Tko je Zoran Erceg kojega je Milijan Brkić prozvao da je bio snimatelj Ratka Mladića?

U HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovali su Milijan Brkić (glavni tajnik HDZ-a), Franko Vidović (SDP), Đuro Glogoški (predsjednik Udruge 100-postotnih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata), Miodrag Demo (predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane) te Zoran Erceg – sudionik protuprosvjeda u Savskoj. Tema je bila kandidatura Milijana Brkića za ministra branitelja.

Komentirajući kandidaturu, Erceg je rekao kako je to sramotan čin: “Ja sam se uvijek ograđivao od sramoćenja branitelja. Mi trebamo izgurati naš sustav vrijednosti. Gospodin Karamarko je izjavio da moral nije važan. S ovime on potkopava temelje hrvatskog društva. Njima je sve relativno. Zar je to poruka koju želimo poslati? Zar gospodin Brkić na ovakav način šalje poruku, ako se diploma može prepisati zar to svi moramo činiti. I SDP je imao loših trenutaka u javnosti”.

Uključio se pritom Brkić: “Zoran Erceg je bio osobni snimatelj Ratka Mladića”, na što je Erceg rekao: “Ovo je odvlačenje pažnje od sramote Milijana Brkića. Zašto nije procesuirao mene? Zašto nije to dokazao.”

“Erceg nije odgovorio na pitanje je li bio snimatelj Ratka Mladića. No, branitelje ne treba politizirati. Branitelji kad su krenuli stvarati Hrvatsku nisu pomišljali ništa o novcu. Ovdje se samo manipulira. Neke politike su stavili branitelje na marginu društva. Zamislite koliko bi ti ljudi mogli koristiti hrvatskom društvu. Pogledajte kako to SAD i Izrael čine. Kod nas se sve radi na način kako to ne treba. Neka Predrag Matić prošeće kroz minsko polje poput Glogoškog pa neka zasluži mirovinu”, poručio je Brkić.

Tko je Zoran Erceg

Zoran Erceg kontroverzni je splitski snimatelj koji je rekao NE prosvjedu u Savskoj 66 čije su fotografije snimanja Ratka Mladića i aktivnosti kninskog korpusa kružile internetom.

Splitski je snimatelj u kontekst s hrvatskim braniteljima dospio nakon što je na Facebooku pokrenuo stranicu ‘DOSTA JE – Stop agresiji šatordžija iz Savske’, koja se internetskim žargonom može okarakterizirati kao ‘Hate group’ (stranice na kojima se okupljaju članovi s primarnom svrhom promicanja mržnje, neprijateljstva i zlobe protiv pripadnika druge rase, vjere, invalidnosti, seksualne orijentacije, ili nacionalnosti/nacionalnog podrijetla a koji se razlikuje od onog od članova organizacije).

Na fotografijama iz 1991. godine jasno se vidi kako je Herceg snimao dogovoreni pregovarački sastanak Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga i Josipom Jurasom članom Kriznog stožera.

Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj.

“Kada sam došao u Knin, tražio sam dozvolu za snimanje aktivnosti kninskog korpusa i dobio je”, prepričao je Erceg na više portala te naglasio kako mu je pri tom Ratko Mladić kazao: “Je li ustašo, hoćeš li ići sa mnom da vidiš što ja radim s tvojima”, te dodao da u skradinskom zaleđu ima grupu ustaša koje su opkolili i da ide s njim vidjeti kako će ih srediti. Radilo se o Velikoj Glavi gdje su hrvatski branitelji u pokušaja neprijateljskoga proboja postavili uspješnu crtu obrane koja ih je od agresora dijelila jedva 70 metara i do Oluje je bila jedna od najtežih kota bojišnice u cjelokupnom Domovinskom ratu. U opisu te snimateljske epizode, Erceg danas tvrdi kako se dolaskom na položaj našao u neugodnoj situaciji s okupirane strane i da je ispalo da je Mladićev snimatelj.

Pritom evocira kako je tada napravio fatalnu pogrješku jer kasetu s materijalom nije predao nekome od kolega iz šibenskog ili splitskog dopisništva, te da mu je istu po povratku u Knin oduzeo Mladić s opaskom da se sutra vrati po nju nakon čega je iz Knina po njegovom daljnjem opisu istjeran hicima iz vatrenog oružja i da je živu glavu spasio bježeći u Renaultu 4, pod paljbom kojim je upravljao skoro u ležećem položaju.

Po povratku u Knin gdje je ostavio svoju Renault četvorku, Mladić mu je rekao da mu da kazetu da je pregleda te da se sutra vrati po nju.

“Rekao sam mu da je odmah pogleda, njegovi tjelohranitelji su mi stavili cijev uz glavu. Krenuo sam prema Splitu, kada su na mene otvorili paljbu. Vozio sam ležeći, virio sam da vidim kuda vozim”, prisjeća je. U Knin se drugog dana nije vratio.

Erceg je više puta naglasio da je prošao niz ratišta te istaknuo kako je dva puta ranjen u Hrvatskoj, a da mu je ranjavanje u Sarajevu bilo gotovo fatalno s posljedicom, jednom tvrdi 80 % a potom 50 % ustanovljenog invaliditeta. Po informacijama iz Registra branitelja Zoran Erceg rođen u Kninu 1959. u borbenom sektoru Ministarstva obrane proveo je 18 mjeseci (546 dana).

