Danijel Labaš: Komunikacija odgaja, odgoj komunicira

U današnje vrijeme kada je život nezamisliv bez pametnih telefona, društvenih mreža i medija u cjelini, roditeljima zna biti vrlo teško ocijeniti, regulirati i filtrirati sadržaje koju jesu ili nisu primjereni za njihovu djecu. Teško je i naći granicu u praćenju medijskih sadržaja koje vaše dijete konzumira, a da to ne bude zadiranje u njegovu privatnost, odnosno da ne ispadne da mu ne vjerujete i vršite kontrolu nad njih. Zato bi ovaj razgovor s gospodinom Danijelom Labašom mogao biti koristan mnogim roditeljima koji se susreću s ovim izazovima.

Narod.hr: Koliki je utjecaj medija ponašanje i formiranje stavova djece?

Jasne statističke mjere ne možemo davati, samo zato što nam svi znanstvenici, a posebno psiholozi govore o tome da mediji na svakog pojedinca djeluju drukčije. Ono što uvijek morate uključiti kad razmišljate o utjecaju medija na djecu i mlade jest kakva je ta osoba, koliko je ona otvorena ili zatvorena za medije, koliko dnevno koristi medije, koje sve sadržaje prati? Druga stvar koju uvijek upozoravaju znanstvenici jest društveni kontekst, dakle obitelj. Ako dijete raste u zdravoj obitelji ono će i ako možda gleda puno nasilja ili ako je puno uz medije, drukčije gledati na medijske sadržaje. Treća stvar koja je vrlo važna i presudna kako biste mogli procijeniti utjecaj medija i kako biste mogli pomoći svom djetetu trebali biste pratiti s njim medije, gledati, jer što više dijete odrasta raste i njegova odgovornost, ali istodobno raste i njegova sloboda da ono odlučuje o sadržajima koje će s vama gledati. Dakle tu su različite varijable, tako da vam ponekad postoje istraživanja čak i o djeci predškolske dobi, pa do one malo starije koja vam jasno pokazuju da ne možemo o utjecaju govoriti jednako za svakog čovjeka, ali da je neprijeporno da utjecaj postoji i da je to istina.

Narod.hr: Na koji način bi roditelji trebali paziti što im djeca rade na društvenim mrežama, a da ne zaziru previše u njihovu privatnost?

Ono što je odgoj nije nadzor i roditelji nikako ne bi smjeli biti oni koji špijuniraju svoju djecu, o čemu sam puno puta i pisao. Vrlo je važno stjecati povjerenje djece. Ako vi na internetu ili putem mobitela nastojite špijunirati svoju djecu ili postaviti programe preko kojih ćete moći vidjeti na kojim su oni stranicama bili dok vas nije bilo doma, vjerujte da to nije dobra odgojna metoda. To će sigurno ostaviti nekakve posljedice na odnos vašeg djeteta prema vama, vaše će dijete izgubiti povjerenje u vas, zatvorit će se u sebe i još će više skrivat. Ono što mi cijelo vrijeme ističemo metoda je nehijerarhijsko podučavanje, zajednički dijalog i refleksija. Dakle djeca premda jesu još uvijek nekritična prema medijima, vi ste oni koji možete pružiti nekakve kriterije. Ja uvijek ponavljam i govorim, kad ulovimo dijete da gleda neke sadržaje na televiziji koji se nama ne sviđaju, najlošija je reakcija reći djetetu „kakve gluposti gledaš, daj to ugasi, non stop si na Youtubeu.“ Pitajte se zašto dijete to gleda, koje su njegove potrebe i kako biste mogli u slobodno vrijeme djetetu ponuditi nekakvu alternativu, jer ako vaše dijete provodi po 5 sati dnevno uz medije, onda ste i vi kao roditelj negdje zakazali. Vi morate dati primjer svoj djetetu, jer ako vi npr. navečer kada dođete s posla sjednete na kauč i gledate televizor s kojim pravom možete tražiti od svog djeteta da ne bude uz neki drugi medij.

Narod.hr: Smatrate li onda da je komunikacija ključna?

Komunikacija odgaja, odgoj komunicira. Bitan je način na koji s njima komuniciramo i najgore bi bilo da im stalno prigovaramo. Mi moramo vidjeti i prepoznavati sadržaje koji nisu za nas, ali moramo tako dobro komunicirati s djecom da ne povrijedimo njihovo dostojanstvo.

Izvor: narod.hr