Ljubav sve može: Otac s Downovim sindromom odgojio sina koji je postao stomatolog

Jad Issa iz Sirije rođen je s Downovim sindromom , a oženjen je i ima sina kojem je pružio ljubav i potporu. To danas svjedoči i njegov sin Sader koji priznaje da je otac zaslužan za to što je postao stomatolog.

Kad se rodio Jadin sin Sader, svi su bili presretni. Sader svjedoči kako je bio voljen kao dijete i da je njegov otac mnogo vremena provodio s njim u igranju, piše Bright side, prenosi HKM. Jad je uložio sav svoj trud kako bi njegov sin ostvario svoje snove. Radio je u mlinu za pšenicu te je počeo štedjeti novac za sinov fakultet. Učinio je sve što je bilo u njegovoj moći kako bi uzdržavao svoju obitelj, a prema Saderovim riječima, očev naporan rad i predanost da mu pruži najbolju moguću budućnost inspirirali su ga da postane liječnik.

“Mislim da bih bio mnogo manje ushićen i strastven oko života da nisam imao tako posebnog oca”, napisao je Sader u opisu fotografije s ocem. Sader je postao stomatolog, a Jadovoj sreći nema kraja.

>Inspirativne priče osoba sa sindromom Down koje vole svoj posao

Jad nije bio samo dobar otac. Kako njegov sin kaže, on je također dobar muž. U svom odnosu sa suprugom, “možda se ponekad ne slažu, ali imaju život pun ljubavi, jednostavnosti i poniznosti u svakom pogledu.” Govoreći o mami i tati, Sader je rekao da unatoč tome što su desetljećima zajedno, ljubav između njegove mame i tate i dalje je kao da su se jučer vjenčali. Oni se savršeno razumiju. Vole ići zajedno u šetnje, a ponekad samo sjede i razgovaraju satima.

Sindrom Down

Sve ovo bi nas trebalo natjerati da dvaput razmislimo. Kad većina ljudi pomisli na sindrom Down, pomisli na život pun mentalnih i fizičkih poteškoća, na društvenu izolaciju, na potpunu ovisnost o brizi drugih ljudi, na teret. To je toliko uobičajeno stajalište da se u mnogim zemljama pobacuju djeca prenatalno dijagnosticirana s Downovim sindromom piše Aleteia, prenosi HKM.

Ipak, ovo je gledište duboko i tragično pogrešno na najmanje dva načina:

Prva je pretpostavka da su osobe s sindromom Down osuđene na bijedu. No, ljudi s ovim stanjem imaju širok raspon sposobnosti. Jad je očito na vrhu ljestvice funkcionalnosti, a činjenica da ima sina je iznimna. Međutim, u stvarnosti nema načina da unaprijed znamo što će osoba s sindromom Down – ili bilo tko drugi, s ili bez invaliditeta, s novcem, socijalnim privilegijama itd. – moći postići. Pobačaj znači prekidanje svih mogućnosti, okončanje života iz straha i pogrešno shvaćenog milosrđa.

>Knjiga Jurice Milina Živite sretno i zajedno

Sader opet najbolje kaže: „Kao dijete koje je odraslo s ocem s Downovim sindromom, točno znam koliko su čista srca i puna ljubavi, ali i da imaju ambiciju te zaslužuju pristojan život i ne zaslužuju da taj život bude prekinut.” U videu dodaje: “Za mnoge ljude, ideja o ženi trudnoj s bebom s Downovim sindromom može biti najgori scenarij … Da je moja baka bila uvjerena u ovu ideju, ne bih bio ovdje s vama.”

Drugi način na koji je ovo gledište pogrešno je ideja da život osobe koja nije sposobna funkcionirati jednako dobro kao Jad – nekoga tko je uistinu ovisan o drugima zbog invaliditeta i možda nikada neće imati radost biti muž ili otac – je život koji nije vrijedan življenja. Ovaj stav je duboko neljudski, jer vrijednost svake osobe nije ono što može učiniti, već tko su: ljudsko biće, zaslužuje ljubav i brigu, te priliku da razvije sve svoje mogućnosti, koliko god ograničene može biti. Saderov uspjeh svjedoči da se očev trud isplatio.

Izvor: narod.hr/HKM