Mama za pet: Ponizan duhom naziva se junakom

Foto: narod.hr

“Repetitio est mater studiorum” ili ponavljanje je majka mudrosti. Tako ću i ja ovaj put malo više ponavljati iz nekih davnijih kolumni jer vidim da su neke teme i dalje vrlo aktualne i da s godinama ljudi kao da ništa ne nauče nego postaju sve “gori” u svojim razmišljanjima i djelovanjima. Kako bi moja dobra prijateljica rekla: “samo se junače i na kraju poginu; bez da im je palo na pamet da dignu bijelu zastavu i predaju se” jer na kraju cijele priče i nisu junaci nego samo ljudi koji ne vide i ne žele vidjeti svijet oko sebe. Biti junak je sasvim nešto drugo. Junak je znati razumijeti, razmišljati, biti mudar i mudrošću pokoriti svog neprijatelja; junak ima osmijeh na licu bez obzira na životne nedaće, junak traži pomoć, on je ponizan i poslušan ali istovremeno junak je stijena i nepokoriva planina čiji se vrh uzdiže do samih Božjih dvora.

Zašto nismo svi mi junaci? Pa i nije baš tako teško!

Prvo što svaki vjernik mora shvatiti jest to da Bog ne kažnjava. On je naš dobar Otac i želi da budemo sretni i voljeni – i oni grešni i oni koji misle da su bezgrešni. Bog voli svakoga bez iznimke; i kriminalce i malu djecu i onu tamo prostitutku i onog svećenika, studenta, onu majku koja tuče svoju djecu i oca koji se opija. Voli nas sve bez razlike i bez iznimke. Isto kao što nas voli i brine za nas zemaljski otac i zemaljska majka. Često čujem u zadnje vrijeme zašto Bog ne kažnjava zle ljude? Zašto su samo dobri ljudi bolesni? Ili zašto se samo dobrim ljudima događaju loše stvari? Ili zašto zločesti ljudi nisu gladni? Zašto imaju toliko novaca a onaj dobar tamo kopa po kontejneru? Zašto, zašto, zašto?
Zato! Zato što Bog ne bira tko će biti bolestan, gladan, bogat, siromašan, nesnalažljiv… On nikome ne želi zlo i On nikoga ne kažnjava. Da li bi naš zemaljski otac kaznio bilo koje svoje dijete teškom bolešću ili osudom da do kraja života kopa po smeću i jede tuđe ostatke? Ne bi. Pa evo, tako neće nikada ni naš Nebeski Otac učiniti.
Skoro sve što nam se događa u životu, događa nam se jer smo sami tako odabrali. Ti ćeš odabrati biti zla osoba i ne pomoć majci koja tuče svoje dijete, ti ćeš biti zla osoba ako ne pomogneš onome koji kopa po smeću i jede smeće a ti u novčaniku sigurno imaš 50 kuna previše. Ti si taj koji bira hoće li prihvatiti svoju bolest kao prijateljicu ili ćeš se još više ljutiti na Boga jer ćeš misliti da je on dopustio da budeš bolestan ili još gore da te kažnjava s time. Svojoj djeci uvijek govorim da su oni ti koji odlučuju kojim će putem krenuti; putem ovoga svijeta ili putem k Bogu. Kada ideš putem k Bogu bez obzira kakav on bio barem znaš da si na dobrom putu.

Drugo. Bog nam daje križeve što je odlično za naš rast ovdje na Zemlji i barem nam nije dosadno dok čekamo ovdje svoj red za odlazak. No, nisu svi križevi od Boga i ne možemo sve svaljivati na Njega. Ono odlično što nam je dao je slobodna volja i vlastite odluke, tako da ne možemo nazvati nešto križem a što smo sami stvorili svojim krivim odlukama a za koje smo unaprijed znali da su krive.
Tako da ti dvojka iz testa iz likovne kulture u petom razredu nije križ koji moraš nositi već samo olako shvaćaš učenje. Ako iz ostalih predmeta imaš vrlo dobre i odlične ocijene onda možeš imati i iz tog likovnog. Tako da, ako si majka koja ima dijete i skriva ti tu ocjenu iz likovnog i laže ti – nije ti to dijete križ već si sama sebi križ jer si svojim postupcima izazvala da ti se dijete neće povjeravati. Danas je to samo likovni a sutra su to puno veće i ozbiljnije stvari. Najgore je kada sam sebi ne možeš priznati svoje pogreške već ih sve redom prepisuješ Bogu i križevima.

Treće je da moramo naučiti čitati, pisati i slušati nešto što onaj drugi ima za reći ali sa razumijevanjem. Ti nisi taj koji sve zna i koji sve razumije. Da bi to mogao, moraš biti onaj pravi junak iz početka ove kolumne. Što često eto, nisi; to jest – nismo. Neki dan sam imala raspravu oko svega što se događa oko nas – toj jednoj raspravljačkoj strani ja sa totalno netolerantna i fobna osoba. Zašto? Zato što ne želim reći da sam trudna osoba (novo pravilo u Velikoj Britaniji) da ne bi povrijedila nekog muškarca koji tako i tako ne može biti trudan. Ja sam trudna žena i tu je svakoj mojoj priči kraj. Bog me stvorio točno takvu. Ne želim priznati da novo zanimanje, mislim u Nizozemskoj, je zanimanje Dodirivačice; namijenjeno za sve majke koje su svoj život posvetile djeci i domaćinstvu pa sada kada su došle na tržište rada bez iskustva na bilo kojem području vrbuje ih se da zadovoljavaju dodirima raznu klijentelu po raznim domovima i inim institucijama a sve pod krinkom nabijanja grižnje savjesti i žaljenja. Pa smo tako došli od eutanazije iz žaljenja, abortusa iz žaljenja, priznavanje gej institucija iz žaljenja (jer svi su oni ili u velikoj potrebi ili manjina) do pružanja raznih seksualnih usluga pod nazivom Dodirivačiva isto tako iz žaljenja. Da, ja vidim da ovaj svijet ide nikamo i da, ja vidim da to na ogromna vrata dolazi i k nama i zašto sam ja sada loša osoba što svoju djecu učim da to nije dobro. Ne trebaš biti vjernik da bi imao u sebi usađene moralne vrijednosti, da bi imao meko srce ali i zdrav razum da možeš razlučiti koliko je to loše i nezdravo? Zašto, oni drugi, sve na kraju povezuju s Bogom, Crkvom i svećenicima a zapravo skoro pa uopće nema veze s time? Zašto se rade tolike razlike između nas kršćana i oni koji to nisu? Zar je zaista pravilo da su kršćani protiv abortusa a ateisti nisu, da kršćani nisu za eutanaziju a ateisti su za…. I ono što je najgore od svega; kako uspiju ući u svijest jednog kršćanina i promijeniti njegovo razmišljanje sa nekom lažnom sućuti prema drugima?

Zato prijatelji moji, nemojte se junačiti i misliti da znate sve i da razumijete sve. Nemojte krivo učiti svoju djecu a da prije niste pokušali naučiti sami sebe i to samo zato da budete moderni i prihvaćeni od većine društva. Naučite reći NE onome što nije dobro jer svi smo mi rođeni isti a rođeni smo dobri, dobrota je mjerljiva zlo nije. Zlo je samo odsustvo dobra koje leži duboko u nama isto kao što je i tama odsustvo svjetla. Odsustvo Boga u našem životu je samo prevelika prisutnost ovog svijeta u našem životu. Dopusti Bogu da uđe u tvoje srce.

Mudre izreke 20,11-12

“I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo. I uho koje čuje i oko koje vidi, oboje je Jahve načinio.”

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.