća je od strane katoličke crkve, oštrim je tonom doktoricu Reisman podučio Zakošek. Stvarno? Nevjerojatan je taj njegov britki um, njegova UJDI logika. Djeca rođena u najranijoj fazi postkomunističkoga društva nikako ne mogu biti pod utjecajem komunizma, kao niti pod utjecajem odgoja svojih roditelja u čistom komunizmu rođenih, ali sam ja, po tom istom Zakošeku, svakako još 2006. godine mogla biti zadojena doktrinama od prije 1941. No, možda griješim, moguće mi još i danas nije jasno koju je sumnjivu ideologiju u mom slučaju Zakošek namirisao? Čovjek nikad nije siguran što sve posiše s majčinim mlijekom.
Psihoznanstveno nasilje
No, kako bilo, dirljivim vidim i način na koji je stao u obranu svojih pristojnih studenata koje je tako beskrupulozno provocirala i misaono ugrozila jedna kvaziznanstvenica, kako su još istoga dana izvijestili neovisni mediji (koji i ne mogu biti drukčiji danas u Zakošekovoj Hrvatskoj, osim ako se, na vlastitu odgovornost, ne trujete kakvim katoličkim glasilom). Pa zaista, ono decentno, simpatično dijete koje smo zahvaljujući našim tv kućama imali prilike vidjeti u apsolutno svim izvještajima koji su uslijedili te koje, po vlastitom javnom priznanju, gleda pornofilmove ‘na dnevnoj bazi’, nedvojbeno je zaslužilo biti zaštićeno. Šteta što Zakošek nije toliko empatičan bio i kad sam onomad kao postdiplomandica sjedila pred spomenutim istražnim tijelom, gdje je je upravo on, u maniri punokrvnog udbaško-milicijskog isljednika strpljivo i ‘na tanane’ pokušavao slomiti moj mladi duh sa svojim psihoznanstvenim zlostavljanjem. Duh nije bio slomljen, ali tijelo je malčice otkazalo poslušnost što su, bez moje suglasnosti, odale nekontrolirane suze. Slabost? Ljudskost! Ono od čega je Zakošek cijepljen. Srećom pa je predsjednik Vijeća prof.dr.sc. Davor Rodin bio dobre duše te je brzo reagirao i istragu prekinuo, samo nakon sat i pol mentalne torture, koja je trebala rezultirati među ostalim i time da iz naslova rada uklonim ”agresiju na Hrvatsku”, jer da je bilo agresije tek moram u radu znanstveno dokazati. Takvom se objektivnom mišljenju priklonio i prof.dr.sc. Damir Grubiša, danas veleposlanik RH u Italiji, jer zna on što su teorije i politike mira o kojima podučava djecu FPZG-a. Ma što prema meni, Zakošek nije pokazao trunku empatije ili poštovanja prema vremešnoj dr. Reisman koja se u dobroj vjeri izložila pred njime i njegovim studentima kako bi prezentirala svoja višedesetljetna istraživanja. Nije imao obzira niti prema njenom ‘backgroundu’ osobe koja je preživjela niz osobnih tragedija, uključujući gubitak članova obitelji u Holokaustu. Iako ju je u Hrvatskoj prvi primio rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel dr. Kotel Da Don i bila je redovitom gošćom na svim vrlo utjecajnim sveučilištima u Izraelu, izgleda da tamo nitko nije bio svjestan činjenice da gđa. Reisman zapravo vrši reviziju Holokausta, o čemu su se također raspisali hrvatski čistunci u svom doista jadnom pokušaju da budu veći Židovi od Židova, iako im se za Holokaust, kao uostalom i za sva druga masovna pogubljenja počinjena za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, živo fućka – takvim floskulama o ”revizionistima’ cilj je tek diskreditacija pojedinca, kao sada u slučaju dr. Reisman, ili općih nacionalnih interesa u svrhu održanja vječnog plamena hrvatske genocidnosti. Jasno je da se Zakošeku njezina vizija odgoja i spolnosti nikako nije svidjela – moguće je da ima veze s mozgom, a on zna samo za ispiranje istoga. Namjerno ne spominjem znanstveni kontekst, posebice ne onaj deterministički koji je Zakošek tako srčano prije par dana prizivao. Ništa novo, činili su to i drugi, primjerice dr. Mengele i dr. Kinsey, pa zašto ne i dr. Zakošek. U skladu s tim i njegova je izjava da dr. Judith Reisman uopće nije zaslužila održati predavanje. Inače, nespremnost na dijalog i nasrtanje na dostojanstvo pojedinca i njegov ugled u javnosti, stručnjaci kvalificiraju kao uobičajene zlostavljačke metode. A da dovršim i svoj ‘slučaj’. Odbjegli mentor Cvrtila, nakon mog izvještaja s obrane sinopsisa rada (koji je, usput rečeno, prošao, ali je elitna ekipa s FPZG-a zauvijek pala), cijelu je situaciju objasnio ovako: ”A što si očekivala kad dolaziš iz institucije iz koje dolaziš i kad si knjigu napisala s kim jesi i o čemu već jesi.”. Evala! Ne znam bi li i u koju kategoriju poremećaja stručnjaci svrstali ponašanje tog Mesićevog savjetnika za nacionalnu sigurnost, ali meni laiku na pamet pada najmanje dvoje – glupost i kukavičluk.
Zaključno, ljudska prava i temeljne slobode u današnjoj neindoktrinirajućoj Hrvatskoj, bez obzira na obvezujuće Ustavne odredbe, po Zakošeku (i ne samo njemu) neki nikako ne bi smjeli uživati. Kriteriji za takvu čistku sve su jasniji, a njegovanje tradicionalnih i nacionalnih vrijednosti na samom su vrhu ljestvice nepoželjnih ponašanja.
