Mama za pet: Šesti porod. Nova era

Foto: Thinkstock

Obožavam male, slatke, mirišljave smotuljke… tek rođene, tako divne i tako nevine… Jednom mi je netko rekao da bebe mirišu po Bogu. I zaista, barem meni; to mi je najdivniji miris na svijetu. Još kada ga tako malenog, krhkog privineš uz sebe, kada osjetiš kako diše na tvojim prsima a još do jučer je bio u trbuhu, kada gledaš to savršenstvo koje je Bog satkao tih devet mjeseci – osjećam se zaista uzvišeno. Svaka vlas je savršena, svaki prstić, uha, nosić, mala usta koja pokušavaju izreći nešto, divne okice koje te gledaju s posebnom ljubavi, čežnjom i željom da bude u tvom – majčinom prisustvu, je zaista neprocjenjiva i to od trena kada se rodi. Nevjerojatna je ta ljubav – kao ocean bogata i duboka, kao nebo nepregledna, kao sunce topla, kao vjetar jaka… ta ljubav je jednostavno zauvijek. Lijepo je kada dobiješ na povjerenje to malo Božje biće, nesposobno biti samo, nesamostalno i skroz ovisno o majci ili ocu da preživi, a preživljava samo i jedino zbog iskrene zaljubljenosti koju ima od roditelja.

Tako smo i mi krhki, tako se i Bog brine o nama i daje nam sve što nam je potrebno u životu, samo se moramo prepustiti kao to maleno novorođenče i vjerovati u tu uzvišenu ljubav i beskrajnu Božju zaljubljenost u nas; pozvani smo uživati u Njegovom krilu, pozvani smo ljuljati se na Njegovom pogledu, hodati na Njegovom mirisu i živjeti u Njegovom srcu. Tako je jednostavno a tako se, opet, opiremo toj ljubavi a evo, znamo koliko je velika, prava i iskrena.

Rodila sam prije nešto malo manje od dva tjedna. Šesto dijete. Otvorila sam opet jednu novu eru; i to ne samo u svom životu već i u životu cijele naše obitelji. Sve se mijenja, više ništa nije isto. I, iako u sebi iz nekog razloga osjećam nemir, umor, brigu, bol – osjećam i tu beskrajnu ljubav i dar. Često ih sve znam gledati, promatrati – neki su već veći od mene, neki su na putu da me prerastu, neki su taman da ih mogu ganjati po kući i još se glupirati s njima, a neki su stari tek koji sat, dan i tek upoznaju ovaj čudesan svijet. Ali jedno im je zajedničko – nastali su iz ljubavi između Boga, muža i mene, a to je ono što ih čini posebnima. U svakome od njih vidim dio mog muža i dio sebe i dušu koju su dobili od Boga.

Zadnjih dana sam se naslušala čuđenja kako ih imamo već pet, kako će taj šesti sam izaći a da neću ni primijetiti da sam rodila… ali nije to baš tako. Porod, koji god da jest po redu – boli i to boli jako; i piše u Bibliji da će žena rađati u mukama pa zašto to uopće negirati ili umanjivati značaj? Porod mora biti bolan jer iz te boli izlazi novi život, nova radost, novo sutra, jedna nova era. Tako je i Isus umro na križu i uskrsnuo je za tebe, da bi ti imao život, radost, budućnost i jednu svoju malu eru zabilježenu na ovom velikom svijetu. Kada to uđe duboko u tvoje srce, jasno ti je da sav strah, bol i muku koja te čeka na ne znam kojem porodu možeš ipak ponosno podnijeti u ime Isusa Krista i na svijet donijeti novi život, tako mirišljav, tako savršen, nevin, predivan….

Jeremija 1,5
“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.

Dobro nam došao, Jona, na ovaj čudesan svijet.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr