Mediji i katolici u Hrvatskoj o Papi Franji

Posljednjih su tjedana oči katolika bile usmjerene prema Vatikanu. Točnije, posebno su bile usmjerene, jer Vatikan je mjesto prema kojem katolici uvijek pogledavaju. Znalo se kako je zdravlje pape Franje ozbiljno narušeno, već su i godine bile tu, no vijest o smrti poglavara Katoličke Crkve ipak je došla iznenada. U trenutku kad se činilo da stvari idu nabolje.

Sveti Otac središnja je zemaljska figura katolika

Sveti Otac središnja je zemaljska figura katolika, no njegov značaj prelazi granice religije. On je jedan od najvećih svjetskih ličnosti i autoriteta uopće, njegove izjave i stavovi pomno se važu i analiziraju. I za života, a možda još i više nakon smrti. Pa ćemo tako i u danima koji slijede čuti mnoštvo toga o pontifikatu pape Franje.

Već samo postojanje institucije Svetog Oca izaziva rasprave, a često i sukobe. Zbog nje je, između ostalog, došlo i do Velikog raskola. to dovoljno govori koliko je ova tema osjetljiva i slojevita.

Kršćani nekatolici oduvijek su, blago rečeno, rezervirani prema papi, ateistima je on samo jedna u nizu besmislica, ali često se i sami katolici između sebe znaju sukobiti kad se priča o prvom među jednakima.

Dojam je kako je netom preminuli izazvao možda i najviše rasprava od svih, ili barem ovih ‘novijih’ nasljednika svetog Petra.

O papi Franji su svjetovni mediji uglavnom pohvalno pisali 

O papi Franji su svjetovni mediji uglavnom pohvalno za vrijeme života, a u istom tonu nastavili su i nakon objave vijesti o njegovoj smrti. Posvuda lijepe riječi, komplimenti, divljenje, isticanje zasluga.

Gotovo natjecanje u tome tko će ga više uzdignuti. Svakako zanimljivo. Oni isti mediji koje tako lako blate vjeru i Katoličku Crkvu, koji su znali biti i dosta neprijateljski nastrojeni prema njegovim prethodnicima, papu Franju su prihvatili kao svojega. Znači li to kako su ti krugovi preko noći promijenili svoje stajalište prema Crkvi, možda se i sami pronašli u njoj? Teško.

Znači li to kako je papa Franjo zapravo bio njihov, kako je kao prvi čovjek Crkve okrenuo leđa njezinom nauku? Ovakvo razmišljanje moglo se proteklih godina čuti od mnogih katolika, po principu, ‘ako te hvale mrzitelji Crkve, očito je kako si na krivom putu’. Po meni, ovo je prebanalno shvaćanje stvari i pojednostavljivanje teme koja je izrazito komplicirana.

Ima katolika koji vrlo malo znaju o svojoj vjeri i nauku Crkve

Ima katolika koji vrlo malo znaju o svojoj vjeri i nauku Crkve, pa zbog toga izbjegavaju komentirati ovakve teme. Ima, s druge strane, i onih izrazito obrazovanih i načitanih, kojima je teologija doručak, ručak i večera, često i životni poziv.

I takvi su uglavnom suzdržani i oprezni kad govore o Svetom Ocu, svjesni koliko je to sklizak teren. A postoje i oni koji znaju ponešto, ali manje nego što misle. Nažalost, samopouzdanja takvima često ne manjka, pa se upuštaju u rasprave, dijele svoju mudrost okolo i olako donose sudove i o papi Franji, ali i općenito o Katoličkoj Crkvi.

Još kad se na sve to doda jedan fenomen današnjeg društva, čitanje isključivo naslova i nezamaranje tekstovima koji ispod njega slijede, dobije se virtualno bojno polje u kojem frca na sve strane. A sve bi se to moglo izbjeći, kad bi se čitali tekstovi. Ako je potrebno, i više puta.

Puno katolika kritiziralo papu Franju zbog onoga što misle da je on rekao

Rekao bih kako je puno katolika kritiziralo papu Franju zbog onoga što misle da je on rekao, a vrlo malo zbog onoga što je on zaista rekao.

I samome su mi se znale podignuti obrve uslijed nekih njegovih izjava i stavova koji su izvučeni u prvi plan, no nakon što sam pročitao ili čuo ‘cijeli paket’, shvatio sam kako tu zapravo nema ništa sporno.

Mediji znaju biti nespretni, a još više zlonamjerni. I kad imaju određenu agendu, vrlo su domišljati. Gdje bi trebao ići zarez, pa nastavak, oni stave točku. Gdje su tri rečenice, oni izdvoje dvije, a treću zaborave.

Zna se naći i pokoja laž, ali njih nema toliko. Teško je danas baš lagati, to se ipak lako detektira. Ali, zato itekako ima poluistina, selektivnih istina, sugestivnih istina, vađenja izjava iz konteksta. Na osnovu kojih čitatelj/slušatelj može izvući krivi zaključak.

Mediji , naravno, u prvi plan guraju ono što im odgovara

Evo jednog primjera. Neki izrazito kontra Katoličke Crkve nastrojeni medij izbaci naslov ‘Papa Franjo blagoslovio homoseksualce’ uz dodatak kako je to veliki zaokret u Crkvi i početak jednog novog razdoblja.

Naravno, na prvu će čitatelj zaključiti kako se papa ‘prodao’, no nakon što se sagleda kompletno njegovo razmišljanje o ovoj temi, dolazimo do drugačije slike. Sveti Otac je blagoslovio osobe, ljudska bića, ali je i istaknuo kako je ova sklonost u sukobu s Božjim zakonom i kao takva neprihvatljiva.

Mediji je, naravno, u prvi plan gurnuo ono što mu odgovara, dok je ostatak marginalizirao. Ovo je samo jedan primjer, a bilo ih je mnogo takvih za vrijeme pontifikata pape Franje.

Možda je ponekad bio nespretan, a možda i naivan

Stvarno ne bih želio ulaziti u glavu preminulog Svetog Oca, često ne mogu ni u svoju. Bilo bi to stvarno pretenciozno i oholo. Možda je ponekad bio nespretan, a možda i naivan, dajući povoda onima koji su samo čekali njegove riječi koje bi mogli prigodno iskoristiti.

Ipak, jedna se nit može uočiti u svim ovim pohvalama i odama koje slušamo o papi Franji. U njoj se on uglavnom predstavlja kao suprotnost Katoličkoj Crkvi. On je, kao, bio sve ono što bi Crkva trebala biti.

Medijima je papa Franjo sredstvo za borbu koju neprestano vode

To samo pokazuje kako tim mediji ma i krugovima papa Franjo nije u prvom planu. On im je samo prigodno sredstvo za borbu koju oni neprestano vode. A puno je lakše ljudima prodati priču zamotaš li je u pohvale i komplimente, nego ako nekoga ili nešto direktno udaraš.

Meni je zanimljivo slušati sve te dobre stvari i vrline koje se pripisuju papi Franji, jer po tome ispada kako su njegovi prethodnici bili drugačiji. Pa, koji to papa nije pozivao na mir, ljubav i razumijevanje? Zar Katolička Crkva nije isto takva? U konačnosti, nije li papa Franjo upravo njezino dijete?

Katolička Crkva jedna je od najvećih i najnapadanijih institucija današnjice

Katolička Crkva jedna je od najvećih i najnapadanijih institucija današnjice. I u tom ‘ratu’ sve se manje biraju sredstva. Dio medija spreman je na sve kako bi oblatio Crkvu, pa tako i prigodno koristiti se likom i djelom njezinog prvog čovjeka.

I zato sam jako, jako oprezan kad su u pitanju pape. Općenito, a posebno Franjo. A zato sam i jako tužan kad vidim katolike kako se ‘zakopavaju u rovove’ i ‘ratuju’ preko njegovog imena, lika i djela. Kao da Katolička Crkva već nema dosta vanjskih neprijatelja, nego se još mora između sebe dijeliti.

Da vjernici neće sve pape gledati istim očima, to je razumljivo

Da vjernici neće sve pape gledati istim očima, to je razumljivo, to je, uostalom, i ljudski. Logično je kako će Ivan Pavao II. uvijek imati posebno mjesto u srcima Hrvata, jer on je bio tu u najvažnijem trenutku povijesti naše države.

On je i beatificirao kardinala Stepinca, po tom će uvijek biti zapamćen. Zbog tog istog Stepinca su neki bili kritični prema Franji, smatrajući kako bi postupak proglašenja svetim mogao biti brži.

Svi su oni kao osobe prolazni

I to se može razumjeti. Međutim, važno je shvatiti da mi nikad ne možemo biti objektivni kad je kardinal Stepinac u pitanju, ali i da njegovo proglašenje svetim ne bi trebalo biti ključna tema u životu katolika. A isto vrijedi i za papu Ivana Pavla II., Benedikta XVI. ili Franju.

Kao što vidimo, svi su oni kao osobe prolazni. Onaj oko kojeg se sve vrti je Onaj čije smo uskrsnuće nedavno proslavili. On je taj koji je i ustanovio Crkvu i papu kao njezinog poglavara, obrativši se Petru onim poznatim riječima.

Što bi svaki katolik trebao imati na pameti kad se govori o papama

To bi svaki katolik uvijek trebao imati na pameti kad se govori o papama. Izabrani su po Duhu Svetom, i svaki je (bio) tu s razlogom, koliko god nam taj razlog ponekad bio teško razumljiv.

Blaženi Alojzije Stepinac imao je lijepu izreku o temi ljudske brbljavosti i dugog jezika, riječi koje ponekad prosipamo okolo. Rekao je: „Bolje dvije manje, jedno jedna previše“. Mislim kako bi to trebala biti vodilja svima kad se spremaju nešto reći o papi Franji. Bolje i prešutjeti, nego lanuti nešto zbog čega će ti poslije biti žao…