Aktivnosti u Dalmatinskoj akciji

Oštro je napao braniteljske udruge koje su se suprotstavile tome da se jedna ulica u Splitu nazove “Prvog partizanskog odreda”, a za rata je bio, nakon ranjavanja, dopredsjednik separatističke Dalmatinske akcije koju je Vrhovni sud 2000. godine oslobodio optužbi za teroristički čin – postavljanje eksploziva u vlastite prostorije u središtu Splita.

Uz njegovo ime veže se i humanitarna afera prema kojoj nije izvršio potpunu primopredaju sakupljenih donacija. Više možete pročitati ovdje.

Također, bile su razne kontroverzije vezane uz ranjavanje Ercega jer je često sniman sa štakama iako vrlo dobro hoda i bez njih, planinari po Mosoru i snima iz helikoptera u ekstremnim uvjetima.

Na stranicama Ercegove Fotoakademije moglo se vidjeti niz video zapisa u kojima je bez problema hodao bez štaka i pomagala.

Đuri Glogoškome predbacivao je zloporabu branitelja “Kada bih sebično vodio računa samo o svojim materijalnim interesima, ja bih sada bio sa Đurom i bio bih s drugim braniteljima u šatoru jer kad bi se oni izborili za ovo što žele, bilo bi mi u materijalnom smislu bolje. Moramo se izdignuti iznad vlastitih interesa i boriti se za ono što smo se borili u ratu, a to je demokratska, tolerantna, slobodna, ravnopravna Hrvatska u kojoj će se poštivati ustavno-pravni poredak, a ne da mi zbog naših interesa rušimo cijelu državu. Nismo se za to borili niti su zato poginuli naši prijatelji”, moralizirao je prošle godine Erceg.

Glogoški je pojasnio kako nije u Savskoj 66 zbog materijalnih interesa. “Meni je osigurana egzistencija, hrvatska država mi je osigurala egzistenciju, osigurala mi je stambeno pitanje, ne tražim više ništa za sebe od ovoga što imam. Ovdje smo zbog ljudi, kao što je gospodin Erceg, koji imaju probleme s institucijama ove države. Žao mi je što gospodin Erceg nije prvo došao u šator da nas upozna koji su to njegovi problemi kao i tisuće onih drugih koji su nas upoznali sa svojim problemima”, odgovorio mu je Glogoški.

“Ako je za hrvatsku državu problem 460 i nešto ratnih invalida prve skupine, mi ćemo se odreći svojih prava”, rekao je Glogoški.

Ercega se nitko ne sjeća kao člana postrojbe

Na taj Ercegov nastup i moraliziranje Glogoškome reagirala je Udruga branitelja Dubrovnika.

Udruga branitelja Dubrovnika demantirala je navode Zorana Ercega da je bio pripadnik Odreda naoružanih brodova, “nitko ga se ne sjeća kao člana te postrojbe, nema ga u popisu branitelja grada, a optužuju ga i za otuđenje video zapisa obrane Dubrovnika”, reagirala je udruga priopćenjem koje potpisuje predsjednik Izvršnog odbora Udruge branitelja Dubrovnika profesor Marko Mujan:

“Potaknuta sinoćnjom emisijom na Al Jazeera televiziji, u kojoj su gostovali predsjednik Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida Đuro Glogoški i samo prozvani protu prosvjednik i branitelj Zoran Erceg, Udruga branitelja Dubrovnika odlučila je reagirati i pozvati institucije pravne države da istraže ratni put i okolnosti ranjavanja navodnog branitelja.

Naime, Udruga branitelja Dubrovnika, tragom izjave Zorana Ercega da je tijekom Domovinskog rata i obrane Dubrovnika bio pripadnik Odreda naoružanih brodova, stupila je u kontakt sa Joškom Koprivecom i Rudijem Butkovićem, pripadnicima navedene postrojbe. Prema izjavi Rudija Butkovića, jednog od osnivača ONB-a, Zoran Erceg nikada nije bio pripadnik te časne i proslavljene postrojbe, ali je ostao upamćen kao navodni snimatelj, koji je u nedostatku vlastitih posudio video zapise pripadnika ONB-a koje nikada nije vratio.

Nakon više nego uspješnog djelovanja te održavanja Dubrovnika na životu, kao svojevrsna žila kucavica, a zbog prestanka opsade Dubrovnika, dana 31. prosinca 1992. godine Odred naoružanih brodova je raspušten.

Tijekom djelovanja ove postrojbe kroz nju je prošlo 118 pripadnika, a na odluci o raspuštanju su potpisi Rudija Butkovića, generala Nojka Marinovića i pokojnog pukovnika Aljoše Nikolića. Među tih 118 pripadnika nema imena Zorana Ercega, pa je očito, a i vrlo lako provjerljivo, da isti nikada nije bio pripadnik te postrojbe te da je svjesno lagao hrvatsku javnost.

U istoj emisiji Zoran Erceg je spominjao svoje ranjavanje no ni Joško Koprivec ni Rudi Butković nemaju nikakva saznanja o tom navodnom ranjavanju. Zbog svega navedenog pozivamo institucije pravne države da preispitaju ratni put navodnog branitelja Zorana Ercega, a sve zbog vjerojatnosti da je u navedenom dijelu taj ratni put moguće lažiran.

Zoran Erceg je javno, pred televizijskim kamerama, lagao hrvatskoj javnosti, pa postoji vjerojatnost da je uporište za svoje laži imao u možebitnoj lažiranoj dokumentaciji o pripadnosti različitim postrojbama.”, zaključuje se u propćenju Udruge branitelja Dubrovnik.