Bez obzira na to jeste li svjedočili ili doživjeli traumu u djetinjstvu, kada odrastete u traumatizirajućem okruženju, vjerojatno ćete kao odrasla osoba osjećati posljedice traume koje će ujedno utjecati na vaše postupke i ponašanje u odrasloj dobi.
Svaka doživljena trauma rezultira mnoštvom različitih vrsta emocija koje, ako ih ne obradimo u trenutku kada se trauma dogodi, ostaju zaglavljene i potisnute u našem umu i tijelu. Na taj način trauma postaje rana koja s vremenom ne zacjeljuje već se produbljuje. Iako bi neki mogli ovo demantirati i pozvati se na onu „vrijeme liječi sve rane“, istina zapravo i jest da vrijeme liječi rane, ali stvar je vrlo jednostavna – ako svoju ranu nikada niste očistili i dezinficirali, teško je da će proći sama od sebe.
Zdrav način rješavanja i obrađivanja negativnih i uznemirujućih emocija uzrokovanih traumama (npr. ljutnje, tuge, srama ili straha) najvažniji je proces za ozdravljenje. To bi ujedno značilo da je najzdraviji odgovor na emocionalne rane u djetinjstvu nažalost i najrjeđi – kada se trauma prvi put dogodi, važno je prepoznati povredu koju je nanijela našoj osobnosti, osjetiti prirodne emocije koje slijede u tim trenucima i shvatiti da povreda uzrokovana traumom ne govori ništa o nama osobno te joj upravo zbog toga ne pripisujemo negativno značenje i ostavljamo je u prošlosti.
Međutim, pošto su emocije poput ljutnje i tuge bolne, a plakanje i suočavanje s drugima često nije društveno prihvatljivo i stvara pritisak, navedeni proces rješavanja traume nije automatski. Upravo zbog toga ljudi češće odlučuju potisnuti svoje emocije umjesto da ih osjete i na zdrav način obrade.
Djetetu je taj postupak još teži, a trauma na njega ostavlja još trajnije posljedice koje, prenošenjem u odraslu dob, utječu na sve njegove bliske odnose, zdravstveno stanje, poslovne prilike itd. Nažalost, to traje toliko dugo dok se trauma ne obradi i ne riješi na zdrav način.
Cijeli članak pročitajte na Krenizdravo.hr.
